Autor: Dženana Karabegović
Brammertz je rekao i kako je tokom sastanka bilo riječi i o postojećoj i budućoj saradnji koja se odnosi na predmete koji su iz Haga prebačeni u Sarajevo. Prema njegovim riječima, u proteklih 18 mjeseci Tužilaštvo u Hagu pružilo je pomoć bh. Tužilaštvu u 90 predmeta.
Serge Brammertz je ukazao i na potrebu saradnje zemalja u regiji sa Haškim tribunalom, ali i komunikaciji između tužilaštava u BiH, Srbiji i Hrvatskoj:
„Saradnja je ključna komponenta završetka rada Suda u Hagu. Tome pridajemo veliku važnost. Države moraju sarađivati i sa Haškim tribunalom kako bi se pred lice pravde priveli bjegunci. To je pitanje kredibiliteta međunarodne pravde i međunarodne zajednice.“
Zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH David Schwendiman rekao je da je Bosni i Hercegovini ostalo da uradi sve što je u njenoj moći kada je riječ o privođenju optuženih za ratni zločin jer će to imati uticaja na budućnost zemlje.
„Saradnja između Tužilaštva BiH i Tužilaštva u Hagu nikada nije bila bolja. Ona se ne ogleda samo u posjetama glavnog tužioca BiH. Mi svakodnevno komuniciramo sa našim kolegama u Hagu, radimo blisko sa ljudima koji rade u Haškom tribunalu.“
Glavni tužilac Haškog suda je najavio da će u narednom periodu biti održan i sastanak predstavnika Haškog i tužilaštava iz BiH, Hrvatske i Srbije, kako bi se utvrdila zajednička platforma za rješavanje svih eventualnih problema.
Nije tragano za Mladićem
Autor: Radovan Borović
Da li je traganje za dokazima o skrivanju Ratka Mladića u okolini Valjeva, koju su u ponedeljak izvršili pripadnici srpske Žandarmerije, "fingirana" kako bi se uoči najavljenog dolaska glavnog tužioca Sergea Brammertza u Beograd, 17. i 18. novembra, pokazalo kako zvanični Beograd ima ozbiljne namere da uhapsi Mladića?
"Nismo tražili Ratka Mladića jer smo znali da se ne nalazi tu. Tražili smo tragove, dokumenta, materijale ili stvari koje bi mogle da dovedu do preostalih haških optuženika. Drugi motiv jeste taj da želimo da sprečimo svaku vrstu potencijalne finansijske podrške za skrivanje haških optuženika. Inače, da smo tražili Ratka Mladića, vi ne biste ni znali da je akcija izvedena, kao što to niste znali ni kada su hapšeni Župljanin i Radovan Karadžić. Juče je, pre svega, jasno demonstrirana odlučnost države da izvrši svoje obaveze i da niko neće biti pošteđen odgovornosti ukoliko na bilo koji način, direktan ili indirektan, učestvuje u skrivanju haških optuženika."
Inače, general Ratko Mladić je ranije kupio napušteno domaćinstvo kod Valjeva u selu Bobova podno Medvednika, gde se bavio pčelarstvom. Barem javno, tu nije viđen od juna 2001. godine. Po mišljenju vojno-političkog komentatora i autora knjige "Ratko Mladić - između mita i Haga" Ljubodraga Stojadinovića, može se naslutiti da su određene informacije postojale i vodile do tragova za akciju kod Valjeva:
"Zaista nemam nikakvu ideju gde bi on mogao da se nalazi. Pretpostavljam da bi to trebalo da zna neko iz službe bezbednosti, a
ako država nema takve infomacije, to znači da još uvek nema kontrolu nad tajnim službama. Sigurno je da, u tom smislu, moraju postojati neki podaci koji su relativno pouzdani, ali je pitanje da li će oni biti upotrebljeni kako bi se taj posao završio, kao što je to obećao gospodin Rasim Ljajić. Pitanje je samo da li u tim strukturama postoji odlučnost da se taj posao završi."
Slične akcije potrage za Mladićem izvedene su proteklih godina nekoliko puta u okolini Valjeva, što je ostavilo utisak da je samo reč
o predstavi za javnost. Potraga za Mladićem dogodila se samo nekoliko dana uoči posete glavnog tužioca Sergea Brammertza, koja je zakazana za 17. i 18. novembar, Beogradu.
Predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić, kaže da je poslednja pretraga deo širih operacija u potrazi za haškim optuženicima:
"Reći ćemo gospodinu Brammertzu sve detalje akcija i planova koje sprovodimo i koje ćemo realizovati u narednim danima i nedeljama. Želimo da njegov izveštaj bude pozitivan i da što pre deblokiramo proces evropskih integracija. Ima promena u taktici, akcije će biti daleko odlučnije i sveobuhvatnije i sporovodiće se na teritoriji cele Srbije. Niko neće biti pošteđen tih aktivnosti i učinićemo sve da se ovaj posao što pre završi jer znamo da će bez izručenja Mladića put Srbije ka Evropskoj uniji biti zaustavljen. Holandija neće nasesti na nikakve marketinške trikove i toga smo svesni - interesuje nas samo Mladić u Hagu."
Pominje se da je razlog pretresa privatne fabrike "Vujić Valjevo" istraga u vezi dokumenata koji dovode ovu kompaniju u poslovne veze sa sinom Ratka Mladića. Bivši savetnik srpskog predsednika za pitanja saradnje sa Hagom Jovan Simić ne veruje da je upad pedesetak pripadnika srpske Žandarmerije, sa dugim cevima, u krug privatne fabrike u Valjevu deo predstave. On je uveren da akcija počiva na tragu kvalitetnih informacija:
"Nema diskusije da je to bila vrsta reklamne kampanje zato što dolazi gospodin Brammertz. Ubeđen sam da postoje određeni tragovi ili dojave na osnovu kojih se radi. Da li se on tamo pojavljuje ili ne, sve to je veoma diskutabilno jer to što ima tamo vikendicu ne znači da se baš tamo i pojavljuje, ali su verovatno postojale određene indicije na osnovu kojih je pretpostavljeno da je možda tamo."
Evropska unija je više puta saopštavala da približavanje Srbije ovoj asocijaciji zavisi od njene pune saradnje sa Haškim sudom. Potraga za haškim optuženicima će se nastaviti i narednih dana, kaže Rasim Ljajić.
ICTY: Nastavljeno suđenje Momčilu Perišiću
Autor: Goran Jungvirth
Na suđenju bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću svjedok Tužiteljstva, politički stručnjak Patrick Treanor iznio je poveznice vodstva Republike Srpske s političkim i vojnim rukovodstvom Srbije tijekom ratnih operacija devedesetih godina.
Svjedok Treanor, kao stručnjak Haškog tužiteljstva, predočio je niz dokumenata i dokaza koji pokazuju kako je Vojska Jugoslavije i vojno vodstvo Srbije naoružalo bosanske Srbe, te nadziralo njihove operacije. Prema zaključcima Treanora, političko vodstvo Srbije je devedesetih godina pokrenulo svoj plan, riječima sudske prevoditeljice:
„Formirale su SRJ, kao što sam već rekao, i pružili podršku Srbima u BiH i Hrvatskoj u njihovim nastojanjima da ovladaju teritorijama u tim republikama i da tu kontrolu zadraže u narednih nekoliko godina s krajnjim ciljem da se sve te teritorije objedine unutar jedne države kada bi taj cilj bio ostvaren.“
Optužba: Pitanje još jednom - da li je još neko bio prisutan iz Vojske Jugoslavije?
Svjedok: Da, Momčilo Perišić je bio tamo.
Optužba: A iz Vojske RS-a?
Svjedok: Bio je prisutan Ratko Mladić, također, a i drugi generali - Zdravko Tolimir, Milan Gvero, Đorđe Đukić.
„Predsjednik Milošević je na posebnom papiru ispisao da su to: 1. što širi severni koridor (posebno kod Brčkog); 2. kompaktnost teritorije; 3. što više gradova; 4. izlaz na more. I tada predsjednik Karadžić dodaje nešto, po zapisniku. Naime, na insistiranje predsjednika Karadžića, lista prioriteta dopunjena je sa još tri tačke: 5. prostor između Grmeča i Kozare; 6. dolina Neretve; 7. srpsko Sarajevo.“
Također, svjedok je naveo riječi optuženog Perišića iz ’94. kojima nagovara bosanske Srbe na mirovni sporazum pozivajući se na zajedničke akcije i u ratu i u miru - kako su oružjem ostvarili ciljeve koje treba očuvati mudrom politikom i verificirati ih pred međunarodnom zajednicom.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Perišićeva obrana pokušala je umanjiti relevantnost svjedočenja političkog stručnjaka Treanora, kao i njegovog izvještaja:
„Kada ste pravili taj izvještaj pisali ste ga tako da čovjek može doći čitajući ga i do različitog zaključka od onog koji ste vi izveli danas na osnovu cjelokupnosti te informacije koju ste nam pružili.“
Treanor: Ja sam taj materijal predočio zbog toga što mislim da je relevantan, relevantan za ovu temu - i ostavio sam čitaocu da izvuče kakav hoće zaključak.
Obrana je Treanorov izvještaj okarakterizirala i kao neobjektivan, te nepotpun. Da izvještaj nije sveobuhvatan potvrdio je djelomično i svjedok konstatacijom kako on nije pisao povijest Jugoslavije nego dokument ograničen na 60 strana, koji govori o relevantnim događajima strategije i stvaranja Republike Srpske.
Suđenje generalu Perišiću optuženom za pomaganje srpskim snagama van Srbije koje je dovelo do brojnih zločina, poput masakra u Srebrenici, opsade Sarajeva i granatiranja Zagreba, nastavlja se svjedočenjem novog svjedoka optužbe.
ICTY: Pokušaj potkupljivnja svjedoka u slučaju «Lukić»?
Autor: Goran Jungvirth
Kao zadnji svjedok optužbe protiv Milana i Sredoja Lukića svjedočio je Hamdija Vilić kojem je, prema njegovim riječima, prvooptuženi (Milan Lukić) nudio novac u zamjenu za lažno svjedočenje koje bi mu trebalo osigurati alibi.
Tog kobnog lipnja 1992., prema haškoj optužnici, rođaci Lukić su u Pionirskoj ulici i u naselju Bikavac u Višegradu žive zapalili oko 140 žena, djece i staraca. Svjedoku Viliću cijela obitelj je stradala u jednoj od dvije žive lomače:
„Moja supruga Vilić Mina, rođena 1955. godine, moja kćerka Vilić Nihada, rođena 1981. godine, moja kćerka Vilić Zihmeta, rođena 1984. godine, i moj sin Vilić Nihad, rođen 1985. godine.“
„Da sam bio vojni komandant muslimanskih snaga, da sam presijekao vojnu kolonu na mjestu Kopito, ubio tri oficira i držao Milana Lukića i njegovu vojsku i jedinicu tri dana i tri noći u okruženju, da nije mogao biti u Višegradu, u gradu ta tri dana jer ga najvjerovatnije nešto terete za ta tri dana, a šta nisu mi htjeli reći. Ja sam to odbio i rekao sam da nikada ta kolona tu nije presječena.“
Poznanici su ga uvjeravali da prihvati kontakt s Milanom Lukićem, ali da ne razgovaraju o ratnim zbivanjima jer optuženom mogu prisluškivati mobitel. Rekli su mu da će mu u zamjenu Lukić riješiti sve što bude trebao u životu, uključujući i novac. Svjedok Vilić odlučio je prihvatiti razgovor:
„Iz razloga da vidim šta gospodin Milan Lukić želi od mene - i znam da mi je zapalio porodicu, uništio mi život, pa da vidim šta on to hoće i šta želi od mene. Jedini razlog je to.“
Iako je od navodnih odvjetnika kojima je trebao potpisati izjavu o Lukićevom alibiju uzeo naknadu za putne troškove od 50 eura, nije pristao potpisati ponuđeni alibi. Tijekom razgovora sa sumještanima odlučio je dozvoliti jednom od njih da kontaktira haške istražitelje kojima je prijavio pokušaj mita.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana se trudila naruštiti vjerodostojnost svjedoka razmatrajući njegovo robijanje od pet godina za ubojstvo iz samoobrane koje je počinio nakon rata, te činjenicu da je uzeo od navodnih Lukićevih odvjetnika 50 eura za taxi, makar se na sastanak dovezao svojim automobilom. Obrana Lukićevih je ustvrdila kako se svjedoku nije nudio novac, nego upravo suprotno:
„Zar također nije tačno da ste vi taj koji je tražio 100.000 eura od Milana Lukića da biste rekli istinu?“
Vilić: Nikada. Nije tačno.
Svjedočenjem o pokušaju podmićivanja svjedoka završio je slučaj Tužiteljstva protiv rođaka Lukić koji se terete za neke od najokrutnijih zločina na prostoru Višegrada ’92., ubojstva, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrpskog stanovništva. Na obrani, koja je započela svoj slučaj, ostaje za dokazati da su njihovi klijenti krivo optuženi zbog zamjene identiteta, što je jedna od glavnih braniteljskih teza iznesenih za vrijeme dosadašnjeg procesa.
