RSE: Približava se 15. jun, dan kada na snagu stupa Ustav Kosova. Sa kakvim se izazovima suočava Kosovo uoči toga datuma?
Hooper: Ono što mogu zaključiti, barem iz mog nedavnog posjeta Kosovu, je da postoji jedna vrsta pozitivne energije. Ona je prisutna još od trenutka kada je proglašena Deklaracija o nezavisnosti, i nakon što je Kosovo priznao veliki broj značajnih država u svijetu. To je Kosovarima dalo osjećaj samopouzdanja. Ipak, čini mi se da ih je međunarodna zajednica ostavila u popriličnoj konfuziji i nesigurnosti u pogledu budućnosti i što će biti nakon 15. juna. UNMIK nije spreman da se u potpunosti povuče, glavni tajnik UN Ban Ki-moon pokušava odlučiti kakva bi misija trebala biti, EU namjerava rasporediti svoje snage na Kosovu. Međutim, nejasno je kakvi će biti odnosi između različitih međunarodnih misija. Po mom sudu to će biti jedna zbrka koja ostavlja Kosovare, a posebno kosovsku Vladu u nesigurnosti u pogledu njenih ovlasti.
RSE: Pojedinci smatraju da bi jedna mješavina snaga UN i EU mogla proizvesti krizu, posebno ukoliko njihove misije budu funkcionirale po etničkim principima na Kosovu. Slažete li se sa takvim mišljenjem?
Hooper: Mislim da ova zbrka i nesigurnost koju proizvode odlazeće i dolazeće međunarodne misije mogu donjeti Kosovarima i određene prednosti. Iskreno govoreći, međunarodna zajednica ne zna kako postupati, što učiniti, i naravno pod velikim je pritiskom Rusije i Srbije, s jedne i Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, sa druge strane. Ukoliko u takvoj situaciji, Kosovari, njihovo vodstvo i Vlada, a posebno premijer i predsjednik, daju određene inicijative i shvate da imaju dobre šanse, naravno, uz konzultacije sa međunarodnom zajednicom, ali ne tražeći za svaku stvar njihovo dopuštenje, već postajući sve odgovorniji za svoje ovlasti, koristeći i stavove opozicije kad god je to moguće, siguran sam da će Kosovo ići naprijed, a oni će stvarati pretpostavke da vladaju vlastitom zemljom.
RSE: Posjetili ste nedavno Kosovo, bili ste i u sjevernom dijelu. Kakvi su Vaši dojmovi?
Hooper: Jasno je da Srbi namjeravaju zadržati sjeverni dio i jasno je da međunarodna zajednica neće učiniti ništa kako bi se tomu suprostavila. To je i najveći izazov s kojim se Kosovari suočavaju. Svi sa kojima sam razgovarao, uključujući i ljude u Washingtonu, ističu suzdržanost kosovske Vlade i premijera koji usprkos provokacijama vlade u Beogradu, posebno Vojislava Koštunice, uspjevaju zadržati dostojanstvo i pokušavaju izgraditi razumjevanje sa Srbima na sjeveru i u enklavama. Iskreno govoreći, mislim da su Srbi šokirani, jer su vjerovali da će provokacije voditi incidentima, i da će nakon toga međunarodna zajednica pokleknuti i prepustiti ih Srbiji. No, istodobno, smatram da će Prištini biti vrlo teško ostvariti vlast i na sjeveru Kosova, čak niti ne znam kako će to učiniti, jer Srbi će pokušati to spriječiti, a međunarodna zajednica neće učiniti ništa kako bi pomogla Kosovarima da utemelje svoje organe vlasti na tom dijelu Kosova i to je po meni veliki neuspjeh međunarodne zajednice.
RSE: Postoji li opasnost od podjele Kosova?
Hooper: Mislim da je međunarodna zajednica de facto prihvatila tu podjelu još 1999., kada je završio rat i kada nije uradila ništa da spriječi Beograd da utemelji svoju vlast na sjeveru Kosova. "Internacionalci" nemaju nikakav plan da to prevladaju što kosovsku Vladu dovodi u nezavidnu situaciju. Znam da mnogi političari na Kosovu upozoravaju kako srbijanski ministar Samardžić obilazi srpske enklave južno od Ibra, dok istodobno dužnosnici u Vladi Kosova ne mogu ući, primjerice u Leposaviće, ili druge dijelove na sjeveru. To je naravno teško prihvatiti, ali ne bi bilo mudro da kosovska Vlada pokušava zabraniti srbijanskim dužnosnicima da dolaze južno od Ibra. Naravno, to se može spriječiti na jedan miran način, ovisno od slučaja od slučaja.
RSE: Međunarodno priznanje Kosova također je jedna od aktuelnih tema. Neki kažu važna je snaga onih koji su priznali nezavisnost , no drugi ističu da je i kvantitet značajan. Kakvo je Vaše mišljenje?
Hooper: Kosovo treba i jedno i drugo, kako kvalitet, tako je važan i broj onih koji priznaju nezavisnost. Značajno je što su Kosovo priznale ključne zemlje Evropske unije, SAD, ali važna je i brojka. Srbija i Rusija nastoje ne samo spriječiti nove zemlje da priznaju Kosovo, već i one koje su to učinile da opozovu odluku, a to bi moglo imati vrlo negativan učinak.
