To selo danas je predvodnik turizma u Baranji, a zbog svoje autentičnosti i očuvanosti, turisti ga rado posjećuju kako bi uživali u seoskom ambijentu i arhitekturi, običajima i ugođaju s početka prošlog stoljeća.
Selo Karanac u Baranji, dvadesetak kilometara od Osijeka, iskoristilo je svoju multinacionalnost na najbolji mogući način – traume rata njegovi su stanovnici prebrodili izborivši se da Karanac dobije status etno-sela. Denis Sklepić i njegova supruga Gordana, pioniri su seoskog turizma u Baranji i odmah po završetku mirne reintegracije tog dijela Hrvatske bili su prvi koji su mogli ponuditi turistički smještaj u Baranji. Denis opisuje Karanac kao mjesto u kojem stanovnici marljivo rade i složno žive:
"Tisuću stanovnika, tri crkve, multietničko i multinacionalno selo. Tu živi 50 posto Hrvata katolika i 30 posto Mađara. Od tih 30 posto Mađara, 70 posto je reformatora i 30 posto je katolika. Srba pravoslavaca je 20 posto. Imamo i pravoslavnu crkvu. Sve tri crkve rade, sve tri krste djecu, sve tri vjenčavaju."
Nacionalna mješovitost stanovništva i multikulturalnost Karanca, goste jednako oduševljava kao i sačuvana arhitektura tog baranjskog sela. Zato je turista sve više, kaže Denis Sklepić, a sviđa im se što u Karancu, na ulicama i prodavaonicama, uz hrvatski, mogu čuti i mađarski jezik. Mještani Karanca odlično se razumiju, bez obzira kojim jezikom netko od njih govorio, objašnjava Sklepić i dodaje:
"Jedna baka, koja je išla u sve tri crkve, umrla je 12. 12. Bila je pravoslavne vjere, udavala se dva puta – jedan muž joj je bio katolik, a drugi reformator. Ona je išla u sve tri crkve. Inače u trgovini je svejedno da li kažete dobar dan ili junapod, trgovci pričaju i jedan i drugi jezik. To je šmek. U prodavnici čuješ žamor na svakom jeziku. To gosti vole. Kažu - vidi ovi se ne svađaju, ili bio rat - a ništa."
Denis i Gordana Sklepić, inače gradska djeca koja su se školovala i odrasla u Osijeku, sve o životu na selu naučili su od djedova i baka, dolazeći k njima na školske praznike. Nije im žao gradskog asfalta, a nije im ni teško raditi od jutra do večeri i brinuti se o svome gospodarstvu koje, zbog očuvanosti, turistima pruža ugođaj kakav je u tom selu vladao krajem XVIII i početkom XIX stoljeća:
"Danas smo jedino autohtono seljačko gospodarstvo koje pruža usluge smještaja. Naše gospodarstvo se sastoji od tri imanja. Na dva imanja pružamo usluge smještaja, noćenja i doručka, u panonskim kućama. Za panonsku arhitekturu se u narodu kaže švabska. Kada hoćete da kažete da je nešto staro, kažete da je od Marije Terezije, ali ovo je stvarno od Marije Terezije i od vremena kada su se počela ušoravati sela, jedan ili dva velika šora i par sokaka."
Gordana se brine da gosti budu zadovoljni i za stolom, pa i oni najizbirljiviji ne napuste njihovo gospodarstvo nezadovoljni:
"Sada smo imali prvu grupu Amerikanaca. Kada smo pregovarali sa agencijom, rekli su nam da dolaze stariji ljudi koji baš mnogo i ne jedu. Pošto poslužujemo doručak u kolibi, gdje su klupe, bilo je nepraktično da se oni ustaju i onda sam im sve stavila na sto. Poslužila sam im domaći kulen, domaći sir, kobasice i slaninu. Kulen je ljut, a ljuto stariji ne bi trebali jesti. Na kraju nije ostala ni jedna šnitica kulena."
Tokom ovogodišnje sezone, Karanac će posjetiti i oko 700 američkih turista, a za razliku od prošlih godina, ove će prvi put ondje i noćiti, u kućama Sklepićevi, s početka prošlog stoljeća i autentičnim namještajem iz tog vremena.
