Uz razne vrste povrća i soli kojima popularna Podravkina Vegeta popravlja okus mnogih "bljutavih jela", ovih je dana, zbog sveprisutne hrvatske "političke kuhinje", i sam "začin" postao bljutav. Tako otprilike kolumnist riječkog Novog lista, Neven Šantić, komentira najnoviju smjenu prvog čovjeka Podravke, Darka Marinca, koji je, prema njegovoj ocjeni, prozirno i sam pristao na političku igru:
"Ma sve je to bilo krasno. Podravka je važna tvrtka u državi. Zašto i Vlada i vlast ne bi razmatrale u krajnjom slučaju situaciju u toj tvrtki od čije sudbine se danas-sutra može hrvatska ekonomija u cjelini poremetiti, ali način na koji se to radi i direktno uplitanje je priča o tome čiji će ljudi tamo sjediti. To sigurno nije način rješavanja."
Zajednički nastup Darka Marinca, dojučerašnjeg predsjednika Podravkine Uprave, i potpredsjednika Vlade, Damira Polančeca, (do ulaska u HDZ-ovu Vladu i sam uspješni Podravkin menadžer), Šantić naziva političkim igrokazom u kojem su obojica pokušala uvjeriti javnost kako je Marinčev odlazak s čela Podravke dio dogovorene strategije kompanije, a ne nikakva HDZ-ova smjena ili, kako pišu neki mediji "obračun Sanadera s Mesićevim ljudima", ili pak - odlazak zbog lošeg vođenja tvrtke:
"Neka je to sve tako, ali tijelo kojem on treba polagati račune je skupština dioničara i nadzorni odbor, a ne zajedno se slikati sa potpredsjednikom Vlade da bi jedan drugome davali alibi. Tu je cijeli niz tih priča koje su tako prozirne i jeftine."
Profesor Anđelko Milardović, voditelj Centra za politička istraživanja, kaže da slučaj Podravke nije usamljen i da politička podobnost u Hrvatskoj i dalje igra značajnu ulogu kao recidiv starog sustava, ali i dogovorne tranzicije:
"Obzirom da je riječ o državnom vlasništvu, onda ona stranka koja je na vlasti misli da može postavljati i raspuštati službenike, namještenike i upravitelje na temelju privrženosti stranci i na temelju članske karte. To nije nikakav veliki odmak u odnosu na ono vrijeme kada je članska iskaznica bila preduvjet takvog angažmana - podobnost ispred stručnosti i kompeticije. Politička pripadnost trebala bi biti privatna stvar, ali ovdje je obrnuta situacija - ono što bi trebalo biti marginalno je stavljeno na prvo mjesto, ali ono što je presudno gura se na drugo mjesto."
I doktor Ivan Šiber, profesor političke psihologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, ocjenjuje da "politička podobnost" u Hrvatskoj još uvijek igra važnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu, ali i ostalim sferama:
"U svakim koalicijskim sporazumima, ne na papiru, ali u onim tajnim ortačkim ugovorima, na neki način se nalazi podjela kadrovskog kolača."
Doktor Milardović:
"Nije to ništa posebno kod nas. Toga možemo vidjeti diljem svijeta, samo što je specifičnost ovih tranzicijskih sustava da ta podobnost dolazi do izražaja. U konsolidiranim demokracijama nije u pitanju podobnost, koliko je zadatak stranke namiriti potrebe članova ili simpatizera koji su toj stranci omogućili dolazak na vlast. To je jedna suštinska razlika."
Doktor Šiber - Klijentalističke stranke u Hrvatskoj moraju zadovoljiti apetite svojih zaslužnih ljudi, postavljaju ih na određene funkcije i tako dobivaju njihovu daljnju podršku i ovisnost, a omogućuju im i stvaranje golemog bogatstva:
"Siguran sam da takvih ljudi ima barem tisuću u Hrvatskoj. Hrvoje Vojković, koji preko HSLS-a vodi Fond za privatizaciju, kao mlad čovjek prelazi u Croatia osiguranje i stvara nam životni standard koji je nedostupan njegovoj generaciji. Koje su to bile njegove komparative prednosti da je došao na taj položaj? Isključivo politika. Možete ići od poduzeća do poduzeća i vidjeti da, svugdje tamo gdje je država postavljala kadrove, se stvara jedna nova društvena elita ili oligarhija ekonomske moći koja je ovisna o toj politici i naravno treba da vraća te dugove."
