Među njima je i dugogodišnji novinar Zoran Žuža koji je, sa još 58 zvaničnika, odlukom Pedija Ešdauna smijenjen krajem juna 2004. sa mjesta šefa kabineta tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine RS Dragana Kalinića:
„Uz odluku, koja je stigla 30. juna 2004. tadašnjeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna o mojoj smjeni, stiglo je i njegovo pismo. U tom pismu, u prevodu, u drugom pasošu stoji sljedeće: Ova zabrana, kao i sve druge posljedice ove odluke prestaju da važe kada Radovan Karadžić bude predat Haškom tribunalu, a RS svojim djelovanjem pokaže da u potpunosti poštuje svoje međunarodne obaveze.“
Iako je Karadžić uhapšen i prebačen u Hag, Žuža kaže kako još uvijek nema informacija kada će biti ukinuta izrečena mu zabrana rada na bilo kojoj državnoj i javnoj funkciji:
„Nije me niko iz OHR-a zvao sve ove godine, ne samo iz OHR-a nego ni iz bilo koje druge, domaće institucije. Naravno, imam mnogo prijatelja u brojnim zapadnim medijima sa kojima radim, sarađujem. Jedan od njih je i čovjek po imenu Martin Bel, svi ga znaju kao dopisnika BBC-a, i ja sam ga zamolio da ode kod svoga starog, dobrog druga Pedija Ešdauna i da provjeri da li on uopšte zna ko sam ja. On je to učinio, on ga je direktno pitao, mimo kamere, dobio je odgovor da pojma nema, a potom je u kameru BBC-a, na upit ko sam ja, odgovorio da sam ja opstrukcionista i neko ko je konektovan na mrežu podrške haškim optuženicima.“
I posljednja odluka visokog predstavnika Miroslava Lajčaka da porodici Karadžić ne vrati dokumente dok se optuženi Radovan ne nađe u Ševeningenu, pokazala je kolika je njegova moć. Naime, zakonska odluka po kojoj su Karadžićima oduzeti dokumenti prestala je da važi 30. juna ove godine, te su dokumenti zadržani do juče bez uporišta u domaćem zakonodavstvu. Nakon što su im vraćeni dokumenti na Palama, Sonja Karadžić je rekla:
„Mi smo dobile lične karte. Očekujemo da sutra odmah uđemo u proceduru izdavanja putnih isprava. Ja se nadam da će nam u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS-a pomoći da to bude ili nešto brže, ili u standardnoj proceduri bez ometanja i otezanja. Takođe se nadam da će nam sada vratiti i stvari koje su nam zadnjih svih godina i mjeseci uzimane i oduzimane u pretresima jer mislim da nema razloga da budu zadržane.“
Poslanik u Predstavničkom domu Paralmenta BiH Branko Dokić zatražio je od Miroslava Lajčaka da poništi ranije odluke visokih predstavnika i sa crnih lista skine svih 120 osoba iz BiH:
„I nije samo u pitanju porodica Radovana Karadžića. Poznato je da je još uvijek 120 ljudi u BiH, među kojima ima i Srba i Hrvata i Bošnjaka, na osnovu odluka bivših visokih predstavnika da su njima uskraćena osnovna ljudska prava, da nemaju pravo da se kandiduju, da nemaju pravo da rade u državnim institucijama itd. Bio sam podnosilac zahtjeva visokom predstavniku da donese odluku po kojoj se ukidaju sve te odluke. To je bilo sasvim logično nakon poptisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a ne da smo mi jedna specijalna, specifična vrsta protektorata, zemlja kakve nema ne samo u Evropi nego i u svijetu.“
Domaće institucije apsolutno se nemoćne kada su u pitanju odluke visokog predstavnika i na njih, bez obzira kakve bile, ne mogu uticati, kaže zamjenik ministar pravde BiH Srđan Arnaut:
„Odluke visokog predstavnika praktično ne podliježu nikakvoj kontroli od strane domaćih institucija, tako da jednostavno domaće institucije, bilo države bilo druge u administrativnoj strukturi nemaju nikakvih ingerencija u odnosu na odluke visokog predstavnika.“
I kad se očekivalo da će sa potpisivanjem, makar formalnog, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa EU uticaj međunarodne zajednice slabiti, sam visoki predstavnik Miroslav Lajčak nedavno je izjavio da je BiH vjerovatno jedina zemlja na svijetu sa ovolikim međunarodnim angažmanom.
Sve to već godinama domaćim političarima otvara prostor za nerad, a u društvu stvara haotično stanje, kaže predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a Branko Todorović:
„Mislim da se BiH već dugo godina nalazi u raznoraznim vakumima i da su rupe kroz kojih ulazi voda i polako tone bh. brod mnogobrojne. Pokazuje se da ta kombinacija između nadležnosti domaćih institucija i međunarodnog upravitelja BiH često dovodi do jednog haotičnog stanja gdje čak niti ljudi u tim institucijama domaćim i međunarodnim ne znaju koji su zakoni važeći, kada su donijeti, kada ističu, na koji način su nametnuti i koje su pravne konzekvence koje proizvode po građane BiH.“
Iz Kancelarije visokog predstavnika kratko je pojašnjeno da su sve njihove odluke u stalnom razmatranju, te da će sve sankcije i zabrane prestati da važe kada i preostali haški bjegunci budu uhapšeni i u Haškom tribunalu.
