Od 2001. godine, teroristički napadi dogodili su se u Madridu, Londonu, Beslanu, Turskoj, na Baliju, u Pakistanu, Indiji. U Afganistanu i Iraku se gotovo svakodnevno gine. Sjedinjene Američke Države, u koaliciji sa drugim zapadnim zemljama, započele su rat protiv Al Qaide, no mozak svih operacije ove terorističke mreže, Osama bin Laden, ostao je neuhvaćen. Tisuće milijardi dolara potrošene su kako bi svijet postao sigurniji. No pitanje je da li se građani svijeta uistinu osjećaju sigurnijima, pa i onda kada pristaju da su nadzirani na javnim mjestima, da im se mogu kontrolirati telefoni ili internetske veze.
Kakva je situacija u državama Balkana? Svojedobno je jedan zagrebački glumac znao reći da se nekada nije plašio zaspati na otvorenom, u nekoj šumici, na livadi, a danas ga je strah i probuditi se u vlastitoj kući, aludirajući na rujansko jutro u New Yorku prije sedam godina. Što rade vlasti kako bi zaštitile svoje građane od mogućih terorističkih napada? Plaše li se građani takve mogućnosti? Što kažu eksperti jer Zapadni Balkan se u sigurnosnom smislu dosta promijenio nakon napada na blizance Svjetskog trgovinskog centra i na najčuvaniju zgradu u svijetu - američki Pentagon. Ipak, terorizam nije prva i najvažnija opasnost za uzburkanu regiju.
U BiH veći problemi unutrašnje sigurnosti
Jačanju sigurnijeg ambijenta u Jugoistočnoj Evropi najviše je doprinijela Evropska unija kroz ekonomsku pomoći i izgradnju demokratije, ocjenjuju analitičari. Gledajući globalno društvo, nijedna zemlja nije oslobođena terorističkih akata. Bosna i Hercegovina šalje svoje vojnike u Irak i Afganistan u okviru međunarodnih mirovnih misija.
Armin Kržalić, iz Centra za sigurnosne studije u Sarajevu, smatra da ta činjenica ne predstavlja veliki problem u smislu sigurnosti zemlje:
"Mi imamo mnogo većih i prioritetnijih problema vezanih za unutrašnju sigurnost, za jačanje ekonomije i za jačanje privrede. Mislim da samim tim možemo odbaciti sve potencijalne prijetnje vezane za terorizam. Gledajući danas ovo globalno društvo, možemo reći da ni jedna zemlja nije oslobođena od neke opasnosti od terorizma ili terorističkih akata. Za Bosnu i Hercegovinu je možda jedan mali dodatni efekt da se proizvedu neki teroristički akti taj što šaljemo svoje oružane snage u mirovne misije."
Šef Odsjeka za sigurnost na Fakultetu za kriminalistiku u Sarajevu, profesor Jasmin Ahić, navodi da budući da Bosna i Hercegovina ima svoje vojnike u Iraku i Afganistanu, određena doza bojazni od terorističkih napada uvijek postoji:
"Određena doza prijetnji i postoji, mada mislim da bi veća prijetnja mogla doći od samih unutarnjih faktora koji se dešavaju u Bosni i Hercegovini."
U komplikovanom i složenom sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine, sve agencije za sprovođenje zakona, zadužene su i za borbu protiv terorizma. U Bosni i Hercegovini su izrečene dvije presude za krivično djelo terorizma. Prva, 1998. godine, za slučaj podmetnute bombe u Mostaru izrečena je Ahmedu Zahariju Handali i druga 2007. godine je presuda u slučaju Mirsad Bektašević i ostali. Bektašević je osuđen na osam godina i četiri mjeseca za krivično djelo terorizma.
Profesor Jasmin Ahić:
"Reforma Krivičnih zakona 2003. godine je malo izmijenila pogled na terorizam i na terorističke prijetnje jer su ranije sve indicije koje su upućivale na neku eksploziju ili bilo šta slično, bile kažnjavane kao terorističke akcije. Mislim da u zadnje vrijeme te bojazni više nema."
