O tome su se predstavnici Republike Hrvatske očitovali danas i u Haagu. Je li hrvatska suradnja s Haškim tribunalom po pitanju dokumentacije iskrena ili s 'figama u dzepu'?
Odvjetnik nedavno oslobođenog hrvatskog generala Rahima Ademija, Čedo Prodanović, kaže kako bi prije rekao da je riječ o nesređenoj i opustošenoj hrvatskoj arhivi iz Domovinskog rata nego li o manipulaciji hrvatske Vlade
«Ja mislim da se ne radi o manipulaciji Vlade, kao što se nekad manipuliralo kad se nije htjelo dati, nego ,jednostavno mislim da tih dokumenata – nema. Problem je u tome što su to pročišćene arhive, mi isto to nismo mogli dobiti, bili smo u arhivima i toga nema. To je netko sklonio na vrijeme! To se zna da fali, falilo je nama za Oluju ovih policijskih dokumenata... oni su se nekamo sklonili,netko ih je maknuo.»
Poznata je priča iz 2000-te kad je Tuđmanov HDZ izgubio na izborima da su se razni dokumenti iz Ministarstva obrane pred Koalicijskom vlašću odnosili i navodno u brzini bacali i kroz prozore. Liberal i bivši ministar obrane Jozo Radoš:
«Dio dokumenata, vjerojatno, doista nije nikada ni postojao jer u tome vrijeme i nije bilo najstriktnijih vođenja dokumenatacije. Dio dokumenata sigurno je zagubljen u tijeku 90-tih godina, zato što je bio loše čuvan. Prema tome, to je također moguće, a moguće je da su neki, koji su zainteresirani, namjerno neke dokumente sakrili, to je isto moguće. To se nije dogadjalo 2000-te nego u godinama nakon toga. Ja danas doista smatram da ti dokumenti o topničkim zapisima ne postoje, odnosno da ih hrvatska Vlada ne može naći, da nisu u njezinom posjedu. No,ostaje pitanje kako to da se tek sada, nakon gotovo 10 godina aktivnosti Haaškog suda, tek sada traže tako važni dokumenti.»
Bivša ministrica pravosuđa u prvoj Sanaderovoj vladi Vesna Škare Ožbolt slaže se da za sve može biti kriva nesređena arhiva, ali ne isključuje i nevoljkost s hrvatske strane, ne u konkretnom slučaju već općenito:
«Osnovni problem zbog kojeg Hrvatska 'plaća cijenu' je nesređenost dokumentacije iz Domovinskog rata. Ima situacija da doista nije bilo dokumenata, ali ima situacija gdje Haag jednostavno kaže 'molimo vas dajte nam dokument taj i taj ,tu i tu stranicu dokumenta zavedenog kod vas pod brojem tim i tim... I,ako vi kažete da nemate taj dokument, a oni ga imaju, samo traže službenu potvrdu, onda je to stvarno problem.»
Odvjetniku Slobodanu Budaku također se čini da hrvatska strana, unatoč potpisanoj obvezi, izručuje dokumente 'na kapaljku':
«Postoje neke rezerve, mentalne rezerve, 'figa u džepu' ili nešto zbog čega ispada da postoji još neki hrvatski interes koji je različit od onoga što piše u tim dokumentima, kao da postoji jedno još dodatno, posebno rodoljublje zbog kojeg bi bilo zbogdno prikrit nešto.»
Dr Budak navodi i osobno iskustvo:
«Sad radim na predmetu, slučaj Ernesta Rađena koji je ekstradiran iz Grčke i tu se 'na kapaljku' daju dokazi kojima hrvatska raspolaže, a koji bi mogli biti u korist mog klijenta.»
Bivši ministar obrane Radoš dopušta sve mogućnosti, ali u konkretnom slučaju dokumentacije o topničkim napadima u Oluji ne vjeruje da Vlada manipulira.
«Budući da je velik broj dokumenata izručen Haagu, a neki od tih dokumenata su otkrivali doista neke velike državne tajne, ne smatram da su ti topnički zapisi dokument te vrijednosti da bi Vlada na tom pitanju dovodila u pitanje svoju suradnju sa Haagom. Nije logično.»
