Inspirirana vječitim pričama o najtraženijem haškom optuženiku, tačnije o "lovu" na Karadžića, Đurđević je izmaštala prvi pravi srpski špijunski roman, u kome je glavni lik baš bivši vođa bosanskih Srba. Književnica se dosjetila da ga "sakrije" u jednu beogradsku ordinaciju u kojoj radi kao psihijatar, a posjećuju ga "uposlenici" raznih "službi" - od domaćih do ruskih i američkih, jer je Beograd stjecište svjetske obavještajne elite.
U vrijeme kad je roman pisan, izdavač, zrenjaninska "Agora, smatrao je da mora da požuri s njegovim objavljivanjem, strahujući da bi Karadžić mogao biti uhvaćen pa ne bi vrijedilo da se ulaže novac u priču koja je "pase".
Za protekle dvije godine roman je zabavljao brojne čitaoce i naišao na veoma dobar prijem kod kritike, pa se našao i u najužem izboru za NIN-ovu nagradu.
Prije dvije godine na sajtu "Knjigainfo" pojavio se prikaz u kome se za temu romana kaže da je "više nego u skladu sa duhom (ne)vremena - različiti svjetski špijuni i njihovi domaći pomagači špartaju prošle jeseni (2005) po Beogradu, što tražeći, što skrivajući, na preciznim i prepoznatljivim lokacijama, izvjesnog psihijatra, koga haški istražitelji klasifikuju kao personu broj 1 među optuženima za ratne zločine."
U nastavku teksta autor piše da Đurđević, "sa već dokazanim i nagrađenim smislom za dobar zaplet i dramatične obrte, sve do uzbudljivog finala, suvereno vodi priču kroz labirinte sa bezbroj slijepih ulica, tjerajući čitaoca da se upita zašto Rusi 'skrivaju' ovog optuženika, za koga ovog puta radi detektivka Harijeta, ko je saradnik CIA-e, a ko dvostruki špijun..."
Gledana danas, ova knjiga poziva na novo čitanje da se uporedi piščeva mašta s događajima koji priči daju ono što se u književnosti naziva "epilog".
U vrijeme kad je roman pisan, izdavač, zrenjaninska "Agora, smatrao je da mora da požuri s njegovim objavljivanjem, strahujući da bi Karadžić mogao biti uhvaćen pa ne bi vrijedilo da se ulaže novac u priču koja je "pase".
Za protekle dvije godine roman je zabavljao brojne čitaoce i naišao na veoma dobar prijem kod kritike, pa se našao i u najužem izboru za NIN-ovu nagradu.
Prije dvije godine na sajtu "Knjigainfo" pojavio se prikaz u kome se za temu romana kaže da je "više nego u skladu sa duhom (ne)vremena - različiti svjetski špijuni i njihovi domaći pomagači špartaju prošle jeseni (2005) po Beogradu, što tražeći, što skrivajući, na preciznim i prepoznatljivim lokacijama, izvjesnog psihijatra, koga haški istražitelji klasifikuju kao personu broj 1 među optuženima za ratne zločine."
U nastavku teksta autor piše da Đurđević, "sa već dokazanim i nagrađenim smislom za dobar zaplet i dramatične obrte, sve do uzbudljivog finala, suvereno vodi priču kroz labirinte sa bezbroj slijepih ulica, tjerajući čitaoca da se upita zašto Rusi 'skrivaju' ovog optuženika, za koga ovog puta radi detektivka Harijeta, ko je saradnik CIA-e, a ko dvostruki špijun..."
Gledana danas, ova knjiga poziva na novo čitanje da se uporedi piščeva mašta s događajima koji priči daju ono što se u književnosti naziva "epilog".