Građani Sarajeva smatraju da Bosni i Hercegovini ne prijeti opasnost od terorizma i terorističkih napada:
"Ne vidim neki razlog za neku bojaznost."
"Ne osjećam neki strah zbog toga."
"Nema opasnosti sada, možda će je u nekoj bližoj budućnosti biti. Nema za to razloga."
"Svi misle da je ovo podložno tlo terorizmu, ali nije. Ovdje narod nije takav."
"Nema terorista, nema opasnosti."
Svijet uopšte, a posebno Zapadni Balkan, promijenio se nakon 11. septembra, kaže profesor iz Banja Luke, Duško Vejnović. Uzrok tome, pored napada na Svjetski trgovinski centar, je i pokušaj nove podjele u međunarodnim odnosima i međunarodnoj politici:
"U Bosni i Hercegovini je najveća opasnost od neodgovornih politika, nerazumnih političara i nesposobnosti da se rješavaju socijalna pitanja građana, da se rješavaju životna pitanja građana. U Bosni i Hercegovini, na žalost, u dobroj mjeri su prisutni, umjesto privatizacije, organizovana pljačka države i naroda i velika je nezaposlenost. To sa jednog segmenta može biti uzrok nesporazuma, pa može dovesti i do upotrebe nedozvoljenih komponenti i stvari koje mogu biti i teroristički akti, a može dovesti i do drugih oblika nasilja, kojih na žalost ima."
U Bosni i Hercegovini mnogo se govorilo o stranim vojnicima koji su došli za vrijeme rata iz islamskih zemalja, kao prijetnji po sigurnost zemlje i mogućim organizatorima terorističkih napada. Stručnjaci ocjenjuju da je uglavnom riječ o špekulacijama.
Armin Kržalić iz Centra za sigurnosne studije u Sarajevu:
"Građani Bosne i Hercegovine ne smatraju terorizam kao jednu od najvećih prijetnji za Bosnu i Hercegovinu. Ti vojnici su već otišli. Mislim da političari u veliko daju jedan dodatni potencijal za rasplamsavanje takvih ideja, posebno kada zamjenik ministra za sigurnost naše zemlje, ili neko drugi, kaže da je Bosna i Hercegovina leglo terorizma. Kako onda ne vjerovati zamjeniku ministra."
Profesor Jasmin Ahić:
"Revizijom državljanstava naših naturalizovanih bosansko-hercegovačkih državljana, posebno u posljednje vrijeme, te prijetnje su svedene na minimum."
Vojne prijetnje prema CG smanjene
Kakva je sigurnosna situacija u Crnoj Gori? Kolika je opasnost od terorističkih akcija i odakle dolaze? Konvencionalne vojne prijetnje prema Crnoj Gori, kao jednoj od najmanjih evropskih država, značajno su smanjene zahvaljujući procesu razoružanja u regionu i jačanju međunarodne saradnje - smatra Velizar Kaluđerović, funkcioner opozicione Socijalističke narodne partije i član skupštinskog Odbora za bezbjednost. Kaluđerović vjeruje da Crnu Goru u narednom periodu očekuju nekonvencionalni izazovi i opasnosti, poput organizovanog kriminala, korupcije i terorizma:
"U vođenju državne politike Crne Gore stalno se mora imati u vidu da je komponenta nacionalne bezbjednosti značajan i neodvojivi dio međudržavne saradnje sa susjednim državama, sa državama u regionu, na nivou Evrope, pa i šire, te da se tom pitanju mora pristupati sa najvećom pažnjom i odgovornošću. U okviru toga se mora, sa puno političkog senzibiliteta, analizirati i potencijalni bezbjedonosni rizici za Crnu Goru u slučaju odluke da se pripadnici naše vojske upute na određena ratom zahvaćena područja. Prije svih odluka iz te oblasti mora se obezbjediti ustavno, zakonito i transparentno ponašanje nadležnih državnih organa Crne Gore. Neprihvatljivo je da nije ispoštovan Ustav Crne Gore, po kojem ključna dokumenta za nacionalnu bezbjednost, strategiju nacionalne bezbjednosti i strategiju odbrane donosi i Skupština Crne Gore. Ove dvije ključne strategije donijela je Vlada, a u postupku njihovog donošenja nije bilo nikakve transparentnosti."
Bivši vojni general, Blagoje Grahovac, smatra da je trenutna bezbjedonosna situacija u Crnoj Gori povoljna. Osvrćući se na moguću opasnost od terorističkih akcija, Grahovac kaže da je priča o tom problemu karakteristična za vlast u krizi:
"Vlast koja se boji da će biti smijenjena, najčešće proizvodi priču o terorizmu. Nemojmo zaboraviti da je Slobodan Milošević u godini smjenjivanja upravo proizvodio terorističke grupe sa kojima se obračunavao, a među njima i jednu grupu na podgoričkom aerodromu, gdje su čestiti ljudi proglašeni teroristima. Tako se i priča o terorizmu, na koju sam upozorio proteklih dana, ne treba olako uzimati u usta, kao što se do sada uzimala, jer je moguće da i ona ima svoju namjeru i cilj. Imali smo slučaj proteklih nekoliko godina da je prijavljena jedna takva teroristička grupa i da joj se danas sudi. Potpuno je nerazumno to što su državni organi krenuli tim putem i što danas pokušavaju na sve načine da se izvade iz problema."
U Crnoj Gori se do sada vodio samo jedan sudski proces protiv grupa Albanaca, osumnjičene za pripremanje terorističkih akcija uoči septembarskih izbora 2006. godine. Sudski proces, čija je legitimnost narušena sumnjom o fizičkom i psihičkom maltretiranju optuženih, okončan je izricanjem manjih zatvorskih kazni, a optužnica je u međuvremenu znatno preinačena, pa su nekolicina optuženih, umjesto za terorizam, terećena za nedozvoljeno držanje oružja.
Velizar Kaluđerović smatra da je pravna država glavna preventiva terorizmu kao globalnoj pojavi:
"Demokratizacija društva i jačanje institucija države, njihova kadrovska i tehnička osposobljenost, profesionalan i nezavisan odnos prema bezbjednosti i izazovima, osnovna su odbrana od svih bezbjedonosnih rizika za Crnu Goru. Mislim da kod ključnih ljudi iz aktuelne crnogorske vlasti nema političke volje da se država i njene institucije snažno obračunaju sa narastajućim problemima korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Tako se stvara pogodno tlo i za razne vidove terorističkih aktivnosti."
Koliko pak približavanje NATO alijansi i saradnja sa oružanim snagama svjetskih velesila povećava riziko terorističkih akcija u Crnoj Gori - komentariše Vidak Vlatković, portparol crnogorskog Ministarstva odbrane:
"Pitanje je da li će pristupanje i bliža saradnja Crne Gore sa NATO pojačati intenzitet ove prijetnje za nacionalnu bezbjednost Crne Gore. To je pitanje koje se često postavlja kada se vodi javna debata o pristupanju Crne Gore NATO. NATO je organizacija koja za jedan od ciljeva ima upravo borbu protiv terorizma u cilju jačanja bezbjednosti i izgradnje stabilnosti upravo na euro-atlantskom prostoru. Stoga se u Crnoj Gori neće povećati broj bezbjedonosnih prijetnji, niti će se povećati intenzitet te prijetnje, već će se bolje kordinisati razmjena informacija u cilju blagovremene reakcije na potencijalne bezbjedonosne prijetnje i izazove. To će samo doprinijeti boljoj nacionalnoj bezbijednosti i na taj način smanjiti rizik od terorizma."
Od trenutka kada su se prije sedam godina teroristi otetim avionima zabili u newyorške "Blizance" i krilo Pentagona, svet više nije isti. Strah od toga da bi se takav užas mogao ponoviti, učinio je da se životi ljudi u mnogome promijene. Putovanja avionom, kontrola prtljaga, prelazak granice, kamere "velikog brata " po svjetskim metropoloma, postale su deo svakodnevnice. Gdje je Balkan u cijeloj toj priči? Stručnjaci kažu da ni Balkan nije ništa drugačiji od ostalih dijelova Evrope.
