Komarica i Čordaš su uputili apel svima kojima se želi oduzeti to temeljno ljudsko pravo da dignu svoj glas, da pokažu da su živi i da iskoriste mogućnost da se prijave ili izvade nove iskaznice u narednih mjesec dana. Na problem izostavljanja Hrvata Bosanske Posavine iz biračkih spiskova podsjeća Zoran Matkić:
„Odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da na birački spisak ne stavi preko 2.000 prognanih Hrvata Bosanske Posavine i time im onemogući glasovanje putem pošte, zbog predočenih nevažećih dokumenata, izdatih u Slavonskom Brodu, izazvala je ogorčenje, ne samo prognanih Hrvata, već i povratnika, ali i onih koji nisu napuštali svoje prijeratne domove. Svi oni dijele mišljenje da je ovim odaslana jedna ružna poruka, koja će imati izuzetno negativne posljedice po proces povratka, koji je ionako izuzetno loš u Bosanskoj Posavini.“
Predsjednik Hrvatske seljačke stranke/Nove hrvatske inicijative Ivan Krndelj:
„Ljudi su iskazali svoju želju da glasuju, uredno su povadili dokumente, i sada su zbunjeni. Ne mogu da shvate o čemu se radi. Shvaćaju tu poruku tako da su na ovom prostoru nepoželjni, odnosno da im netko ne dozvoljava da iskoriste svoje gradjansko pravo.“
Krndelj smatra da neuvrštavanje preko 2.000 prognanih Hrvata Bosanske Posavine u biračke spiskove nije samo tehničke prirode:
„Očito da nekima to ne odgovara, da povratak Hrvata ugrožava nečije interese u općinama koje su do rata bile većinski hrvatske, da to ne odgovara strukturama vlasti i njihovim predstavnicima u Središnjem izbornom povjerenstvu, od kojih su neki upravo iz tih općina. Cijenimo da će se visoki predstavnik sa svojom administracijom zaista ozbiljno uključiti u rješavanje ovog problema i ne dozvoliti da žrtve nerada državne administracije budu oni koji nisu ni krivi, ni dužni, a to su gradjani Bosne i Hercegovine koji žele da se vrate i koji žele – sukladno svojim pravima – da učestvuju na predstojećim lokalnim izborima.“
Gvardijan samostana Plehan kod Dervente, fra Mirko Filipović, kaže da se odlukom Središnjeg izbornog povjerenstva krše osnovna ljudska i gradjanska prava prognanih Posavljaka:
„Ako im se oduzme preko 2.000 prijava za izbore, to otprilike znači sedam-osam vijećnika u u jednoj općini. Svatko može sam procijeniti što to znači. Te ljude se svih ovih godina nije animiralo da izadju na izbore. Budući da sam sám u općini Derventa, znam prijeratnu situaciju – u Derventi je živjelo 2.000 Hrvata, a u zadnje četiri godine u općini nije bilo nijednog vijećnika, i to ne samo Hrvata nego ni Bošnjaka.“
Tumačenje Središnje izborne komisije da Hrvati, čije je državljanstvo prijeporno, imaju mogućnost obnoviti prijeratno prebivalište uz bilo kakav dokumenat ili pak uz izjavu dva svjedoka kako bi im onda bila izdana osobna iskaznica, u Udruzi hrvatskih povratnika „Feniks“ drže neostvarljivom do dana održavanja izbora. Predsjednik udruge „Feniks“ Ilija Zirdum:
„Kada Hrvat dodje da izvadi osobnu iskaznicu, tog dana odmah ,padne sistem‛, pa mora čekati tri sata da se ponovo uspostavi. I sad zamislite situaciju da tu dodje preko 2.000 ljudi, sa svjedocima, i da stanu u red pred poštom da vade uvjerenja o državljanstvu. Ljudi neće da se maltretiraju. Zašto bi to radili? A uvjerenje o državljanstvu ne mogu izvaditi nigdje drugdje no tamo gdje su knjige. A to što su knjige tamo, to je druga priča. Pokušajte doći u Derventu i tražiti uvjerenje o državljanstvu, matičar će vas poslati nazad u Brod da izvadite uvjerenje, on će ga onda prepisati i tek onda je validno.“
Predstavnici političkih stranaka sa hrvatskim predznakom i povratničke udruge smatraju da još uvijek ima vremena da se nepravda učinjena prognanim Posavljacima ispravi. Ističu da će na odluku Središnjeg izbornog povjerenstva uložiti žalbu.
