15 godina kasnije, prošlog tjedna, poznati zagrebački novinar, Ivo Pukanić, ubijen je u atentatu. Kakve međusobne veze imaju ova dva događaja?
Organizirani criminal i nacionalizam rade ruku pod ruku na Balkanu. Ono što je bio ratni zločin imenovalo se patriotizmom, što je bila pljačka imenovalo se "snašao se". I dok su građani bili natjerani da mrze jedni druge i da žive unutar svoje etničke skupine, njihove vođe su bili pokrovitelji svakodnevnog biznisa koji nije imao problema niti sa granicama niti sa nacijom. Kriminalu je tijesno unutar jedne nacije i on je uvijek multinacionalan. Ko god je proglasio pobjedu i ko god je proglašen poraženim nakon rata - niti je pobjedio niti je bio poražen. Organizirani kriminal je zauzeo pozicije poslije rata i legalizirao sve što je oteo - kompanije i teritorije. Oni su jedini pobjednici - svi ostali su poraženi.
Tu odmaraju korijeni današnjeg organiziranog kriminala na Balkanu. Ta je mješavina nacionalizma i kriminala još ojačana lakom komunikacijom i propusnim granicama u regionu. Mafijaši ili oni na njihovim platnim spiskovima ušli su u parlamente i sabore, donosili zakone u svoju korist, postali policajci ili se pridružili tajnim službama. Sudstvo i novinarstvo su to slijedili jer nisu mogli protiv organiziranog kriminala bez države.
Atentat na Ivu Pukanića prošlog tjedna u Zagrebu je tek posljednji primjer takve situacije. Prije mjesec dana je ubijena Ivana Hodak, a prije toga je prebijen novinar koji je istraživao kriminal, pa jedan poslovni čovjek i jedan lokalni političar. Još prije 5 godina ubijen je Zoran Đinđić, novinar Slavko Ćuruvija prije njega. Neki svjedoci su doživjeli istu sudbinu. Novinar u Crnoj Gori je izgubio život….lista atentata je jednostavno preduga. Tek pokoji od tih atentata je riješen ali se ni u jednom slučaju nije stiglo do naručilaca niti su oni poznati.
"Politika i policija su jedno drugo zagrlili!" - reče u petak prvi čovjek policije u Zagrebu Vladimir Faber. Hrvatska je u posljednjih pet godina promijenila četiri ministra unutarnjih poslova. Političari dolaze i odlaze, mafijaški šefovi ostaju isti. Onaj nedavno smijenjeni, Berislav Rončević, je izjavio da je glavni grad Hrvatske jedan od najsigurnijih gradova u svijetu!!?? U svibnju ove godine UN su objavile istraživanje po kojem je "region Balkana jedan od najsigurnijih u Evropi!" Takvi ružičasti izvještaji i izjave su brzo zaboravljeni. Balkan je još uvijek tranzitna zona kojom godišnje prođe 100 tona heroina, samo trgovina ljudima donosi promet od 5 - 7 milijardi dolara. Previše novca na tako malom prostoru.
Tajne službe, vojska i političari su kreirali mrežu koja više nije nikakva tajna, ona je u stvari isuviše vidljiva. Korupcija je duboka i počinje sa pisanjem zakona, a ne samo sa njihovim nesprovođenjem, nekompetentna politika je često posljedica različitih interesa nego nedostatak znanja.
Ivo Pukanić nije posljednja žrtva. Njegov "Nacional" jeste vodio kampanju protiv ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića i današnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića, pišući na istu temu takozvane duhanske mafije čak 43 tjedna za redom. Ali Pukanovićeve veze za ljudima iz kriminalnog miljea ne smiju biti razlog da se strahota atentata umanjuje.
Pronalaženje atentatora ne bi dakle trebao biti samo početak kraja jedno atentata nego tek početak jednog procesa obračuna sa mafijom koji treba i Hrvatskoj i drugim zemljama u regionu. Čak i još gore - ako policija nađe atentatora, a naručioci ostanu u sjeni, mreža organiziranog kriminala će biti još jača i strah koji danas vlada u Zagrebu još veći. Pronaći ubicu Ive Pukanića nije dakle tek jedan slučaj nego potreba da se uništi organizirani kriminal.
Brisel je već upozorio Hrvatsku da je eliminiranje korucije i organiziranog kriminala jedan od preduvjeta da Hrvatska postane članica EU, a ista je poruka uručena i ostalim državama. Bugarskoj su suspendirane stotine milijuna eura pomoći radi nesposobnosti da se ova država obračuna sa kriminalom. Jedna studija koju je pripremilo sveučilište u Washingtonu kaže da će državama ovog regiona trebati i do 30 godina da eliminiraju veze između kriminala i politike te osiguraju vladavinu zakona.
Ne bih bio iznenađen, ako država u svojoj odlučnosti pokaže više od riječi, da su neki od onih koji su velike ribe u organiziranom kriminalu u stvari oni vojnici koji su daleke 1993-e godine razmijenili onu torbu punu novaca i kupili dva sata srpske artiljerije da bi gađali položaje Armije BiH negdje oko Mostara.