Počeo Festival jednakih mogućnosti

«Stvar je u osobi s invaliditetom. Koliko ta osoba izlazi van, koliko se kreće u svojoj lokalnoj zajednici toliko je prihvaćena. Evo, Antonija je -ženska i po!»

Antonija :

Biserka Trebec:

«Imamo mi na nivou Županije veče volontera i onda se svi zajedno sredimo i dotjeramo i idemo na ples u Hotel Marijan, to nam je poznati hotel u Splitu."

Naše sugovornice su iz Kaštela. Antonija ima 23 godine, ima teškoća u govoru i hodanju, ali energije za aktivnosti u društvu na pretek. Biserka Trebec je majka 24-godišnje Ree, djevojke s tjelesnim teškoćama u razvoju i ujedno predsjednica Društva tjelesnih invalida 'Kašteli'. Do nedavno je, kaže Biserka, bilo sramota imati invalida u obitelji, a na žalost, mnogima je to i danas:

«Ja sam, kao roditelj, svoje dijete stalno vodila van, znači od obične kupovine kruha, do frizera, do godišnjih odmora i svega ostalog. Moje dijete nije hodalo, nije govorilo, nosilo je pelene, al' je išlo na skijanje. Dok, recimo, moja poznanica koja isto ima dijete sličnih godina i teškoća ona je svoju kćer zatvorila u kuću, u dvorište i postala žrtva sama sebi, jadna... Moja Rea se javi svim susjedima, sa svima popriča, ode na kavu, a ova druga cura, ona 'ima dvi glave i pet nogi'... da, zato što je zatvorena i ne poznaju je.»

Državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Dorica Nikolić:

"Hrvatska je ukinula brojne fizičke barijere koje zagorčavaju život osobama s tjelesnim oštećenjima, a najveći uspjeh je zakonska odredba po kojoj nijedna zgrada u Hrvatskoj ne može više dobiti uporabnu dozvolu ako nema pristup i za invalide. Mi uklanjamo barijere, vidite to po Zagrebu, uklanjamo ih na cesti, u školama i javnim institucijama, ali je činjenica da najviše barijera imamo u glavama i tu još moramo puno poraditi.»

Marija Mustač je slijepa. Najvećim usphjehom drži zakonsku odredbu po kojoj nijedna zgrada u Hrvatskoj ne može više dobiti uporabnu dozvolu ako nema pristup i za invalide:

«Uistinu je privilegija biti u gradu Zagrebu gdje je većina toga invalidima prilagođena, pristupačna i po mjeri svakog čovjeka, pa i osobi s invaliditetom, no na žalost, ostali dio Hrvatske, pogotovo ruralne sredine su još daleko, daleko od toga.»

Razvijanje društvene svijesti o invalidnosti jedan je od glavnih ciljeva Festivala, ističe predsjednik Društva tjelesnih invalida Hrvatske Milan Ožegović:

«Na festivalu sudjeluje preko 900 izvođača programa i 180 volontera, a dolaze iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.»

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor izvjestila je da bi Hrvatska do kraja ovog tjedna po prvi put trebala dobiti i pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, a podsjeća i na vladin pilot projekt za osobnog asistenta za najteže invalide:

«Često puta i same obitelji imaju predrasude i pokušavaju 'zaštiti' osobe s invaliditetom da ne ide na ples, da ne ide u disco-klub, da ne ide u kazalište, jer se nekome ne da ići s njom, a često smatra i da to nije ni 'prilično', a osobni asistent im omogućava upravo to. Dakle, to je jedan novi trend, jako dobro prihvaćen kod najtežih invalida i svi koji su kroz protekle dvije godine imali osobnog asistenta kažu da im se život potpuno promijenio, na bolje.»

Mlada slikarica Andrea Belić iz Ivanić grada ima 27 godina u pitanju je cerebralna paraliza, u kolicima je, a njezina majka Marica kaže da bi i Andrea jako rado imala osbnog asistenta:

«Ona zna što želi, jedini problem je Andrein u tome što teže govori, ali način komunikacije može biti putem mobitela, može pisati SMS poruke, služi se Internetom, znači, ne bi trebalo biti zapreka u dobivanju osobnog asistenta. S obzirom da mužu i meni godine jako brzo idu, lete. Sve više me muči i vuče na razmišljanje 'što će biti poslije', kad mi odemo, no Andrea uvijek pametno razmišlja. Rekla je 'mama nemoj se time patiti –bit će kako bude'."