Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja Srebreničke majke, već trinaest godina traga za istinom. Obilazi masovne grobnice širom Podrinja da bi saznala nešto o svoja dva sina i o mužu, koji su nestali jula 1995. godine:
„Meni je već trinaest godina svaki dan isti. Ne samo meni, takav je za sve majke Srebrenice, za majke srpske i hrvatske nacionalnosti. Svaka majka traga za svojim najmilijim i najpravednije je da se svi nestali pronađu i na dostojanstven način ukopaju. Osim toga, pravda će biti zadovoljena i time što će se nalogodavci i izvršioci kazniti i izaći pred sud, pred lice pravde.“
Skoro će godina dana kako je Hatidža saznala za dio bolne istine o svojim najmilijim i nestalim:
„13. novembra 2007. godine su mi saopštili da su mi pronašli tijelo djeteta, ali ne znajući od kojeg djeteta. Našli su mi tada i tri kosti od moga muža, u dvije različite grobnice. Za mene je to tada bio šok. Ja sam se uvijek nadala i postojao je tračak nade da su negdje živi. Svaki juli je težak, ali kako je bio ovaj... to je bio jedan od najtežih dana. Tijela kad su došla u Potočare, bilo mi je jako teško što je moje dijete ostalo, a čekam i dalje da se otvore masovne grobnice da bih mogla naći tijelo mog muža, da se kompletira, da bi se moglo pokopati. Sad Boga molim da nađem i drugo dijete da bi se moglo znati koje je starije, koje je mlađe, i da bi se mogli pokopati. Dovesti čovjeka do tog čina, sve mu pobiti, i taj isti čovjek Boga moli da nađe tijela svoje djece, svoga muža, svoje braće, svojih bratića, i svi koji su nestali. Ne znam šta bih o tome mogla reći. Sve je suvišno.“
U masovnim grobnicama u Podrinju pronađeno je nekoliko hiljada posmrtnih ostataka Bošnjaka, žrtava Srebrenice iz jula 1995. godine. Međutim, još uvijek se pronalaze nove lokacije masovnih grobnica.
Proces identifikacije teče sporo i za proteklih pet godina tek jedna trećina nestalih je dobila ime i prezime i na dostojanstven način sahranjena.
„Meni je već trinaest godina svaki dan isti. Ne samo meni, takav je za sve majke Srebrenice, za majke srpske i hrvatske nacionalnosti. Svaka majka traga za svojim najmilijim i najpravednije je da se svi nestali pronađu i na dostojanstven način ukopaju. Osim toga, pravda će biti zadovoljena i time što će se nalogodavci i izvršioci kazniti i izaći pred sud, pred lice pravde.“
Skoro će godina dana kako je Hatidža saznala za dio bolne istine o svojim najmilijim i nestalim:
„13. novembra 2007. godine su mi saopštili da su mi pronašli tijelo djeteta, ali ne znajući od kojeg djeteta. Našli su mi tada i tri kosti od moga muža, u dvije različite grobnice. Za mene je to tada bio šok. Ja sam se uvijek nadala i postojao je tračak nade da su negdje živi. Svaki juli je težak, ali kako je bio ovaj... to je bio jedan od najtežih dana. Tijela kad su došla u Potočare, bilo mi je jako teško što je moje dijete ostalo, a čekam i dalje da se otvore masovne grobnice da bih mogla naći tijelo mog muža, da se kompletira, da bi se moglo pokopati. Sad Boga molim da nađem i drugo dijete da bi se moglo znati koje je starije, koje je mlađe, i da bi se mogli pokopati. Dovesti čovjeka do tog čina, sve mu pobiti, i taj isti čovjek Boga moli da nađe tijela svoje djece, svoga muža, svoje braće, svojih bratića, i svi koji su nestali. Ne znam šta bih o tome mogla reći. Sve je suvišno.“
U masovnim grobnicama u Podrinju pronađeno je nekoliko hiljada posmrtnih ostataka Bošnjaka, žrtava Srebrenice iz jula 1995. godine. Međutim, još uvijek se pronalaze nove lokacije masovnih grobnica.
Proces identifikacije teče sporo i za proteklih pet godina tek jedna trećina nestalih je dobila ime i prezime i na dostojanstven način sahranjena.
