"Žele nam uzeti čistu vodu i čisti zrak, kojeg još malo negdje ima u Evropi."
"Neka idu doma. Dosta nam je laži koje ste nam servirali, kako bi ova tvornica uopće zasjela u naše dvorište."
Mještani općine Potpićan ne vjeruju danskim vlasnicima koji tvrde da uz popravljene sigurnosne sustave, kamena vuna nije opasna po njihovo zdravlje, a ne vjeruju više ni lokalnim, ni državnim vlastima jer im se od početka lagalo, ističe Jagoda Munić iz Zelene akcije Hrvatska:
"Nisu znali kakva će to tvornica biti. Na njihove upite, razni općinski službenici odgovarali su, kako će se u toj tvornici proizvoditi vunene deke, a ne kamena vuna."
U Rockwoolu opovrgavaju optužbe i tvrde da vode veliku brigu o zaštiti okoliša i o ljudskom zdravlju. Glasnogovornica Anđelka Toto-Ormuž u izjavi Hrvatskom radiju:
"Rockwool u visokorazvijenim zemljama Evrope ima 20 tvornica od kojih su neke smještene u samom središtu grada i proizvode kamenu vunu više od 50 godina. Upravo je to najbolja potvrda da naše tvornice zaista zadovoljavaju visoke ekološke standarde."
Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner ističe međutim da se baš na spornoj tvornici kamene vune, usred zelene istarske kotline, pokazuju sve manjkavosti sličnih, za okoliš i ljudsko zdravlje, riskantnih gradnji po Hrvatskoj:
"Sustav za zaštitu okoliša je loš u sistemu procjene utjecaja na okoliš. Konkretno kod nas je sistem procjene utjecaja na okoliš mutirao ka tome da opravdava, a ne ocjenjuje utjecaj na okoliš nekog projekta, zbog toga što investitor plaća onome tko izrađuje studiju. To se najbolje vidi na slučaju Rockwoola i u družbi Adria, da onaj koji radi studije, negativan utjecaj na okoliš zapravo i ne vidi."
Dušica Radojčić iz udruge Zelena Istra ukazuje i na druge slučajeve, gdje se javnost jednostavno isključuje iz pripremnih faza i odlučivanja:
"To je još jedna nova termoelektrana na ugljen, pored ove dvije postojeće, gdje se pokušava na isti način, bez uključivanja javnosti, odlučiti o nametanju jednog rješenja koje ima toliko štetnih emisija po okoliš."
Unatoč tome, Vjeran Pirsić smatra da Hrvatska nije dosegla kritičnu razinu:
"Hrvatska zbog svega toga nije potencijalna ekološka bomba. Hrvatska ima svoje ekološke probleme, ali zbog privatizacije ih nemamo toliko, osim azbesta i nekih crnih točaka koje su problematične. Ono što vidim problematičnim je zapravo unos novih tehnologija iz Evrope, koje će ovdje biti implementirane uz manji sustav zaštite nego što je bilo gdje u Evropi, kao što je Rockwool."
Novinarka Hrvatske televizije, Branka Šeparović, koja se godinama bavi upravo zaštitom okoliša, misli da su građevinski lobiji, korupcija i novčana korist debelo već ugrozili prirodu i zdravlje ljudi. Kad smo je nazvali, bila je još na moru, u svojoj kući na Korčuli:
"Da sam ovaj razgovor imala prije tri godine, ne bismo mogli razgovarati napolju od cvrčaka, već bih morala ući u kuću, a ove godine ih uopće nema. U našoj uvali ljudi su se budili sa galebovima, koji u ljeto imaju svoja gnijezda, a mladi galebovi se uče letjeti. To je uvijek atrakcija za djecu i za pametne odrasle. Galebova više nema. Ako išta na svijetu postoji lijepo, to su borovi, plaže i more. Sada je moda graditi kuće sa bazenima jer je to IN. Taj poremećaj svih kriterija što je vrijedno, a što nije vrijedno, ide u korak sa ovim u Hrvatskoj, koja bi trebala imati Mediteran kakav je nekada bio, a pretvara se u ekološku bombu."