Govoreći o posljedicama nesmjenjivosti vlasti po crnogorsko društvo i političku scenu, nakon najnovije ubjedljive pobjede Demokratske partije socijalista na izborima u Kotoru, kao i mogućem nadolazećem jednopartizmu, književnik i novinar Andrej Nikolaidis podsjeća na činjenicu da u svijetu postoji dominantan vrijednosni sistem, a time i umrtvljavanje političke scene u kojoj svi politički subjekti prihvataju jednaka pravila i gdje imaju slične političke programe skoro do neprepoznatljivosti. Upravo na tim osnovama promjena vlasti u tim zemljama ne donosi nikakve promjene sistema i sistema vrijednosti. Nikolaidis naglašava da upravo nepostojanje takve situacije u Crnoj Gori dovodi do nesmjenjivosti vlasti, odnosno da aktuelna vladajuća elita koristi okolnost u kojima mnoge opozicione partije najavljuju revolucionarne promjene nakon osvajanja vlasti što je za građane neprihvatljivo:
"U Crnoj Gori čitavo vrijeme, a u svakom slučaju u posljednjih deset godina opozicija ne prihvata takva pravila igre, dočim ih je DPS uočio, prihvatio i shvatio. 1997. godine, kada je jednostavno prihvatio jednu ideju koja je postojala na tržištu ideja, a koja je bila superiorna u odnosu na onu koju su oni propagirali, oni su jednostavno zajahali, izbacili su sebe naprijed u budućnost u odnosu na druge i do dan danas oni politički profitiraju na toj činjenici. Tragedija crnogorske opozicije je u tome što je ona danas retrogradnija od vlasti, što ona u dominantnom dijelu, pa i u Pokretu za promjene, koji povlađuje tim slabostima opozicije ne bi li pokušao sačuvati takozvano jedinstvo opozicije, ona pripada prošlom vremenu. Jedini način da dođe do smjene vlasti u Crnoj Gori je da svi politički igrači prihvate pravila igre, da se stvori sistem unutar kojem promjena vlasti neće značiti velike turbulencije, neće značiti revoluciju, neće značiti promjenu državnog statusa i neće značiti veliku promjenu identitetskih pitanja. Dok se to nezadovolji DPS će suvereno vladati i čim prije opozicija shvati da njihov dolazak na vlast ne treba da predstavlja revoluciju nego evoluciju šansa opozicije će se značajno povećati."
Dok opozicija prihvati predloženu strategiju novih pravila igre proći će još mnogo vremena, odnosno proći će i naredni parlamentarni izbori za koje Nikolaidis smatra da neće donijeti ozbiljniju promjenu odnosa snaga na političkoj sceni. O tome kako bi u međuvremenu trebalo djelovati Nikolaidis kaže:
"Mislim da je dužnost svih nas da ako možemo proizvedemo u jedan diskurs koji bi bio jedan novi civilizacijski iskorak, jednostavno da crnogorska inteligencija pokuša proizvesti nešto što bi bilo ako ne tako uzvišeno kao ono što je postojalo devedesetih godina, a ono u svakom slučaju naprednije od onoga što propagira Demokratska partija socijalista sa Socijaldemokratskom partijom. Mislim da je na taj način moguće jedino pomjeranje."
Nikolaidis se slaže da perspektiva nesmjenjivosti vlasti može da vodi ka odumiranju kritičke svijesti, da javni život zapadne u monotoniju, da se u međuvremenu dodatno pojača strah od promjena. Međutim, postoje i utješne stvari, a to su prema Nikolaidisu, između ostalog, mediji:
"Vladajuća struktura je bez problema uspjevala da proizvede politički program koji će poraziti opoziciju, ali nije uspjela da proizvede medij koji bi bio bolji i koji bi porazio i u krajnjem poslao u penziju i prošlost nezavisne medije u Crnoj Gori. Zato mislim da bez obzira na sve to nije najnezdraviji, mislim na medijsku scenu, segment toga društva i to je jedini prostor gdje uočavate da neka ostrvca otpora i da uočavate da postoji neki dinamizam. Uz održavanje te pretpostavke, a ja ne sumnjam da će to ostati tako jer prosto nema ljudstva, ono ne mogu da proizvedu medij koji bi ugrozio najvažnije nezavisne medije u Crnoj Gori, uz tu pretpostavku i pretpostavku da civilni sektor barem na ovom ili na još većem nivou sprovodi ovu praksu koju najuspješnije vidimo da sprovodi MANS, to stvara izvjesnu dinamiku."
