"Razočaravajući su momčadski sportovi u koje se u Hrvatskoj puno ulaže. Ne smeta mi njihov rezultat, koliko njihova arogancija uoči takmičenja. Zna se da na Olimpijadu svi odlaze izrazito motivirani, čak i oni koji se nikada nisu takmičili, za Olimpijadu se spreme. Bez obzira koliko smo medalja prije osvojili, mislim da bi malo skromnosti trebalo biti prisutnije uoči samih takmičenja i da bi trebali pokušati dati sve od sebe. Mene su razočarali momčadski sportovi."
Rekla nam je u anketi Maja Mateljan iz Splita. U anketi smo prednost dali ženama - kako bi i bio red - jer sport nije (samo) muška stvar - i zato jer su žene u Pekingu osvjetlale obraz hrvatskom sportu. Od Barcelone 1992. godine, od kada Hrvatska nastupa na Olimpijskim igrama, prvi put su se njene sportašice penjale na postolje, a od pet medalja, četiri su osvojile djevojke: Blanka Vlašić - srebrnu u skoku uvis, u streljaštvu Snježana Pejčić - brončanu, kao i u tae-kwan-dou - Martina Zubčić i Sandra Šarić.
To je izuzetno važna činjenica, smatra Željana Buntić Pejaković:
"Ovo je dobra poruka javnosti, ali i onima koji odlučuju gdje se ulaže novac koji ide za sport. Novac u sportu se ulaže uglavnom u muške i timske sportove. Kažu da je najvažnija stvar na svijetu nogomet, ali ja to nikada nisam tako doživjela. Drago mi je što je stigla ovako dobra i očita poruka jer se to ne može zanemariti. Sportovi u koje se nije ulagalo, žene u koje se nije ulagalo, dobile su najbolje rezultate i donijele ih natrag. Mene to jako raduje."
Muški dio publike se ne da. Čak ih 70 posto, u anketi jednog dnevnog lista, kaže da im je najdraža srebrna medalja gimnastičara Filipa Ude koji je osvojio na konju s hvataljkama.
Žene su na čekanju - pa čak i jedna Blanka Vlašić - kad su u pitanju muška sportska srca. Djeca su nešto probirljivija i za njih uz olimpijsko pravilo - više, brže, jače - vrijedi i četvrta kategorija - ljepše. Od svih medalja, petogodišnjem Marku, u Pekingu se najviše svidjelo:
"Ono kad su pjevali. Ono kad je pjevala ona ženska."