Direktorka Centra za civilno-vojne odnose, Sonja Stojanović, kaže:
"Mislim da se situacija na Balkanu nije drastično promenila u smislu pretnje od terorizma spolja, koji dolaze sa nekih drugih prostora, već da je to nasleđe balkanskih problema. Teritorije na Balkanu, koje se spominju kao potencijalni izvori terorističkih pretnji, su pre svega Bosna, zbog veza sa mudžahedinima tokom rata u Bosni i eventualno Kosovo, kao jedna zona nedržavnosti. To su problemi koji postoje još od devedesetih i mislim da nisu više izraženi nego što su tada bili."
Iako se smatra bezbednom zemljom, u srbijanskom Specijalnom sudu počelo je suđenje petnaestorici novopazarskih vehabija. Oni su optuženi za krivično delo udruživanja radi rušenja ustavnog poretka i planiranja terorističkih napada po Srbiji. Pripadnici ove verske grupe optuženi su za planiranje ubistva muftije Muamera Zukorlića, kao i za planiranje terorističkih napada, među kojima su napad na policijsku stanicu u Novom Pazaru, napad na američku ambasadu u Beogradu, kao i zgradu Beograđanka i Narodni muzej.
Ipak, bivši načelnik Državne bezbednosti, Goran Petrović, kaže da ekstremističke verske grupe, kao što su Vehabije, nisu toliko prisutne na teritoriji Srbije, ali da takvih grupa, kao i pravih pripadnika Al-kaide, ima u regionu:
"Ima ih i u Makedoniji i na Kosovu i u Albaniji, naravno u Bosni i Hercegovini, kao i delom u Crnoj Gori. U Srbiji konkretno je broj pripadnika takvih organizacija i grupa ekstremnih, radikalnih, islamskih daleko manji nego u okruženju."
Verovatno zbog toga, ni građani Srbije sa kojima smo razgovarali, ne plaše se mogućih terorističkih napada:
"Ne plašim se terorizma. Mislim da je Srbija i dalje zaštićena od trendova terorističkih akcija i mislim da nismo interesantni za Al-kaidu i za druge pripadnike ekstremnih terorističkih organizacija."
"Ne vidim razloga za terorizam u Srbiji."
"Ništa nikome nisam učinila i ne plašim se toga."
"Ne plašim se."
"U Srbiji nema nešto posebno i nekome ništa ne kvarimo."
"Kako da ne, plašim se terorizma. U Srbiji ga nema, ali u ovakvoj političkoj situaciji može doći i do nekih terorističkih slučajeva."
Za razliku od država u regionu, Srbija je jedina zemlja koja ne učestvuje ni u jednoj međunarodnoj misiji u Afganistanu ili Iraku. I dok deo građana veruje da je to neučestvovanje dobra odluka jer se time Srbija ne sukobljava sa zemljama koje podržavaju ekstremne verske grupe, Danijel Šunter, direktor Euroatlantskih inicijativa, tvrdi suprotno:
"Mislim da moguće učešće Srbije u misiji u Afganistanu, ni na koji način ne utiče na neku konkretnu terorističku pretnju prema Srbiji. Gotovo sve države Evrope učestvuju u tome. Tim neučestvovanjem, država Srbija gubi na međunarodnom planu jer je učešće u međunarodnim misijama izuzetno dobar instrument jačanja međunarodne saradnje i jačanja međunarodne reputacije."
Šunter naglašava da se terorizam ne može razumeti bez čitavog niza pratećih izazova, bez kojih je savremeni terorizam gotovo nezamisliv:
"Savremeni terorizma je povezan sa nekim drugim izazovima. Ovde ne govorim samo o izazovu i opasnosti od terorističkih napada. Govorim i o organizovanom kriminalu koji takođe ima elemente terorizma u sebi, kao i narkoticima, koji ima veze sa pitanjem terorizma, te ilegalnim prebacivanjem oružja. U pitanju je čitav niz različitih pretnji."
Svaka zemlja ima svoje načine borbe i zaštite od terorizma. Srbija, posmatrajući institucionalno, ima gotovo zapanjujuće veliki broj službi koje su na različite načine uključene u borbu protiv terorizma. Problem sa njima je, kako kaže Sonja Stojanović, taj što ne postoji jasna koordinacija između tih službi:
"U Srbiji unutar samog Ministarstva unutrašnjih poslova imamo dve jedinice koje se bave borbom protiv terorizma. To su Specijalne antiterorističke jedinice, ali i pod Žandarmeriju podpada deo nadležnosti. Pored toga u Kriminalističkoj policiji, u službi za borbu protiv organizovanog kriminala, postoje i analitički kapaciteti za to pitanje. Imamo i u Vojsci Srbije specijalne antiterorističke jedinice, kao i jedinice u obaveštajnom sektoru koje su antiterorističke. Ove jedinice nemaju redovne mehanizme kontrole i koordinacije međusobno. Recimo, po pitanju otmice od strane terorističke grupe, sve te jedinice nemaju dogovor o tome koje za šta zadužen, već će da reaguje onaj koji se tu zadesi ili će to ovisiti od političkog trenutka. Mislim da je to jedno suštinsko pitanje koje treba rešiti."
Goran Petrović već godinama dovodi u pitanje znanje i stručnost onih službi koje bi trebale da se bave zaštitom građana:
"Nema se kadrova, nema se nepopulističko usmerenje, nema se znanja i iskustva, nema se software, nema se hardware i onda se sve to svodi na neke improvizacije. Odgovorno tvrdim da su naše službe za ovih nekoliko godina, bez obzira na sve demagoške priče svih političkih partija kako su se politizovale i profesionalizovale, strašno nazadovale u odnosu na prethodnih nekoliko godina."
Iako Srbija nije u polju visokog rizika, napori da se građani zaštite od terorističkih napada moraju biti jedan od prioriteta svake vlasti, ističe Sonja Stojanović:
"Protiv takve vrste pretnji se treba spremati, čak i kada ne postoje kvalitetni dokazi da će se desiti jer nikada ne znamo da li će se i desiti. To treba raditi na konstruktivan način, bez podizanja nepotrebnih tenzija."
Opasnost od terorizma povećaće se ulaskom u NATO
U Hrvatskoj će se opasnost od terorizma neminovno povećati njezinim ulaskom u NATO - upozoravaju eksperti. No, sami građani vrlo malo o tome razmišljaju.
"Ne razmišljam o tome jer to nije tako česta pojava kod nas."
"Mislim da smo se previše opustili poslije Domovinskog rata i ne razmišljamo što nam se sve može desiti."
"Bilo je nekih razgovora o Bosni u vezi sa mudžahedinima, ali premali smo mi da bi nam se to dogodilo."
"Nadam se da ne, iako uvijek postoji opasnost od takvih situacija jer se nastojimo priključiti NATO."
"Islam prijeti svugdje."
"Ne znam što o tome da mislim."
"Sve to što se događa vani, postepeno se prebacuje i ovamo."
"Još uvijek vlada mišljenje da se tu kod nas ništa neće desiti."
"Može biti i da smo se malo opustili, da vjerujemo da nam se ništa neće dogoditi, da smo najgore prošli, ali nikada se ne zna."
"Možda imamo sreće, pa nas još to nije pogodilo."
"Obzirom da našu politiku vodi politika nekih drugih, koji nam to diktiraju, znači da nam je to neminovno prije ili kasnije."
Vojni analitičar, Fran Višnar:
"Onog trenutka kada uđemo u NATO mi smo u jednom sustavu i političkih i vojnih vrijednosti jer NATO nije samo vojna, nego i politička organizacija. On se pretvorio u jednu političku organizaciju koja treba čuvati novi svjetski poredak, gdje su Amerikanci perjanice. Vode se žustre rasprave o tome koliko će naših vojnika ići u Afganistan, Irak, na Kosovo, a rasprava o ovim ključnim stvarima, kako da se štitimo doma, upravo kada je u pitanju civilna zaštita, u potpunosti izostaje."
Napominje da je jedini pomak učinjen u Zagrebu nedavnim osnivanjem Centra za krizne situacije, ali zahvaljujući isključivo jednoj osobi, stručnjaku za terorizam, Pavlu Kaliniću. Sam Kalinić kaže da je i to puno jer u Zagrebu živi četvrtina hrvatskog stanovništva:
"U tom smislu to je nekakav početak, ali mi smo već ispred grada stupili u pregovore sa Vladom da se radi jedan zajednički Centar za grad Zagreb i za ostatak Hrvatske, da se ipak nešto radi u skladu sa mogućnostima. To će biti proces koji će trajati, ali se nešto pokrenulo sa mrtve točke. U svakom slučaju, nekakva napredak i nekakav iskorak je napravljen."
Centar će se graditi i ustrojavati po uzoru na slične centre u SAD-u i Izraelu, a bavit će se poslovima zaštite, spašavanja, obrane, civilne zaštite, zaštite od požara, elementarnih nepogoda, vatrogastva, te saniranjem posljedica od mogućih terorističkih napada. Primarna zadaća tog Ureda je napraviti bazu resursa, ali i objediniti sve hitne pozive na 112, što se već radi u suradnji s Državnom upravom:
"Samim tim što će od iduće godine Hrvatska postati punopravna članica NATO pakta, to automatski znači da Hrvatska sebe markira kao potencijalni cilj, obzirom da Hrvatska ima svoje vojnike izvan hrvatskih granica, ali također ima i mirovne misije. Opasnost će se time povećavati i samim tim Hrvatska će postati potencijalni cilj. Ne mora se to dogoditi, ali ne znači ni da neće."
Vezano s tim, kaže Kalinić, u Zagrebu je prije dva dana održana međunarodna konferencija o upravljanju kriznim situacijama u XXI stoljeću i pokazna vježba "Zagex 2008", uz simulaciju obrane od terorističkih napada na postrojenja Industrije nafte i zagrebačkih otpadnih voda:
"Napad se može desiti iz bliskog okruženja, možda iz daljine, može se desiti iz zrakoplova, na bilo koji način. Hrvatska u to može biti umiješana zbog nekih posljedica i nečega što hrvatske postrojbe danas mogu napraviti u Afganistanu ili sutra negdje drugdje. Hrvatska u svakom slučaju treba voditi brigu o tome."
Fran Višnar - sve je to još sporo, kao i sama spoznaja o realnoj opasnosti:
"Sve je to sporo, kao usporeni film. Tromo. Mislimo da nas to neće snaći. Ljudi umiru oko nas od raka, ali mislimo da se nama to dogoditi neće. Neki ginu u prometnim nesrećama, ali meni se to neće dogoditi. To je taj mentalitet."
Savjetnik hrvatskog predsjednika za međunarodne odnose, Tomislav Jakić napominje da, ne samo Hrvatskoj, već na međunarodnoj razini, nedostaje globalna platforma borbe protiv terorizma:
"Nedostaje ono na što predsjednik Mesić neprestano upozorava, a to je da se oružanoj komponenti borbe protiv terorizma doda i ona druga komponenta - rješavanje osnovnih i dubljih korijena uzroka koji terorizam rađaju. Hrvatska je do sada imala sreću da bude pošteđena od bilo kakvih terorističkih napada. Možemo se samo nadati da će tako i ostati. Na političkom planu mislim da vrijedi reći da će Hrvatska u prosincu ove godine predsjedati Vijećem sigurnosti i kao temu mjeseca je izabrala globalni terorizam i međunarodna sigurnost, da bi naglasila važnost te teme, ali i da bi iskoristila svoju poziciju i o tome nešto rekla u najvažnijem tijelu UN-a."