Transkripti Miloševićevih razgovora na aukciji
Autor: Zoran Glavonjić
Transkripti prisluškivanih razgovora bivšeg predsednika Srbije i haškog optuženika Slobodana Miloševića ponuđeni su na aukciji na jednom beogradskom internet sajtu. Reč je o razgovorima koje je Milošević vodio u periodu od 1995.-1997. godine sa svojim najbližim saradnicima, porodicom, ali i sa mnogobrojnim svetskim političarima, među kojima se nalazi i tadašnji američki predsednik Bill Clinton.
Jelena Smiljković, administrator sitea Limundo, izjavila je za naš radio da se radi o kopiji originalnog dokumenta, da je interesovanje veliko i da je do sada postignuta cena od 15.500 dinara, što je nešto manje od 200 evra:
"Ljudi su zainteresovani da vide o čemu se radi. Ne možemo predvideti kolika će cena biti, ali može biti znatno veća. Imamo 15 delova i naslove: Prisluškivanje Miloševića, Meni Clinton kaže, Razgovor Slobodana Miloševića sa Urošom Šuvakovićem - kojem Milošević daje jasna uputstva o delovanju protiv određenih ljudi iz srpske opozicije. Mi ne proveravamo autentičnost, ali smo imali prilike da razgovaramo s ovim članom i on kaže da transkripti jesu autentični. Dakle, nismo merodavni da ocenjujemo autentičnost i nemamo drugog načina osim da verujemo našem članu."
Kako je naveo prodavac, vila u vojnom kompleksu Karađorđevo, nadomak granice sa Hrvatskom, bila je omiljena rezidencija predsednika Srbije
Slobodana Miloševića, koji nije ni sanjao da je sve njegove telefonske razgovore pomoću najsavremenije američke opreme prisluškivala Obaveštajna uprava Hrvatske vojske. Tako je, tvrdi ponuđač, hrvatski vrh imao neposredan uvid u odluke i planove, ali i lično raspoloženje tadašnjeg prvog čoveka Srbije. Delovi transkripata razgovora Slobodana Miloševića objavljivani su svojevremeno u hrvatskom nedeljniku “Nacional“ i beogradskoj štampi, a prodavac na internet aukciji medijima nije želeo da kaže odakle mu kopija tog dokumenta.
Beogradski advokat Rajko Danilović za naš program je ovako prokomentarisao činjenicu da se prodaju transkripti Miloševićevih razgovora:
"U Srbiji je sve moguće. Moguće je da postoji neko tržište tih informacija do kojih dolaze razne obaveštajne službe, kao što postoji i trgovina informacijama kako bi se nekome naškodilo."
Danilović smatra da takva trgovina ne bi mogla da prođe bez znanja domaćih bezbednosnih struktura jer bi i one po prirodi posla mogle da poseduju transkripte:
"Možda su ti transkripti presretnuti i skinuti kod nas. To je znak i da državna bezbednost nije doživela ozbiljnu transformaciju, da i dalje postoji isti krug ljudi koji radi u tim službama i koji se upušta u trgovinu informacijama."
U transkriptima se kao sagovornici Slobodana Miloševića, između ostalih, navode nekadašnji američki predsednik Bill Clinton, članovi Miloševićeve
porodice - Mira Marković, Marija i Marko Milošević, partijski drugovi Milan Milutinović, Goran Milinović, Zoran Lilić, Živadin Jovanović i Uroš Šuvaković, kao i Hadži Dragan Antić i Momir Bulatović.
Hadži Dragan Antić, nekadašnji partijski drug Mirjane Marković i prijatelj porodice Milošević, rekao je za naš program da ne veruje u autentičnost dokumenta, ali ni u dobre namere prodavca:
"Mislim da je to idiotski, što bi reklo, ali me ništa ne čudi. To je jedna čista manipulacija jer ne znamo da li je autentično, iako me to lično ne pogađa. To je poznata stvar, Hrvati su pisali o tome, ali zaista ne znam šta time žele da postignu."
RSE: Pošto se vaše ime pominje, da li u javnost mogu da izađu neke priče?
Antić: Taman posla, uopšte se ne uzbuđujem i mogu sve da objave što se mene tiče.
RSE: Da li biste kupili to?
Antić: Nikada, zašto bih kupio kada mi ne treba. Ne bih dao dinar za to, imam svoju bogatu dokumentaciju.
Ni advokat Rajko Danilović nije zainteresovan za kupovinu, iako se među naslovima delova ponuđenih transkripata izdvajaju: Muke zbog Radovana Karadžića, Vuka na čistinu, Srbi nisu Kurdi, Urota protiv Srbije, Igre oko Kosmeta i Miru brinu piloti:
"To više nije ni istorija, to više nikoga ne zanima. To je zadovoljavanje radoznalosti, malo intrige i priča. To je postalo toliko nevažno, istrošeno i upotrebljeno da se sada kao kopija prodaje za male pare."
Radić traži odštetu od Srbije
Autor: Iva Martinović
Bivši kapetan JNA Miroslav Radić, koga je Haški tribunal oslobodio optužbi za ratne zločine u Vukovaru 1991., tuži Srbiju zbog vremena provedenog u pritvoru Haškog suda i pretrpljene duševne boli. Može li Radić od Srbije da naplati odštetu od gotovo 600.000 evra, koliko traže njegovi advokati?
“Miroslav Radić je isporučen Haškom tribunalu po zakonu o saradnji sa tim sudom, upravo sudu koji ga je držao u pritvoru više godina. Znači, postoji izvestan pravni osnov, iako to u dosadašnjoj pravnoj praksi nije bilo. Dakle, taj atipičan predmet, za nekoga ko je nevin i ko je doživeo Golgotu, morao bi da završi nekom pozitivnom sudskom odlukom za Miroslava Radića.”
Radićevi advokati kažu da su se, zbog nemogućnosti da odštetu traže od Tribunala u Hagu, najpre obratili Ministarstvu pravde Srbije, ali je zahtev za naknadu štete odbijen uz obrazloženje da Radiću prtivor nije određen u vezi sa krivičnim postupkom vođenim pred nacionalnim sudom.
Sa neosnovanošću zahteva Srbiji slaže se i Biljana Kovačević - Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava, i očekuje da će i pred sudom njegov zahtev ostati bez odgovora:
“To sa samom Srbijom nema nikakve veze. To što Srbija ima obavezu da sarađuje sa Haškim sudom, ne znači da je Haški tribunal deo pravnog sistema Srbije. Upravo je obrnuto, Haški tribunal ima primat nad krivičnim zakonodavstvom u pogledu ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti u odnosu na sve države bivše Jugoslavije. I to ne znači da države bivše Jugoslavije plaćaju naknadu štete onim ljudima za koje je pred Haškim tribunalom utvrđeno da nisu krivi za određena krivična dela.”
Podsećamo: Miroslav Radić bio je zajedno sa Miletom Mrkšićem i Veselinom Šljivančaninom pred Haškim tribunalom optužen za ratne zločine u Vukovaru, ali je prošle godine oslobođen svake odgovornosti. U intervjuu za jedan beogradski list izjavio je da “duže od decenije živi pod stalnom presijom, da je posle četiri i po godine provedene u pritvoru zdravstveno ugrožen, a da Statutom Tribunala nije predviđeno da se tamo obrati za odštetu”.
Predstavnik Haškog tribunala u Beogradu Matias Hellman potvrdio je da taj sud, iako je tražio od Saveta bezbednosti, nema mogućnost da razmatra ovakve zahteve:
“Još 2000. godine je tadašnji predsednik Tribunala poslao pismo Savetu bezbednosti i skrenuo pažnju na tu činjenicu i predložio da se razmotri izmena Statuta, ali do danas SB nije uspostavio proceduru. Dakle, Statutom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju nije predviđena procedura za procesuiranje zahteva za odštetu od optuženih koji tvrde da su nepravedno pritvoreni, uhapšeni ili osuđeni.”
Navodeći da ovo nije osnov za Radićevu tužbu protiv Srbije, Vesna Teršelič, iz Centra za suočavanje sa prošlošću iz Zagreba, upozorava na posledice samog podnošenja zahteva za odštetu:
“Informacija da se podiže takav zahtev je uznemiravajuća za obitelji žrtava jer oni očekuju pokajanje, oni očekuju žaljenje. Očekuju nekakav stav prema počinjenom zločinu, kako na Ovčari, tako i prema drugim zločinima počinjenim u Vukovaru. I umesto pokajanja, sada su dočekali ovaj zahtev i strepnju hoće li Miroslav Radić dobiti obeštećenje.”
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici