Radovan Stanković je u Kazneno-popravnom zavodu Foča izdržavao kaznu zatvora od 20 godina, nakon što ga je Sud BiH proglasio krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992. godine na području Foče. Na osnovu optužnice Haškog tribunala, uhapšen je 2002. godine, iz Haga je 2005. godine prebačen u Sarajevo i Sud BiH ga je osudio na 20 godina zatvora.
Stankovićevo bjekstvo, navodi se u optužnici, imalo je “ozbiljne štetne posljedice po međunarodni ugled države BiH”.
Optužnica tereti Mileta Krsmanovića, Miroslava Blagojevića, Zdravka Vreču, Dragana Mašića, Srđana Vilotića, Mira Prodanovića i Gorana Miloševića za “nesavjestan rad u službi”, Brankicu Davidović i Ranku Dragičević za “falsifikovanje isprava”, te Ranka Stankovića, brata odbjeglog osuđenika, za “omogućavanje bjekstva lica lišenog slobode”.
Prema navodima optužnice, Ranko Stanković je između 23. i 25. maja 2007. godine nabavio automobil “po prethodnom dogovoru sa bratom Radovanom”. Dana 25. maja je auto sa vozačem stajao ispred Stomatološkog fakulteta u Foči, gdje je Radovan Stanković doveden na snimanje zuba zahvaljujući uputnici doktorice Brankice Davidović.
Tužilaštvo je optužnicu protiv Stankovićevih jataka podiglo u petak, 12 . septembra, a dan prije, Ured visokog predstavnika je saopštio da vlasti Republike Srpske ne bi trebalo da imaju dileme u vezi sa preduzimanjem ozbiljnih mjera radi vraćanja u zatvor Radovana Stankovića i pozivanjem na odgovornost svih koji su krivi za njegov sramotni bijeg, ukoliko ne podržavaju zločine koje je ovaj osuđenik počinio.
"U nedavnim javnim izjavama predsjednik RS Rajko Kuzmanović, premijer Milorad Dodik i ministar pravde Džerard Selman nisu se obavezali na ponovno hvatanje Stankovića, niti su pozvali na odgovornost one koji su krivi za njegovo bjekstvo", navodi OHR.
Portparol Eldar Subašić:
„Petnaest mjeseci nakon njegovog bijega iz zatvora u Republici Srpskoj, visoki zvaničnici tog entiteta su javno izjavljivali, kao odgovor na privatnu prepisku, da niko nije odgovoran, niko se ne smatra odgovornim i da nikakve radnje nisu potrebne da se nađe počinilac krivičnih djela koji još uvijek predstavlja opasnost za sve oko sebe. Predmet Stanković je bio prvi predmet, da napomenem, koji je bio prebačen sa Međunarodnog krivičnog tribunala u Hagu na Bosnu i Hercegovinu kao dio tzv. strategije okončanja rada ovog tribunala, i kao takav ovaj predmet, predmet Stanković, je bio znak povjerenja u pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. Nažalost, Stankovićev bijeg iz zatvora u Foči iznio je na vidjelo nekoliko nedostataka samih entitetskih kaznenih sistema. Uprkos svoj njihovoj tobožnjoj zapanjenosti, na organima RS je i dalje obaveza da opovrgnu svaki pomen kolektivne odgovornosti upravo tako što će osigurati da Radovan Stanković i drugi koji su osuđeni za ratne zločine odsluže svoje pune zatvorske kazne i da se, naravno, pozabave sistemskim problemima koji su i dalje korjenski uzrok njegovog bijega.“
Uslijedio je oštar odgovor iz Vlade RS koji prenosi glasnogovornica Biljana Bokić:
“Ne smatramo da je potrebno da se javno više puta obavezujemo na nešto što je naša zakonska i moralna obaveza. Umjesto toga, kao odgovorna vlada, do sada smo preduzeli sve i preduzimamo sve što je u našoj moći da odgovorne za njegov bijeg procesuiramo i da Radovana Stankovića pronađemo i vratimo na odsluženje kazne. Nakon bijega Radovana Stankovića iz KPZ Foča, Ministarstvo pravde RS je predložilo, a Vlada RS je donijela odluku o smjeni direktora KPZ Foča. Također su suspendovani svi radnici obezbjeđenja KPZ Foča koji su taj dan učestvovali u sprovođenju Radovana Stankovića, a zatim im je u disciplinskom postupku izrečena mjera prestanka radnog odnosa. Također, raspisana je međunarodna potjernica za Radovanom Stankovićem, a protiv navedenih radnika podnesen je izvještaj o izvršenju krivičnog djela Okružnom tužilaštvu Trebinje, Specijalnom tužilaštvu RS i Tužilaštvu BiH. Svakodnevna je intenzivna saradnja organa Republike Srpske sa svim državnim organima Bosne i Hercegovine, kao i sa međunarodnim institucijama radi otkrivanja i lociranja Radovana Stankovića. O svim preduzetim mjerama, 6. juna 2007. godine, OHR je dao pozitivno mišljenje i pozdravio mjere i radnje koje su vlasti RS preduzele u slučaju Stanković. Neshvatljivo je da činovnici OHR-a pitanje odgovornosti ljudi koji su pomogli Stankoviću u ovom saopštenju ne postavljaju Tužilaštvu BiH kao i drugim državnim organima BiH koji su nadležni za vođenje istrage. Odlukom sudskih organa koji su u svom radu nezavisni od izvršne i zakonodavne vlasti, radnici KPZ Foča vraćeni su na posao.“
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je krajem maja 2007. godine pokrenula istragu o ovom slučaju, te Tužilaštvu BiH dostavila izvještaj o devet osoba osumnjičenih za pomaganje osuđeniku pri bijegu iz zatvora.
Devet osoba, od kojih pet stražara KPZ Foča, uhapšeno je 1. juna 2007. godine. Nakon dva dana stražari su pušteni da se brane sa slobode, dok su u pritvoru još neko vrijeme ostali Mile Krsmanović, Brankica Davidović, Ranka Dragičević i Ranko Stanković.
Svi stražari su vraćeni na posao, kao i Aleksandar Cicmil, koji je bio direktor KPZ Foča kada je Stanković pobjegao.
Hag: Holandska vlada nije odgovorna za srebrenički masakr
Okružni sud u Hagu je presudio da holandska vlada ne može biti odgovorna zbog neuspjeha mirotvoraca u sprječavanju srebreničkog masakra 1995. godine.
Slučaj koji je 10. septembra ove godine doveo do odluke Haškog okružnog suda pokrenut je na osnovu tužbe koju su podnijeli Hasan Nuhanović, UN-ov prevodilac koji je izgubio brata, majku i oca, i rođaci Rize Mustafića, električara, koji je radio za UN i koji je unatoč tome ubijen.
Pripremila: Dženana Karabegović
Hasan Nuhanović radio je kao prevodilac pri holandskom bataljonu 1995. godine u Srebrenici. Nakon što je Vojska Republike Srpske ušla u taj grad u julu mjesecu iste godine, njegovi roditelji i brat potražili su utočište u bazi u kojoj je Hasan radio. Međutim, holandski vojnici im nisu dozvolili boravak. 13. jula Hasanovi roditelji i brat su tadašnju bazu Holanđana morali da napuste i od tad im se gubi svaki trag.
U intervjuu za naš program Nuhanović se prisjeća tih dana:
“Tokom cijelog rata, u Podrinju gdje sam se ja nalazio, u Srebrenici, mi smo svi znali šta će se dogoditi onog momenta ako bilo ko od nas padne u ruke srpskim snagama jer je već toliko bilo situacija gdje su ljudi bili ubijani, masakrirani, u toj regiji od '92. godine. Znali šta će se dogoditi ako bi zaštićena zona UN-a pala u srpske ruke. Moja iskustva sa holandskim vojnicima su toliko gorka i toliko užasna...“
Šest godina trajala je pravna borba Hasana Nuhanovića i porodice Mustafić protiv Holandije, zbog odnosa holandskog bataljona prema 5.000 Bošnjaka koji su tražili njihovu zaštitu nakon ulaska Mladićevih vojnika u Srebrenicu. Holandski sud je odbacio njihovu tužbu, a Hasan Nuhanović kaže da je presuda mnogo blaža u odnosu na dosadašnje izvještaje holandskih institucija koji su se bavili Srebrenicom:
„Uglavnom se pozivaju na to da je mandat sprovođen pod zastavom UN-a, mada u momentu, u Potočarima, kada su ljudi ubijani i odvajani, dvije su se zastave vijorile na najvišoj zgradi holandske baze u Potočarima. Zastava UN-a i odmah do nje je bila zastava Nizozemske. Oni također kažu: vi možete tužiti Ujedinjene nacije, ali dodaju negdje tamo u tekstu da praktično mi nemamo UN gdje tužiti. Dakle, poruka je: mi nismo odgovorni, ako je neko odgovoran, to je UN, a ako ćete tužiti UN, nemate ga gdje tužiti.“
Nuhanović navodi da je najbitnije od svega u presudi to što ona govori o pasivnosti holandskog bataljona, te da on Holandiju nije tužio zbog toga, već upravo suprotno:
„Noćna mora se nastavlja. Noćna mora je u tome što nama ljudi u formi presude govore da ono što mi govorimo nije tačno, da ono što sam ja vidio svojim očima nije tačno.“
Za direktoricu Društva za ugrožene narode BiH, Fadilu Memišević, presuda je očekivana, jer se radi, kako kaže, o poricanju genocida u Srebrenici. Organizacija na čijem je čelu poslaće Vijeću sigurnosti UN-a pismo u kojem će zahtijevati njihov stav o angažmanu trupa u tom gradu. Memišević poziva i predstavnike domaćih vlasti da se uključe u cijeli slučaj:
„...jer je ovo stvarno nedopustivo. Imamo takvo jedno licemjerje na jednoj strani, imamo zahtjev holandske vlade da Srbija ne potpiše ovaj Sporazum o pridruživanju dok se ne izruči Ratko Mladić, a s druge strane, kad je ona lično u pitanju, kada treba da se donese presuda, kada trebaju pokazati civilnu kuraž da kažu:“Da, mi jesmo suodgovorni, mi se stidimo zbog toga, žao nam je“, eto to porodica očekuje.“
Docentica na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu Edina Bećirević:
„Zanimljivo je da je sud u Hagu odbacio zahtjev osoba koje su preživjele genocid u Srebrenici da Holandska država bude proglašena krivom za smrt njihovih najbližih, kada je sama holandska vlada 2002. g. praktično priznala odgovornost tako što je kolektivno podnijela ostavku. No, ovo je samo jedan dokaz da pravni sistemi, kako državni tako i međunarodni, zapravo štite državu od odgovornosti za genocid. Holandske sudije su se ponašale zapravo isto kao sudije Međunarodnog suda pravde, koje su zaštitile državu Srbiju presudom iz februara 2007. godine. U oba ova slučaja pokazuje se da pravo ovisi od politike, ali i to da sudije, bilo državnih, bilo međunarodnih sudova, državne interese stavljaju iznad interesa pravde.“
Hasan Nuhanović i porodica Mustafić od Holandije nisu tražili nikakvu odštetu. Na presudu će podnijeti žalbu, a cijeli proces, pored dosadašnjih šest godina, mogao bi potrajati još toliko.
Poseta Bramerca Beogradu
Glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc (Serge Brammertz) boravio je u Beogradu. Tokom razgovora s Bramercom predsjednik Srbije Boris Tadić je istakao kako je nova vlast u Srbiji pokazala da je čvrsto opredijeljena da saradnja sa Tribunalom bude uspješno završena. O ovoj posjeti više detalja prenosi iz Beograda Zoran Glavonjić.
Poseta Beogradu glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca protekla je u očekivanjima da bi nakon njegove preporuke EU mogla da odobri primenu Privremenog trgovinskog sporazuma sa Srbijom. Bramerc se u obraćanju javnosti o tome nije izjasnio, ali je zatražio da se optuženi Ratko Mladić i Goran Hadžić što pre nađu u Hagu. I ova Bramercova poseta Srbiji u BiH je praćena sa zanimanjem.
Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala, nakon sastanka sa najvišim zvaničnicima u Beogradu izjavio je da je imao "veoma dobre i produktivne razgovore" i da je obavešten o prošlim i tekućim operacijama Akcionog tima za saradnju sa sudom u Hagu:
"Posvećenost i stručnost ovog tima mi dozvoljava da izrazim jedan realni, ali pažljivo, optimizam da će potraga i za preostalim beguncima Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem takođe biti uspešna. Hapšenje preostala dva begunca i dalje ostaje ključni uslov za našu punu saradnju."
Kao i pri prvom dolasku u Beograd, Bramerc je ostao pri svom načinu komunikacije, obrativši se medijima kratkom pripremljenom izjavom, bez mogućnosti da novinari postave pitanja, pa je javnost ostala bez odgovora na ono što je u ovom trenutku najviše zanima – da li će glavni tužilac članicama Evropske unije preporučiti da 15. septembra „odmrznu” primenu Privremenog trgovinskog sporazuma za Srbiju.
Rasim Ljajić, šef Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, rekao je nakon razgovora sa Bramercom da više nije moguće dovoditi u pitanje spremnost Beograda za saradnju sa tim sudom:
"Očekujemo da Savet ministara Evropske unije na adekvatan način oceni ono što smo učinili u saradnji sa Haškim tribunalom. Svesni smo i preostalih obaveza, znamo da posao nije do kraja završen i učinićemo sve da se preostali haški optuženici što pre lociraju, uhapse i izruče Haškom tribunalu."
Da bi se to ostvarilo, u pojedinim trenucima u potrazi za haškim beguncima, prema tvrdnjama Akcionog tima, angažovano je i po 10.000 hiljada ljudi. Međutim, ne ide sve glatko, pa se dogodilo i to, kako je izjavio Rasim Ljajić, da je iz policijske evidencije nestao otisak prsta Ratka Mladića:
"Mladić ima naše državljanstvo od '93. godine, podneo je zahtev, odnosno dokumentaciju, za izdavanje lične karte '99. godine i ta dokumentacija nedostaje. Dakle, imamo kopiju lične karte, ali nedostaje dokumentacija sa otiscima prstiju, što će biti predmet dalje istrage, kao i na koji način je dobio ličnu kartu, a da se verovatno nije ni pojavio u stanici policije."
Rasim Ljajić rekao da u ovom trenutku nisu locirani ni Ratko Mladić ni Goran Hadžić, da se čini sve da se to uradi, kao i to da sa sigurnošću ne može da se tvrdi da li se optuženi bivši komandant Vojske Republike Srpske nalazi u Srbiji.
Dušan Ignjatović, direktor Kancelarije Vlade Srbije za saradnju sa Haškim tribunalom, izjavio je za naš program da očekuje pozitivno mišljenje Serža Bramerca i odmrzavanje Privremenog sporazuma sa Evropskom unijom već 15. septembra jer, kako je ocenio, saradnja Srbije sa Haškim tribunalom nikada nije bila bolja:
"Hapšenje Radovana Karadžića je jedan od krucijalnih momenata jer je time pokazana rešenost organa Republike Srbije da svi preostali optuženici budu uhapšeni i transferisani u Hag - verujem da će se to i dogoditi. Nakon hapšenja Radovana Karadžića niko ne može da kaže da Srbija institucijalno štiti Ratka Mladića, a da ne ponavljam da je isporučeno 44 osobe i koje državne funkcije su oni obavljali."
Zbog svega toga, potpredsednik Vlade Srbije Božidar Đelić očekuje da će Evropska unija narednog ponedeljka dozvoliti primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma:
"Objektivno, Srbija je uradila sve što je u njenoj moći da zaokruži saradnju sa Haškim tribunalom. Očekujem da bude doneta jedina logična odluka, a to je da se primeni prelazni sporazum sa Srbijom."
Goran Svilanović, konsultant za Jugoistočnu Evropu pri Ujedinjenim nacijama, izjavio je da smatra da će otpori koji postoje, i koji su sada svedeni samo na Holandiju, biti prevaziđeni i zaključio da će Srbija za četiri dana u Briselu konačno dobiti trgovinski sporazum:
"Iskreno rečeno, ne mogu da razumem da ne stupi na snagu. U ovom trenutku on tehnički odgovara, pre svega, Evropskoj uniji, a ne Srbiji. Oni koji dobro poznaju njegov sadržaj znaju da bi bilo veoma neobično da Evropska unija ne napravi taj korak, takva eventualna odluka bi sve nas dovela u zabludu."
Holandija je saopštila da bez hapšenja Ratka Mladića ili ocene Serža Bramerca da Srbija u potpunosti sarađuje sa Hagom neće dati pristanak na odluku o primeni Prelaznog sporazuma sa Evropskom unijom.
Nada u skidanje oznaka tajnosti sa dokumenata
Boravak i razgovori Serža Bramerca u Beogradu probudili su nadu u BiH da bi se glavni tužitelj Haškog tribunala mogao energičnije založiti za otvaranje arhiva i skidanje oznaka tajnosti sa dokumenata Vrhovnog vijeća odbrane Jugoslavije.
U vrhu očekivanja je također da Srbija ispuni sve obaveze kao potpisnik Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je hapšenje preostalih osoba optuženih za rane zločine i zločine genocida.
Pripremila: Dženana Halimović
Bosna i Hercegovina je jako dugo čekala da se u Srbiji stvori klima da se Radovan Karadžić izruči Haškom tribunalu, te je posjeta glavnog tužioca Serža Bramerca Srbiji još jedan povod za očekivanje novih događaja, kaže Mirsad Tokača, direktor Istraživačko – dokumentacionog centra koji se bavi istraživanjem ratnih zločina:
„Naravno, očekujemo da i ostali budu privedeni, prije svega Ratko Mladić, a potom očekujemo, naravno, i mnoge druge stvari jer Beograd je jedna velika arhiva, jedno veliko skladište veoma važnih događaja za Bosnu i Hercegovinu i za cijeli region.“
Ono što BiH najviše zanima jeste hoće li Bramercova posjeta zaista obezbijediti i pristupe arhivama sa dokumentima koji bi za BiH mogli biti značajni kako za procese na Sudu u Hagu tako i za tužbu za genocid, kaže Bećir Macić iz Institita za istraživanje ratnih zločina u Sarajevu:
„Mi smo naročito zainteresovani za to, ali teško je i tu očekivati da će biti nekih pozitivnih pomaka. Vjerovatno se ima u vidu ova presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu po pitanju tužbe BiH za genocid i sigurno da bi ti novi dokumenti do kojih bi došao Haški tribunal mogli biti od koristi i za Bosnu i Hercegovinu ukoliko se odluči da vrši reviziju ove tužbe.“
Na upit mogu li arhivski dokumenti, za koje je i Šef srbijanske kancelarije za saradnju sa Haškim sudom Dušan Ignjatović kazao kako će biti dostupni uz oslobađanje svjedoka i tužilaca čuvanja tajne, biti od koristi i za reviziju procesa BiH protiv Srbije za genocid, bh. zastupnik u ovom procesu, Sakib Softić, kaže:
„Ne možemo špekulirati o sadržaju dokumenata. Tek nakon što se skine tajnost sa tih dokumenata, nakon što ih mi pažljivo iščitamo, tek u tom trenutku ćemo moći reći da li su oni uopšte važni za nas i u kojoj mjeri, tj. da li njihov sadržaj opravdava priče i ponovno pokretanje postupka.“
Tajnost dokumenata se mora skinuti kako bi se skinulo i breme koje opterećuje Srbiju, smatra Tokača, ali isto tako vjeruje kako će vlasti u Srbiji zarad budućnosti uskoro, nakon hapšenja Karadžića, napraviti i novi korak:
„Oni su, mislim, potpuno svjesni da nema pristupanja Evropskoj uniji bez ispunjenja svih ovih uslova i mislim da oni neće biti politički toliko naivni da zbog ubica i kriminalaca žrtvuju svoju zemlju i ogromnu većinu potpuno nevinih ljudi i generacije koje dolaze. Dakle, breme ratnog zločina ne smiju nositi generacije mladih Srbijanaca i to je politika koju bi svaki normalan režim morao da vodi.“
Hajra Ćatić, predsjednica udruženja Žene Srebrenice, podsjetila je kako su ranije od Bramerca tražili da se skine tajnost s pojedinih dokumenata koji se nalaze u Hagu. Pristup tajnim arhivama, kaže, značio bi mnogo:
„Došlo bi do prave istine. Ustvari, mi znamo pravu istinu, ali da dokažeš, treba ti dokumenat. A tu su dokumenti koji su vjerodostojni.“
Svaka posjeta Serža Bramerca susjednim zemljama neizbježno ima refleksiju i na Bosnu i Hercegovinu, a naročito Republiku Srpsku - smatra Jovan Spajić, direktor Sekretarijata za odnose s Međunarodnim sudom u Hagu RS:
„Sve ono što opterećuje Srbiju u odnosu prema Haškom tribunalu, mi smatramo da na neki način se uvijek reflektuje i na nas, i da će rješavanje tih problema, da li otvaranjem arhiva, da li omogućavanjem pristupa dokumentaciji, zaštite svjedoka, pronalaska ovih lica koja se traže, sigurno rasteretiti i relaksirati poziciju i Republike Srpske, a naravno i Bosne i Hercegovine, kada se taj proces okonča.“
Republici Srpskoj bi hapšenje Mladića od strane Srbije skinulo i obavezu da djeluju kao da se on krije u BiH, dodaje Spajić:
„BiH je, a opet da naglasim, i RS, involvirana u traženje ovog gospodina Ratka Mladića. Institucije RS se odnose kao da se Mladić nalazi ovdje, mada svi naši izvještaji govore da on nije tu.“
U BiH za sada uglavnom vlada klima nepovjerenja prema skorom izručenju Ratka Mladića i Gorana Hadžića, tim prije što se Srbija nada pozitivnom izvještaju Bramerca koji bi pomogao da se odblokira put ka EU. Srbija će preostala dva bjegunca izručiti uskoro, ali samo ukoliko joj ta kalkulacija bude potrebna, ističe Macić:
“Očigledno je da će Srbija i dalje kalkulisati. Onog momenta kada im bude trebalo, oni će sigurno da predaju Mladića i Hadžića, kao uostalom i svi koji su privedeni iz Srbije - na taj način se kalkulisalo. Kada je zatrebalo, onda su ih oni i predavali, počev od Radovana Karadžića, i ostalih.“
Odugovlačenje procesa protiv Glavaša - opstrukcija pravde
Hrvatsko je pravosuđe još jedanput palo na ispitu, a najnovije odugovlačenje sudskog procesa protiv Branimira Glavaša, optuženog za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku 1991. i 1992. godine, uz već prethodne proceduralne smicalice i nedopustive pritiske i prijetnje svjedocima, faktički predstavlja opstrukciju pravde.
Ovako upozoravaju nevladine udruge za ljudska prava u Hrvatskoj i osuđuju jučerašnju odluku suda u Zagrebu kojom se cijeli dokazni postupak protiv Branimira Glavaša i ostalih optuženih za ratne zločine, iz formalnih razloga, vraća na početak.
Autor: Ankica Barbir - Mladinović
Kazneni postupak protiv Branimira Glavaša i još šestorice optuženih za ratni zločin nad srpskim civilima početkom rata u Osijeku, poznat pod medijskim nazivom 'selotejp i garaža' počeo je na zagrebačkom Županijskom sudu prije godinu dana. Do sada je održano preko 50 ročišta i saslušano 49 svjedoka. No, cijeli dokazni postupak vraća se na početak jer sudac Željko Horvatović, zbog raznoraznih proceduralnih propusta i peripetija s odvjetnicima, nije uspio u zakonom predviđena dva mjeseca održati niti jedno ročište. Posljednja, kako stručnjaci kažu 'groteskna stvar' dogodila se, zbog otkazivanja odvjetnice po službenoj dužnosti drugooptuženog Ivice Krnjaka jer je za sudski spis od 8000 stranica dobila svega jedan dan vremena za pripremu. Suđenje je odgođeno na neodređeno vrijeme, a nevladine udruge izražavaju zabrinutost zbog mogućeg ishoda. Voditeljica Documente Vesna Teršelić:
«Smatramo da vraćanje cijelog dokaznog postupka na početak, gotovo godinu dana suđenja, faktički predstavlja opstrukciju pravde i kao dodatni efekt će imati smanjenje povjerenja u pravosudne i institucije pravne države. Produžavanje procesa je svakako dodatno opterećenje za svjedoke, uz već prethodne nedopustive pritiske i prijetnje svjedocima na koje smo više puta upozoravali, a čemu se pravna država nije učinkovito suprotstavila.»
Građanski odbor za ljudska prava, Dokumenta - Centar za suočavanje s prošlošću, te osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava upozoravaju da će svjedoci ponovo morati prolaziti traumatska iskustva jer im se i u tijeku dosadašnjeg postupka prijetilo, kao Rajku Beriću iz Beograda koji je zbog toga i odbio doći u Hrvatsku svjedočiti.
Optuženi Glavaš i njegov odvjetnik tvrde da im vraćanje dokaznog postupka na početak ne odgovara. Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić podsjeća da su takve taktike obrane već viđene i sasvim zakonske, formalno je sve u redu i ne radi se ništa nedozvoljeno, ali ostaje gorak okus u ustima o nefunkcioniranju pravne države kao u slučaju ubojstva zagrebačke obitelji Zec. Zoran Pusić:
«Ako se može dogoditi da iz formalnih razloga ubojice dvanaestogodišnje djevojčice budu oslobođeni, to znači da u sistemu nešto duboko ne valja. Slična stvar je i u ovom slučaju. Ako se dogodi da se stvar razvlači u beskonačnost, ako se ide ka tome da se sve to skupa na kraju zaboravi i da se cijeli proces razvodni, a ljudi koji su optuženi za teške ratne zločine i ubojstva prođu nekažnjeno, ma koliko god sva formalna opravdanja bila regularna, to znači da pravna država u principu ne funkcionira.»
Predstavnici nevladinih udruga suodgovornim drže i Hrvatski sabor, zbog čijeg je spornog članka o zastupničkom imunitetu optuženi Glavaš i pušten iz pritvora da se brani sa slobode:
«Ovo je, vjerojatno, jedinstveni proces u svijetu gdje se prvooptuženi brani sa slobode, a ostali, od drugog do sedmooptuženog, sjede za vrijeme procesa u pritvoru.»
Slično, u izjavi Radiju 101, zaključuje i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr Ivo Banac:
«Ima čitav niz razloga za vjerovati da se ovo ne vodi na jedan ozbiljan način. Suđenje Glavašu, bez ikakve dvojbe, najvažnije je suđenje za ratne zločine u Hrvatskoj i na osnovu ovog procesa nas u svijetu vrednuju - što se tiče ozbiljnosti u suočavanju sa čitavim problemom ratnih zločina - i ne smije se dopustiti da se ovakve stvari događaju.»
* * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici
