Haško suđenje hrvatskim generalima
Na suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču svjedočio je kanadski general iz snaga UNCRO-a Andrew Leslie, koji ja kao svjedok Tužiteljstva optužio Hrvatsku vojsku za masovno i nasumično granatiranje Knina prilikom operacije Oluja 95. Izvještava Goran Jungwirth:
Andrew Leslie, kanadski general, koji je '95. bio zapovjednik stožera pri misiji UN-a u Sektoru Jug, ustvrdio je da je hrvatsko topništvo sustavno granatiralo cijeli grad. Leslie je potvrdio da je Oluja počela masovnim artiljerijskim napadom na Knin u kojem je, kako tvrdi, tada bilo oko 35 tisuća civila. Nasumično granatiranje bilo je najjače između pet i sedam sati ujutro, nakon čega se značajno smanjilo i usmjerilo na pojedine dijelove grada. Riječima sudske prevoditeljice:
LESLIE: Od sedam sati nadalje bilo je puno lakše definirati da je najviše granata palo po stambenim dijelovima grada, po centru grada, ali to ne znači da manje skupine zgrada na periferiji nisu bile granatirane, da su bile imune na vatru.
Kada se iz baze UN-a u Kninu kretao prema bolnici, Leslie je vidio razbacane leševe, među kojima su bili i civili i vojnici. Na samoj zgradi bolnice, u koju su se dopremile desetine mrtvih tijela, nije bilo veće štete jer su se, prema svjedokovom mišljenju, hrvatske vlasti i vojska stvarno trudile da ju ne pogode.
Drugi dan svjedočenja Andrewa Lesliea obrana generala je iskoristila za njegovo protuispitivanje želeći poljuljati vjerodostojnost njegovih tvrdnji o prekomjernom granatiranju Knina, pri čemu su, navodno, poginuli brojni srpski civili. Branitelj Greg Kehoe je suočio svjedoka s njegovim prijašnjim medijskim izjavama usporedivši ih s onim datim na suđenju. Riječima sudske prevoditeljice:
KEHOE: Dakle, konzervativna procjena broja artiljerijskih projektila koji su ispaljeni na Knin tokom 4. i 5. je 3.000. Rezultat je oko 300 kuća koje su bile oštećene. Vi ni to ne znate, je li tako?
LESLIE: Ja nisam vidio tih 300 kuća koje su bile oštećene, to je procjena.
KEHOE: Vi niste vidjeli tih 300 kuća, ali ste rekli medijima u Zagrebu da je 300 kuća oštećeno.
Iako je Leslie, kao i neki prijašnji svjedoci Tužiteljstva, ustvrdio kako su u Kninu granatirani civili, branitelj Kehoe je dobio njegovu potvrdu kako su u gradu prilikom cijelog dana napada bili i srpski vojnici. Leslie je, naime, prilikom glavnog ispitivanja rekao da je većina srpske vojske iz Knina pred Oluju bila na položajima van grada, dok su se u grad slili civili koji su se sklonili pred najavom napada.
Branitelj Kehoe je prezentirao video snimku intervjua kojeg je svjedok Leslie dao BBC-u tijekom večeri uoči prvog dana Oluje, 4. kolovoza ’95. U njemu je svjedok ustvrdio kako Knin nije pred padom u hrvatske ruke, što, prema obrani, potvrđuje kako je Hrvatska vojska tada još uvijek imala razloga za vojno djelovanje. Riječima sudske prevoditeljice:
PITANJE REPORTERA: Po vašoj procjeni, da li su Hrvati u ovom trenutku preuzeli grad?
LESLIE: Preuzeli grad? Ne. Nema izvješataja o tome da su Hrvati u direktnoj liniji vatre u Kninu i još uvijek ima puno Srba u Kninu i u okolnim brdima. Prema tome, takva je situacija.“
Branitelj je upitao svjedoka je li je pod Srbima mislio na civile ili na vojnike spominjući pri tom liniju vatre, no general Leslie se nije mogao sjetiti.
LESLIE: Ne gospodine, ne nužno, ne sjećam se da sam tako razmišljao. Ne mogu da se sjetim kako sam onda o tome razmišljao. Međutim, Srbi znači Srbe i ja ne pravim razliku između vojnika ili civila kada kažem Srbi.
KEHOE: Vi ne pravite, dakle, razliku između vojnika i civila, je li tako?
LESLIE: Ne u kontekstu ove izjave.
Suđenje hrvatskim generalima optuženim za udruženi zločinački poduhvat s ciljem istjerivanja Srba iz takozvane SAO Krajine nastavlja se idući tjedan izvođenjem novog svjedoka optužbe.
Smanjenje kazne Hadžihasanoviću i Kuburi
Žalbeno vijeće Haškog tribunala uvažilo je pritužbu branitelja i u utorak 22. aprila umanjilo presudu umirovljenom generalu Armije BiH Enveru Hadžihasanoviću s pet na tri i po godine zatvora, a njemu podređenom Amiru Kuburi s dvije i pol na dvije godine zatvora zbog zločina koje su počinili njima podređeni pripadnici odreda El Mudžahid u srednjoj Bosni 1993. godine. Suđenje je pratio naš novinar Goran Jungvirth.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala ove sedmice je djelimično prihvatilo činjenice koje je utvrdilo Pretresno vijeće u predmetu protiv Envera Hadžihasanovića i Amira Kubure, bivših visokih oficira Armije Bosne i Hercegovine, osuđenih po komandnoj odgovornosti za zločine koje su njima potčinjeni počinili u centralnoj Bosni 1993. godine.
Žalbeno vijeće također je djelimično prihvatilo žalbe koje su podnijeli optuženi i umanjilo im kazne zatvora na tri i pol godine za Hadžihasanovića, i dvije godine zatvora za Kuburu.
Hadžihasanović je u vrijeme na koje se odnosi optužnica bio komandant 3. korpusa Armije BiH, a Kubura komandant 7. muslimanske brdske brigade, 3. korpusa. Pretresno vijeće je, u martu 2006. godine, osudilo Hadžihasanovića za nepreduzimanje potrebnih i razumnih mjera da spriječi i kazni ubistva i okrutno postupanje sa zatočenicima koje su počinile snage pod njegovom komandom u opštinama Bugojno i Zenica, kao i u kampu mudžahedina u mjestu Orašac u opštini Travnik.
Pretresno vijeće je Kuburu proglasilo krivim za nepreduzimanje mjera da se spriječi i kazni pljačka koju su njegove snage počinile na raznim lokacijama u oblasti Ovnaka pokraj Zenice i u opštini Vareš. Hadžihasanović je osuđen na pet godina zatvora, a Kubura na dvije i pol godine zatvora.
Razmatrajući Hadžihasanovićevu žalbu, Žalbeno vijeće je prihvatilo nalaze Pretresnog vijeća da nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni sebi podređene za okrutno postupanje prema zatočenicima u Muzičkoj školi u Zenici od maja do septembra 1993. godine.
Međutim, Žalbeno vijeće je poništilo zaključke Pretresnog vijeća da optuženi nije preduzeo potrebne i razumne mjere da kazni odgovorne za ubistvo Mladena Havraneka i okrutno postupanje prema šest zatočenika u Salonu namještaja „Slavonija“ u Bugojnu 5. avgusta 1993. godine. Žalbeno vijeće je zaključilo da su mjere koje je preduzeo, u datim uslovima, bile razumne.
Hadžihasanović je također oslobođen optužbe da nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni okrutno postupanje prema zatočenicima počinjeno u zatočeničkim objektima u Bugojnu, 18. avgusta 1993. godine.
Nadalje, Žalbeno vijeće je poništilo zaključak Pretresnog vijeća da Hadžihasanović nije preduzeo mjere da spriječi ubistvo Dragana Popovića, kao i okrutno postupanje prema nekoliko zatočenika koje su u logoru u Orašcu, tokom oktobra 1993. godine, počinili pripadnici odreda El Mudžahid. Vijeće je zaključilo da nije dokazano van razumne sumnje da je Hadžihasanović imao faktičku kontrolu nad odredom El Mudžahid. Vijeće je u skladu s tim zaključilo, suprotno onome što se tvrdilo u optužnici, da on kao nadređeni ne može biti odgovoran za zločine koje su počinili pripadnici odreda El Mudžahid:
"Žalbeno vijeće konstatuje da bi vojna operacija koju je, prema očitoanjima Pretresnog vijeća, 3. korpus trebao preduzeti kako bi oslobodio taoce bila usporediva s operacijom potrebnom za oslobađanje talaca pod kontrolom neprijateljskih snaga, a ne snaga koje se nalaze pod efektivnom kontrolom korpusa. Bez obzira da li je upotreba sile bila materijalno izvodiva ili preporučljiva za spašavanje života talaca, predmetne činjenice pokazuju da odnos između odreda El Mudžahid i 3. korpusa nije bio odnos subordinacije. Naprotiv, taj odnos bio je blizak otvorenom neprijateljstvu budući da je jedini način da se odred El Mudžahid kontroliše bio da se on napadne kao da je riječ o nesumnjivo neprijateljskim snagama. Takav scenarij u neskladu je s premisom Pretresnog vijeća da je odred El Mudžahid bio potčinjen 3. korpusu. Ovaj zaključak dodatno potvrđuje da Hadžihasanović nije imao efektivnu kontrolu nad odredom El Mudžahid."
Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuću presudu Kuburi za nepreduzimanje potrebnih i razumnih mjera da kazni pljačku koju su njemu potčinjeni počinili u selima Šušanj, Ovnak, Brajkovići i Grahovčići, u junu 1993. godine, i u Varešu, u novembru 1993. godine. Međutim, Žalbeno vijeće je zaključilo da je Kubura preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalju pljačku koju su njemu podređeni počinili u Varešu, u novembru 1993. godine, i poništilo zaključke Pretresnog vijeća u odnosu na to.
* * * * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa iInstitut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.