Mato Tijardović, voditelj Ernestinovačke kolonije kipara naivaca, kaže kako se nada da će u tamošnju galeriju iz Srbije stići djela koja još nisu vraćena. Proteklih godina, otkad kolonija nakon rata ponovno djeluje u tom selu nadomak Osijeka, Tijardović je, kaže, pozivao kipare iz Srbije da sudjeluju u radu kolonije, ali i da pomognu u pronalaženju otuđenih skulptura:
"Niko mi se nije htio javiti. Čujem da telefon zvoni. Neki su mi bili veliki prijatelji. Zvao sam Stanisavljevića, Živkovića, Aleksića i Filipovića – četiri najveća kipara, od kojih imamo puno vrijednih dijela. Njihova djela, koja su bila otuđena, vraćena su u našu koloniju. "
Ernestinovačka galerija, koja čuva skulpture nastale u radu dosadašnjih 35 kolonija, još uvijek traga za oko 400 izložaka, koji su odneseni tokom rata u Hrvatskoj. Samo manji dio je vraćen, pa Tijardović apelira na sve koji bi mogli pomoći u traganju i povratku umjetnina da to i učine:
"Skulpture, slike i minijature Smajića su bili najvredniji radovi koji su otuđeni za vrijeme Domovinskog rata. Od 450 radova, koji su otuđeni, uspjeli smo vratiti samo 38. Ti su se radovi nalazili u Apatinu, u motelu Junaković. Radovi su dosta dobro očuvani jer su bili u zatvorenom prostoru. I danas apeliram da se radovi vrate. Ne znamo kome bi se obratili za ovaj drugi dio radova koji je otuđen. To su jako vrijedni radovi. Među njima su i radovi I, II, III i IV kolonije, gdje su radili naši najpoznatiji kipari tog vremena koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji."
Kolonija kipara naivaca uvijek je imala međunarodni značaj, a kipari ovogodišnjeg saziva, s kojima smo razgovarali, kažu kako ne vide ni jedan razlog da se u njenom budućom radu ponovno ne pojave naivni umjetnici iz Srbije, Crne Gore ili Bosne i Hercegovine. Kipar Rajko Srok iz Viškova pored Rijeke, kaže:
"Mislim da umjetnost ne bi smjela imati granica i mislim da bi bilo dobro, zbog budućnosti, da se to prevaziđe."
Kolonija kipara naivaca u Ernestinovu osnovana je 1973. godine i od tada neprekidno djeluje punih 35 godina. Svoj rad nije prekidala ni tokom rata, kao ni za vrijeme okupacije Ernestinova, kada je djelovala u Osijeku. Mato Tijardović prisjeća se tog vremena:
"Dva dana smo radili, pa smo dva dana pauzirali dok su granate padale. Jednom, dok smo radili, eksplodirao je šleper kod ZOO. Bilo je 20 umjetnika u koloniji. Kada sam došao na doručak sljedeći dan, našao sam samo sedmoricu. Svi oni koji nisu osjetili rat, pobjegli su. Ostali su samo domaći. Tešankić i ja smo radili ispred hotela u Osijeku, a tamo su bili i novinari iz cijelog svijeta. Nizozemci su nas iz podruma snimali i čudili se. Pala bi u luku granata, Siniša i ja smo bili mokri od trave, ali nismo bježali. Ostali smo uporni i radili smo."
Nakon završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja 1998. godine, najpoznatija manifestacija naivnog kiparstva u Hrvatskoj ponovno djeluje, ondje gdje je i nastala - u Ernestinovu.
