Jučer predvečer na splitskoj Rivi nije bilo javnih govora i javnih izlijeva nezadovoljstva, ali u razgovorima s ljudima dala se vidjeti njihova ogorčenost:
„Mi skrećemo pozornost i vladi da se čaša prelila i da zaista treba poduzeti rigorozne mjere.“
„Kad ne valjaju policija i sud, ne valja država i triba onda minjati vrh.“
„Najprije vrh je kriv za sve, za nasilje - jer ne da narodu raditi.“
„Kažu u Evropu ćemo. Ko će u Evropu? Ko će nas primiti ’vake razbojnike, je li tako?“
“Zlo, šta ću govorit. Zlo, zlo i zlo. Njih niko ne može spriječiti. Zašto ne može spriječiti? Može. Kad bih ja ušla u dućan i uzela kilu kruha, odmah bi me hapsili.“
Osim ogorčenosti među ljudima je počeo vladati i strah:
„Gospodin Sanader što ne da ostavku kad mijenja male ribe? A velike ribe treba isto smijeniti. Narod, što je rekao gospodin Mesić, hrvatski narod je ugrožen, ne spava mirno. On mijenja Rončevića, ovoga, onoga, a on kao velika riba, on sebi more reći dajem ostavku, moj hrvatski narod je ugrožen.“
Je li se strah zavukao na hrvatske ulice, pitali smo splitskog sociologa Zorana Malenicu:
„Mislim da ima osnova zaključiti da bi se ljudi, građani mogli početi strašiti za elementarne aspekte sigurnosti jer način na koji je izvedena ova posljednja likvidacija mlade osobe dodatno to potencira. Ali u širem smislu, što se događalo zadnjih pola godine, niz drugih događaja, očito je pokazivalo da ova vlada vrlo malo kontrolira situaciju u zemlji. I to je moja spoznaja od ranije. I mislim da bi sad doista bio red, ne samo u odnosu na reakciju na ovaj konkretan događaj nego uopće bi bio red da se u Saboru održi jedna ozbiljna rasprava o ovoj vladi i o problemima koji su nastali. Mislim da je zapravo stvoren jedan privid o tome kako se jako puno radi, ali u suštini što se tiče unutarnje politike, uključujući i sigurnost, mislim da je ova vlada zapravo totalno promašila.“
RSE: Kad bismo stavili na vagu strah od kriminala s jedne strane, a s druge strane strah od nemoći onih koji bi trebali štiti građane, što mislite da bi prevagnulo?
Malenica: Faktički i jedno i drugo. Čak mislim ovo drugo - da se stvarno stvori osjećaj da naša policija, tajne službe, sva nedležna državna i druga tijela koja bi trebala reagirati očito kao da ne uspijevaju. Naravno, obično se kaže problem je u političkoj volji. Ja više čak nisam ni to siguran. Ja mislim da i jedno i drugo - niti ima političke volje, ali meni se čini niti ima sposobnosti u represivnim aparatima države. Dakle, i jedno i drugo običnog građanina mora stvarno gotovo zapanjiti. Pazite, ako imate prvi, pa drugi slučaj, pa treći, pa peti, pa se ista priča kaže da policija radi, ali nema rezultata, onda vi morate posumnjati da li je problem i u elementarnoj sposobnosti ljudi koji su trebali nešto napraviti.
Da li zbog straha ili nečeg drugog jučer je izostao veći odziv na hrvatske trgove. Zašto, pitali smo Splićane:
„A većina ljudi kojima sam danas prenijela za ovaj skup su rekli:’A šta ja tu mogu učiniti, to nema smisla?’ I ostali kući, pasivno, uz grintanje.“
„To je dokaz slabosti srednjeg sloja, građanskog sloja u Hrvatskoj. Mi stojimo doma, gledamo televiziju, beštimamo kad se ovako nađemo dvojica, trojica, a kad trebamo konkretno, makar i simbolički, izraziti svoj protest protiv jednog ovakvog divljaštva, jednog bahatog izraza moći tog organiziranog kriminala, onda nas nema nigdje. Evo, ima nas stotinjak ljudi.“
Sociolog Zoran Malenica:
„Ja ne isključujem ako se ovaj slučaj ne riješi da možda idućih dana se, ako naravno neko razmišlja o tome da bi trebalo, ne napravi jedan ozbiljniji skup i mislim da bi on bio koristan, da bi on trebao biti jedan vid mirne manifestacije i protesta prema situaciji u kojoj se nalazimo.“
