„Festival otvaraju tri izložbe: izložba fotografija udruženja Q koje je rađeno u saradnji sa Irfanom Redžovićem, portreti LGBTIQ osoba, queer-friendly osoba iz BiH, zatim izložba metalnih skulptura umjetnice Alme Selimović i udruženja Q i prezentacija radova koji su pristigli putem regionalnog konkursa „Okreni okvir“. Što se tiče filmskog programa, započinjemo ga također u četvrtak. Prvi film koji ćemo prikazati je dokumentarac „We are Dad“.
Jedan od donatora Queer festivala je i vlada kraljevine Holandije. Holandski ambasador u Sarajevu Erik Litfer:
„Mislim da organizatori zaslužuju našu podršku i da im je bilo potrebno dosta hrabrosti za promovisanje ovakvog festivala, naročito u ovim okolnostima.“
Od same najave održavanja Queer festivala u Sarajevu, organizatori primaju prijetnje. Na internet forumima vodi se oštra diskusija između onih koji su za i protiv ovakvog skupa. Kulminiralo je prijetnjama medijskim kućama koje su pokrovitelji festivala. Prošle sedmice na njihove adrese stiglo je prijeteće pismo koje potpisuje Unija ratnih veterana Sarajeva. Sve je prijavljeno policiji. Do danas niko nije reagovao. Urednik studentskog EFM Radija Zoran Ćatić:
„Riječ je o potpuno otvorenoj prijetnji. Više nismo sigurni ni u svom rođenom domu, ni kući, ni na poslu. Međutim, nije to ništa novo. Ono što mene posebno zabrinjava je to da je u četvrtak stigla ta prijetnja nakon čega je odmah obaviješten MUP koji je poslao obavijest tužilaštvu, pa su došli forenzičari, sve je to urađeno. Od tog trenutka se više nije apsolutno ništa desilo.“
Najava prvog Queer festivala u Sarajevu, multimedijalnog projekta koji bi kroz filmove, performanse i tribine trebao objasniti šta to znači queer, pokazala je još jednom vrlo javno u kakvom homofobičnom društvu živimo. Slobodanka Dekić:
„Ne moramo svi da se slažemo. Ja razumem da ima ljudi kojima je ovo i pogrešno, i ne slažu se i ne sviđa im se, i to je OK. Ne moramo svi da se slažemo i da mislimo isto, ali možemo da razgovaramo o tome.
Saša Madacki, direktor Centra za ljudska prava:
„Ustav BiH u svom članu 2.4 striktno zabranjuje bilo kakav oblik diskriminacije. Isto tako Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH izrijekom kaže u članu 2 da je zabrana diskriminacije, ako se odnosi na seksualnu orjentaciju. Znači, striktno je utemeljeno u zakonu. Izrijekom je potvrđeno i u Statutu Distrikta Brčko, u okvirnom Zakonu o visokom obrazovanju BiH, tako da zaista već imamo normu koja je na snazi da je zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu.“
No, iako je normativno riješena zabrana diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, krute stege patrijarhalnog društva čine se jačim od bilo kog zakona u ovoj zemlji. Forumi, mediji, plakate koje osvanu skoro svakog jutra na nekom od stajališta gradskog prevoza u Sarajevu sa porukom da pederi neće paradirati po glavnom gradu BiH te da ih treba ubiti, postali su svakodnevnica. Polemike oko organizacije Queer festivala dodatno su razbuktane činjenicom da će biti održavan za vrijeme mjeseca Ramazana i posta. Poslanik u državnom parlamentu Bakir Izetbegović:
„Nimalo nisam obradovan time. Jedno podsjećanje na Sodomu i Gomoru u danu 27. noći, jedne plemenite noći koju muslimani očekuju, nimalo nisam obradovan time.“
Državni poslanik Zlatko Lagumdžija:
„Ograditi slobodu bilo kome da bude drugačiji zbog svoje različitosti, je zaista civilizacijsko dno, u stvari, koje taman odgovara čobanskom mentalitetu koji nas je uveo u ovu bolnicu u kojoj mi živimo.“
Organizatori festivala više puta ponovili su da je jedino moguće vrijeme održavanja festivala bio kraj septembra, te da je planiran prije više od godinu. To ipak nije smirilo tenzije koje su raspirivali posbeno neki mediji igrajući na kartu svijesti vjernika i svetog mjeseca. Svetlana Đurković iz Q udruženja:
„Ono što mi radimo nije nikada bilo nasilno, niti kroz nasilnu komunikaciju, niti je neka vrsta presinga, međutim, ono što nama dolazi kroz medije i kao rezultat takvih reakcija je totalno i agresivno i nasilno i samo to je veoma nevjerski, neramazanski i nema veze sa Ramazanom.“
Mustafa Asani sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu smatra da je homoseksualizam na vjerskom nivou grijeh, a na društvenom nivou štetna pojava:
„Ako kažemo da je zabrana organiziranja homoseksualnog festivala, festivala homoseksualaca, ovdje u BiH ugrožavanje prava homoseksualaca, ja kažem da je u isti momenat njihovo pravo da imaju festival ovdje u Sarajevu, ugrožavanje mojih prava kao građana ovoga grada i ugrožavanje ili atak na moja vjerska osjećanja zato što se to dešava u toku mjeseca Ramazana.“
Prema Ustavu i zakonima, Bosna i Hercegovina je sekularna država. No, prema svijesti velikog broja ljudi očigledno nije. U takvoj situaciji objašnjenje da se nijedan festival ne bi trebao ravnati i usklađivati sa vjerskim praznicima ništa ne znači. No da je ovo zemlja paradoksa govori i činjenica da neki od ovdašnjih ljekara homoseksualizam smatraju bolešću, iako je sa liste Svjetske zdravstvene organizacije skinut još 1990. godine. Valjda u posljednjih 18 godina nisu čitali stručnu literaturu.
Promo Queer Sarajevo Festivala