Počela isplata stare devizne štednje
Ministar finansija Republike Srpske Aleksandar Džombić je objavio kako su isplaćene prve glavnice i kamata po osnovu obveznica stare devizne štednje. Informiše Erduan Katana:
Ministar finansija Republike Srpske Aleksandar Džombić objasnio je da je riječ o prvoj isplati glavnice i kamata po osnovu obveznica stare devizne štednje:
„Ova rata je uplaćena na imena vlasnika odnosno imaoca računa, koja nam je dostavio Centralni registar. Sredstva smo uplatili i imamo informaciju da je u 26 banaka u RS-u i FBiH izvršeno rasnižavanje svih rata po svim imaocima računa. Ima nekih manjih problema, medjutim banke će te probleme otkloniti na licu mjesta. Vlasnika obveznica je 15.321 i svi oni dobivaju novac. Svi dobivaju deseti dio svoje glavnice, plus kamatu. Ukoliko je neko trgovao s obveznicom i prodao je, dobiće onaj ko je obveznicu kupio, a onaj ko je prodao, već je dobio sredstva.“
Vlasti RS-a su krajem februara emitovale obveznice u iznosu od 209,7 miliona konvertibilnih maraka za 16.000 štediša koji su verifikovali svoju deviznu štednju. Obveznice su nominalne vrijednosti od jedne marke, s dospijećem od pet godina i s godišnjom kamatom od dva i po posto. Zakonom je predvidjeno da se otplata obveznica stare devizne štednje izvrši u deset polugodišnjih rata, dodao je Džombić:
„Sledeća rata je 28. februara 2009. godine, a onda opet sledeća 28. avgusta 2009. Nije bilo nikakvih problema vezano za isplatu, zato što je budžet RS-a veoma stabilan, siguran i strukturiran tako da može da ispuni sve svoje obaveze, posebno obaveze po osnovu unutrašnjeg duga i obaveze vezane za staru deviznu štednju.“
Vlada – prema riječima Džombića – razmatra mogućnost uvodjenja još jednog roka za one koji nisu uspjeli verifikovati svoju staru deviznu štednju:
„Oni koji nisu bili u postupku verifikacije u RS-u ili oni koji nisu imali mogućnosti da se verifikuju iz nekih drugih razloga ili oni koji su podlegli odredjenim pritiscima interesnih grupa koje su željele da se ovaj problem duga Republike Srpske rješava na nivou BiH, moći će da pristupe verifikaciji u nekom narednom periodu – vjerovatno će to biti prvi kvartal sledeće godine – ukoliko budu željeli.“
Vlada RS-a je prošle godine već isplatila 45 miliona konvertibilnih maraka gotovinskih sredstava i na taj način, od 32.000 verifikovanih deviznih štediša, riješila 16.000.
Okončan 2. kongres naučnika iz dijaspore i BiH
U Sarajevu je održan 2. kongres naučnika iz bosanskohercegovačke dijaspore, na kojem je učestvovalo oko 400 naučnika iz 23 zemlje svijeta i naravno iz Bosne i Hercegovine, a cilj mu je postavljanje osnova za ugradnju znanja i istraživanja u okvir naučnog, privrednog, kulturnog i političkog razvoja BiH, te povezivanje naučno-istraživačkog rada i privrede. Rad kongresa je bio podijeljen u sekcije društvenih, humanističkih, biomedicinskih, biotehničkih, prirodnih i tehničkih nauka, biznis forum i forum mladih. Govori predsjednik organizacionog odbora Denis Zvizdić:
„Ovaj kongres je okupio autoritete koji odredjuju politiku i sve ono što prati visoko obrazovanje, a koji su uputili jasnu poruku da je obrazovanje, dakle segment koji treba da razvija znanje i nauku, jedan od prioriteta BiH. Imamo vrlo čvrsta obećanja i vrlo jasnu spoznaju da do 2010. godine probamo izdvojiti minimalno jedan posto bruto društvenog proizvoda BiH za razvoj nauke, kako bi kreirali ono što je danas više puta istaknuto – bosanskohercegovačko društvo kao društvo temeljeno na znanju. Bruto društveni proizvod BiH se otprilike procjenjuje na nekih 20 milijardi. To znači da bi do 2010. godine trebalo biti obezbijedjeno najmanje 150 do 200 miliona konvertibilnih maraka. Govorimo o svim kantonima, oba entiteta i o Bosni i Hercegovini kao državi. Ta sredstva bi trebala da budu usmjerena isključivo u proširivanje istraživačkih kapaciteta i podizanje razine istraživanja kroz edukaciju.“
Sanja Durmišević iz Sarajeva, danas živi u Holandiji:
„Vrijeme rata sam provela u Sarajevu. Ne žalim zbog toga, jer je to bio period kada su se ljudi intenzivno družili i pomagali jedni drugima. U Sarajevu sam završila Arhitektonski fakultet. U Holandiju sam došla 2005. godine da radim u jednom arhitektonskom birou u Amsterdamu. Nakon godinu dana sam prešla na Univerzitet u Delftu, gdje sam počela prvo sa istraživačkim projektom, a nakon toga i sa doktorskim studijem. Doktorirala sam 2006. godine na temu održive ekološke gradnje – transformacija i razvoj fleksibilnih sistema. Ako čovjek vjeruje u ono što radi, onda sve poteškoće na koje nailazi mnogo lakše prebrodi. Mislim da se svijet u zadnjih desetak godina veoma promijenio i da mjesto boravka više nije toliko bitno. U Sarajevo dolazim svaki mjesec, dosta putujem i u druge gradove u Evropi i svijetu. Svijet je postao mali. Vezu sa domovinom, kao i svako ko je iz BiH, imam. Svaki Bosanac i Hercegovac koji živi vani treba da razmišlja na koji način može pomoći svojoj zemlji. A da li će se vratiti, to zavisi od puno aspekata. Najvažniji je individualni razvoj. Ako neko dovoljno individualno ojača, više će značiti i za Bosnu i Hercegovinu. Imam veze i sa Arhitektonskim fakultetom u Sarajevu, svake godine imamo razmjenu studenata.“
Sinan Korjenić, rodjen u Foči, sada živi u Beču:
„Radim u Institutu za visoku gradnju. Bavimo se obrazovanjem studenata, istraživanjem i projektima. Rodio sam se u Foči, gdje sam završio osnovnu školu. U Sarajevu sam završio Srednju tehničku školu i studirao gradjevinu. Onda sam otišao u Beč, gdje sam doktorirao i ostao da radim. U BiH se dosta gradi, ali jako neplanski. Kod nas se norme nikad nisu poštovale. U Austriji bez plana ne možete napraviti ni najmanju šupicu, a u BiH sve prolazi. Okupljanje naučnika je svakako pozitivna stvar. Prvi kongres je bio uspješan, a biće u ovaj. Na ovakvim skupovima se upoznajemo, a ovakva poznanstva su jako bitna. Svi ovi ljudi, koji žive i rade u svijetu, imaju jaku vezu sa svojom zemljom – Bosanac ostaje Bosanac ma gdje da je – i svi oni imaju želju da svojoj zemlji pomognu, mada situacija još uvijek nije takva da ta pomoć dodje do izražaja.“
Mladen Lukić, Sarajlija u Parizu:
„Godine 1994. je došlo do bratimljenja izmedju Gradjevinskog fakulteta u Sarajevu, gdje sam ja tada bio viši asistent, i École nationale des Ponts et Chaussées, najstarije inžinjerske škole na svijetu, osnovane 1789. godine u Parizu, kamo sam otišao u okviru te saradnje. Otišao sam da prvo specijaliziram odnosno magistriram, a poslije sam dobio ponudu da radim doktorat. Nakon što sam doktorirao, u Parizu sam se i zaposlio. Mjesto gdje radim je kombinacija instituta i projektantskog zavoda, s tim da sam ja u istraživačkom odsjeku. Na ovaj kongres sam došao da prezentiram nešto na čemu radim, a što mislim da može biti bitno. Što više nas dodje iz inostranstva da prezentira ono čime se bavi, tim bolje. Umjesto da ljudi iz BiH traže informacije sami, mi im s informacijama dolazimo, što mislim da je vrlo pozitivno.“
Put u prirodu Strgačine
Idemo na jedno zanimljivo putovanje – u prirodu Strgačine, nadomak Rudog. Reporter Mira Andrić:
Na putu od Brodara prema Rudom, na samo desetak kilometara uzvodno rijekom Lim, nalazi se mjesto Strgačina. Pri samom dnu kanjona postoji mjesto rajske ljepote. Od magistralnog puta koji se uzdiže visoko liticama, vijugavo vodi asfaltni put u oazu mira i netaknutu prirodu. U jednu jezersku cjelinu ovdje se spajaju bistre planinske rječice – Radojina i Sućeska – sa plahovitim Limom i čine mjesto kao u mašti stvoreno. Na sredini jezera nalazi se malo ostrvo i na njemu koliba od brezinog drveta. Na jednom dijelu ovog čarobnog jezera Ahmed i Zlata Mehanović stvorili su ribnjak od sedam bazena, u kojima uzgajaju kalifornijsku pastrmku:
„Radimo već četiri godine. Najviše nam pastrmku traže za restorane i hotele, a dosta ribe naručuju u ljetnoj sezoni za brodiće i jahte. Svakodnevno pristižu gliseri i čamci koji krstare dolinom Lima i Drine i traže ribu sa roštilja. Naruče ribu, mi je ispržimo i jedu je na brodu“, objašnjava Zlata.
Zlatin muž Ahmed nije mnogo govorljiv, ali je pravi prirodnjak i zaljubljenik u jezero pored kojeg je i odrastao. Sam je napravio ribnjak svojim sredstvima, a počeo je sam da gradi i brodić. Planira napraviti i terasu na obali i roštilj na otvorenom.
Pored njih, tu živi još oko desetak bošnjačkih porodica: