Prema rezultatima istraživanja o informatičkoj pismenosti koje je provedeno na cijelom prostoru BiH na uzorku od oko 900 ispitanika, 28 posto ispitanika odgovorilo je da nema nikakvog pristupa računaru. Ostalih 72 posto ispitanika koristi računar, ali u različite svrhe, kaže Zlatan Mulabegović, regionalni direktor kompanije „Algebra Edukacija“:
„Njih 29 posto ga koristi za zabavu, 23 za poslovne svrhe, za obrazovanje 15 posto i za nešto drugo četiri posto. Znači, ovih 29 posto što koristi računar za zabavu to su obično ljudi koji su naučili malo surfati, utipkati u Google određene pojmove, vidjeti rezultate na kladionicama itd. I tih 20 posto smatramo da je precijenjeno i da se tu krije određeni postotak njih koji su isto informatički adekvatno needucirani.“
Mulabegović također ističe kako u istraživanju bilo jedno do pitanja koliko građani BiH pozanju ECDL-europski standard za informatičku pismenost. Taj standard sadrži osnove poznavanja Windowsa, Worda, Excela i Interneta:
„U ovom smo istraživanju obradili ova četiri znanja zato što oni sačinjavaju osnovni ECDL paket i po ovoj informaciji ocijenjuje se da je Excel najlošije poznato IT područje u ECDL edukaciji.“
Građani su također imali priliku odgovoriti što misle koliko je informatička pismenost važna prilikom zaposlenja:
„Skoro 90 posto njih smatra da je poznavanje rada na računaru vrlo bitno za pronalaženje posla.“
Isto istraživanje provedeno je i u Republici Hrvatskoj, gdje su rezultati nešto bolji, isitiče Hrvoje Balen, član Uprave „Algebra Edukacije“ iz Hrvatske:
„Ovo što vidimo podatak za Zagreb, gdje je osam posto ljudi informatički nepismeno, znači ne koristi PC računalo, je dosta sličan podatak nekakvom evropskom standardu. Prosjek cijele Hrvatske je 12 posto, dok je godinu dana prije bilo 15 posto ljudi koji ne koriste računalo, znači godišnji pad postoji od tri posto, koji je, unatoč tim svim velikim investicijama koje su u Hrvatskoj puno veće nego u BiH, ali svejedno taj postotak sporo pada.“
Poznavanje brenda ECDL-a također je puno bolje u Republici Hrvatskoj nego u BiH:
„Četrdeset osam posto ljudi u 2008. zna za ECDL, a jako puno se investiralo u taj brend. I za razliku od godinu prije kad je bilo 44 posto ljudi koji zna, a sad je 48, morate biti svjesni da su ti pomaci jako, jako spori da bi se doprlo do ljudi, do njihove svijesti koliko je taj certifikat njima bitan i značajan, jer Hrvtaska je uvela ECDL certifikat u svoje strategije i obavezu za javnu upravu, za djelatnike koji rade u ministarstvima, u javnim poduzećima.“
Kada se ovi podaci uporede sa rezultatima zemalja Europske unije i sa zemljama okruženja, informatička pismenost u BiH je zabrinjavajuća, ističe Mensura Beganović, predsjednica Asocijacije informatičara BiH:
„Kad govorimo i informatičkoj pismenosti, ja bih govorila o tri kategrije stanovnika: onih naših najmlađih na kojima je budućnost i koji na svu sreću već izlaze iz škola prilično informatički pismeni, iako još puno resursa nedostaje da to zaista bude na zadovoljavajućem nivou. Druga kategorija su radno sposobno stanovništvo koje nikako da se pomiri sa činjenicom da je cijeloživotno učenje imperativ. Treća kategorija su ljudi iz treće životne dobi. To su judi koji će se vrlo brzo osjećati isključenim iz ovoga društva. Oni ne mogu da prate ništa. Oni još uvijek koriste mobilni telefon kada biraju broj da ga utipkavaju.“
Treba napomenuti da je ovo istraživanje obuhvatilo samo veće urbane sredine. Da je uključeno i ruralno stanovništvo, rezultati bi bili daleko porazniji.
