"Moja majka je samohrana. Sestra radi, pa mi pomaže. Mora se jedna plaća davati studentu."
"Moraju roditelji i doma živjeti, a imaju oni još jednog školarca. Ako je jedna plaća u kući, teško je."
"Roditelji uzimaju kredit da nas školuju. Treba mi slati između 1.500 i 2.000 kuna. Stvar se pogoršala kada je brat došao u Zagreb, pa su i njemu trebali slati, ali on se zaposlio, tako da im on trenutno nije na grbači, već samo ja."
Karlo i Danijela iz Splita, isto kao i Blaž i Silvije iz Hrvatske Kostajnice, smatraju da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji dobar sustav stipendiranja studenata, iako postoje i državne i raznorazne druge stipendije:
"Županijske i općinske su najčešće stipendije. Ja imam županijsku stipendiju od 700 kuna i bez toga ne bih mogao ništa."
"Država već desetljeće daje konstantno 700 kuna. To nije dovoljno za preživjeti."
"Da se živi u stanu, onda stipendija ne bi imala smisla. Onda se doslovno mora dodati raditi."
"Ljudi rade razna čuda da se sami školuju. Jedan moj prijatelj radi na telefonima u T-Com-u i studira."
"Dosta stipendiraju studente. Moje kolege iz Varaždina su dosta dobro zbrinuti od strane županije i grada. Daju im mogućnost da odu na praksu u bilo koju zemlju Europske unije s kojom Varaždin ima prijateljske odnose. Sve im je plaćeno - i hrana i smještaj. Mislim da je Varaždin iznimka u Hrvatskoj po tom pitanju."
"Nismo mi krivi što smo iz Splita i što nemamo nikakve mogućnosti. Od srednje škole muku mučim jer, niti grad Split, niti županija, ne daju nikakve stipendije. Da sam rođen u Zagrebu ili Varaždinu, stvari bi bile drugačije. Ne radi se dovoljno na tome. I domova fali, a sada se navodno dva zatvaraju, a još nije ni kamen temeljac položen za novi."
Jedan od rijetkih studentskih prosvjeda od neovisnosti Hrvatske održao se krajem prošlog tjedna upravo, kako tvrde studenti, zbog korupcije i manipulacija sa sobama u studentskim domovima jer oni koji ih dobiju mogu se smatrati pravim sretnicima, budući da smještaj u domu iznosi 120 kuna, manje od 20 eura, a u privatnom smještaju 10 puta više - oko 200 eura i više.
Čak i uz smještaj u domu, Ante iz Splita, 3. godina Elektrotehnike i računarstva, Martina i Marina iz Hrvatskog Zagorja, 3. godina Sociologije, kažu da im, uz vrlo skroman život, treba mjesečno barem 250 eura:
"Nekih 700-800 kuna potrošimo na hranu, a ostatak su osnovne stvari."
"Ne smijete izaći iz kruga doma, morate jesti u menzi."
"Da barem jednom tjedno možete otići na kavu treba vam 2.000 kuna. To je za neki normalan život, da nije preživljavanje."
"Dom nije skup."
"Neke knjige koštaju po 400 kuna ili i više. Da se snaći, možete ih kopirati. Neke knjige možda ni ne trebaju, imaju skripte. Snalazite se."
Glasnogovornica zagrebačkog Sveučilišta, Tamara Dagen:
"U ovoj akademskoj godini na studiju bit će 13.644 brucoša, od čega njih 4.443 bez plaćanja, a ostali s plaćanjem."
Unatoč skupim školarinama, interes za studiranje u Hrvatskoj i dalje je veliki. Za Psihologiju na osječkom Filozofskom fakultetu konkurira ovog trenutka čak sedam studenata, a za jedno mjesto na Elektrotehničkom, omjer je, kaže dekan Radoslav Galić, 3:1:
"Oni koji upisuju ovaj fakultet znaju, čim diplomiraju, da ih odmah čeka posao."
