Prema najnovijim istraživanjima najzabrinutiji su srednji i mali poduzetnici i čak dvije trećine ih izjavljuje da su ‘nikako’ ili ‘tek donekle’ pripravni za europsku konkurenciju.
"Puno o tome ne razmišljam, ali mislim da neće biti bolje."
"Proizvodnja ovdje nije mehanizirana, nema napretka u mehanizaciji."
"Europa ti niš’ ne smeta, al’ ti naša država treba dati šansu da možeš bolje proizvodit, da preživiš konkurenciju."
"Ja bih voljela da bude bolje, ali nisam baš sigurna. I inače se moramo sami bolje organizirati i uzdati se u sebe više negu u Europu i Ameriku."
Među zabrinutom skupinom malih obrtnika i poljoprivrednih proizvođača na zagrebačkoj Branimirovoj tržnici svakodnevno je i 20-godišnji Ivan Vrban, student ekonomije koji sa svojom bakom prodaje povrće:
“Da, iz okolice smo Zagreba i, kao što vidite, prodaja ide malo bolje od ‘nule’ i mislim da smo mi sitni proizvođači bitku s Europom već izgubili, prije nego nam je Europa i došla. A istina je jedno - ne trebamo mi Europu, Europa treba nas, da nam uvali svoje proizvode, mi smo njima tržište, ne oni nama.”
Ivanova baka:
“S time se slažem 100 posto, oni nas trebaju, oni će kod nas da prodaju, a mi ćemo se upropastiti, a mali hrvatski proizvođači će propasti, jer mi nemamo čime van jer takva je situacija, a oni će tu tržiti kak’ će htjeti”."
Ivan Vrban:
“Ne znam, kad baka više ne bude mogla ići na plac mislim da ćemo odustati, jer to je i ovak’ za kruh i mlijeko praktički."
RSE:A kad bi postojala šansa, da li bi se tom proizvodnjom bavio, bez obzira na fakultet?
“Ma, gledajte, ako radim sada kad je loše, pa kako ne bih radio ak’ bi bilo bolje?! Pa radio bih, tri puta više bih radio. Ako sad imam volju raditi, a slabo je i borimo se za svaku kunu, pa kak’ ne bi čovjek radio kad bi imao od toga neku korist, nekog profita. Pa nije meni problem radit, al’ neću radit za badava. Mislim da može biti sramota hrvatsku državu da ne ulaže apsolutno ništa u proizvodnju. Ja već dugo, dugo nisam čuo da su se neki veći novci uložili negdje u neku tvornicu, da se napravila nova tvornica gdje će ljudi raditi i nešto proizvoditi. Pa, pogledajte samo koje su kod nas najjače firme? Najjače su one koje ništa ne proizvode, uvoz-izvoz! Trenutno, ja ne znam koja hrvatska firma može nešto ponuditi Europi?! Mi ne idemo ni sa čim u Europu.”
Slično negativno raspoloženje dade se iščitati i iz rezulatata najnovijeg istraživanja koje je financirala Europska unija, a provela Agencija Puls na 2.000 malih i srednjih tvrtki širom Hrvatske, prema kojem tek svaki treći poduzetnik misli da je spreman za Europsku uniju. Predstavnik Agencije Ivan Burić ističe da nije u pitanju negativan stav prema Europi u konačnici, ali strahuju od prvih pristupnih godina:
“Dakle, problem je što oni još uvijek ne znaju što ih konkretno očekuje i njihovo mišljenje i trenutno raspoloženje u velikoj je mjeri determinirano njihovim trenutnim položajem. Dakle, najpesimističniji su obrtnici i poduzeća do 10 zaposlenih ljudi.”
Predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupu Hrvatske Europskoj uniji Vesna Pusić ocjenjuje da su, nakon višemjesečnog zastoja, hrvatski pregovori s Europom ponovo krenuli solidnom brzinom. Od ukupno 33 pregovaračka poglavlja dosad je otvoreno 18, samo 2 su zatvorena, a novih 11 prema njezinim riječima ‘gotovo je spremno’ za otvaranje.
“Pravosuđe će sigurno biti teško i jeste teško poglavlje. Imamo i problem javne uprave i suzbijanja korupcije, a osjetljivo je i poglavlje koje se odnosi na poljoprivredu i restrukturiranje brodogradnje.”
Trenutnu podršku javnosti od 50 posto, dr Pusić ne smatra zabrinjavajućom. Gotovo identična je, kaže, bila i u 8 tranzicijskih zemalja koje su u Europsku uniju ušle 2004., no je svjesna da su skepsa, rezerviranost i strah još poprilično veliki:
“Ali, po mojem mišljenju, da ljude u Hrvatskoj, hrvatske građane, pitate da li se smatraju Europejicima i da li smatraju da Hrvatska i politički, a ne samo zemljopisno treba biti Europa, teško bi mogli naći nekoga tko bi rekao – ne.”