Odbrani protiv terorizma posvetiti posebnu pažnju
Stručnjaci u Prištini kažu da Kosovo nema strateških objekta koji bi mogli biti metom terorističkog napada, ne veruju da postoji neka teroristička ćelija koja bi delovala na Kosovu.
General Ramadan Qehaja, stručnjak za vojna i bezbedonosna pitanja, kaže da se pitanju zaštite od terorizma treba posvetiti posebna pažnja:
"Zaštiti od tog najvećeg zla treba posvetiti najveću pažnju. Mislim da su događaji od 11. septembra 2001. godine pred miroljubivi svet postavili dobru osnovu za odgovor na pitanje kako, kojim metodama, kojim snagama i sredstvima se suprotstaviti terorizmu kao latentnoj opasnosti za civilizaciju."
Događaji od 11. septembra 2001. godine su, prema Qehahji, uticali da se promeni odnos prema terorizmu:
"Ovoj se pojavi moramo suprotstaviti svim snagama, ne ad hoc, već kontinuirano."
Stručnjak za bezbedonosna pitanja, Fadilj Kajtazi, kaže da se nakon terorističkih napada od 11. septembra mnogo toga promenilo u odnosu na terorizam, ali i u radu obaveštajnih i drugih agencija koje se bave njegovim predupređenjem:
"Događaji 11. septembar su na videlo izbacili i nešto drugo, a to da je ova delatnost izašla iz kontrole velikih sila, koje su terorističke napada do tada, a posebno u vreme hladnog rata, držali pod kontrolom i koristili za svoje političke ciljeve."
Kajtazi ističe da su događaji od 11. septembra bili iznenađenje za međunarodnu sigurnost i doveli do promene postupaka bezbedonosnih agencija na ovom planu. Naime, sve do tada, obaveštajne i kontraobaveštajne agencije su se previše oslanjale na savremenu opremu za praćenje aktivnosti terorističkih grupa. Nestalo je onoga što je ranije bilo, klasično obaveštajno delovanje, ubacivanje pripadnika tih agencija među moguće terorističke i druge organizacije:
"Takva teroristička akcija, sa takvim posledicama koje je imala 11. septembra, nije mogla da se dogodi u vreme hladnog rata i drugačijeg delovanja obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi, koje su se najviše oslanjale na agenture, kada su pripadnici tih službi bili infiltrirani u sumnjive grupe."
General Qehaja kaže kako je na Kosovu na ovom planu učinjen napredak, ali da ima i još mnogo toga da se uradi:
"Imajući u vidu položaj Kosova u okviru Balkana, kretanje ljudi, roba i ideja kroz ovu teritoriju i saznanja koja imamo o terorizmu, mislim da smo učinili jedan napredak, ali sa tim ne smemo biti zadovoljni. Naprotiv, treba mnogo toga uraditi, treba mnogo truda, zalaganja i konkretnih mera kako bi smo sprečili svaki pokušaj razaranja ljudskih i demokratskih vrednosti."
Analitičar Kajtazi kaže kako ne veruje da Kosovo može biti meta terorističkih napada, ali ne isključuje da to mogu biti kampovi međunarodnih mirovnih snaga:
"U prvom redu Kosovo nema neki strateški objekt koji bi mogao biti direktna meta napada, što bi izazvalo veliku pažnju javnosti, što je i cilj terorista. Međutim, kao mogući cilj napada mogu biti određene baze KFOR-a, koji je na Kosovu. S druge strane, na Kosovu nema tako organizovane terorističke ćelije koja je spremna da izvede akt takvih razmera."
Tako govore stručnjaci. Šta o tome misle obični građani Prištine:
"Iako smo simpatizeri Amerike, ne verujem da se kod nas na Kosovu može tako nešto dogoditi."
"Mi smo na muci sa lopovima."
"Napadi na SAD su bili stvarno neshvatljivi i neopravdani, ali ne verujem da na Kosovu može doći do takvih napada."