Javni radiotelevizijski servis BiH našao se ponovo u vrtlogu bh. političke stvarnosti, između zahtjeva za stečajem i onih za stvaranjem još jednog kanala na hrvatskom jeziku. Istovremeno, revizorski izvještaj pokazao je ogromne gubitke i niz nezakonitosti u radu Javnog servisa, naročito Televizije, što je političkim elitama bio dobar start da traže stečaj i likvidaciju, a među prvima premijeru RS-a, Miloradu Dodiku:
„Vlada RS-a smatra da je vrijeme da se provedu stečaj i lividacija BHTV-a, da se promijeni zakon u tom pogledu, utvrdi odgovornost i procesuiraju oni koji su napravili milionske štete i kriminal u tim institucijama. Mi se zalažemo za to da i Hrvati u BiH dobiju svoj televiziju, ukoliko se želi očuvati bilo kakvo povjerenje u Javni TV servis.“
Ovakvi i slični zahtjevi mogli su se čuti godinama unazad, a posljednja rasprava o Javnom servisu u Parlamentu BiH pokazala je da predstavnici hrvatskog naroda i javno ističu da će radije robijati nego plaćati taksu za nešto što ne smatraju svojim. Poslanik Ilija Filipović:
„Kod nas Hrvata ne postoji motiviranost kao kod drugih naroda u BiH gledanja programa javnih emitera i na tisuće je neplaćenih RTV pristojbi. I Hrvati će prije odrobijati nego platiti za ono što ne doživljavaju kao svoje.“
Ustavni sud Federacije BiH prihvatio je na razmatranje zahtjev da ispita da li je pri donošenju Zakona o Javnom RTV servisu povrijeđen vitalni nacionalni interes Hrvata. Poslanik HDZ-a u Parlamentu Federacije BiH, Zdenko Antunović, kaže da bi se uspostavom još jednog kanala hrvatskom narodu dalo pravo izbora:
„Da svaki narod bude ravnopravno zastupljen kroz programsku šemu, odnosno i slušanjem svoga jezika na kanalu po svome izboru. Ja sam i kod obrazlaganja kod Ustavnog suda rekao da se ovdje radi kako o ustavnom pravu, tako i o pravu izbora.“
Bivši generalni direktor RTV servisa, Drago Marić, ističe da je zahtjev za još jednim kanalom legitiman, ali finansijski potpuno neodrživ:
„Kao što znate, komercijalne televizije se ne dijele po nacionalnim ključevima, po nacionalnim redakcijama. Oni prave programe koji treba da gleda što više ljudi. Moramo poći od jednog političkog realiteta - da u složenoj zemlji posljedice te složenosti neko mora platiti.“
Predsjedavajući Upravnog odbora Javnog RTV servisa, Nikola Deretić, ističe kako su za trenutnu situaciju i haos koji vlada odgovornost može tražiti na više strana - u samoj kući i van nje, ali da se za počinjeni kriminal, koji je otkriven revizorskim nalazima, ne treba skrivati iza priča o političkim pritiscima:
„To su najobičnije gluposti. Upravni odbor kada je stupio na dužnost nakon 12 sjednica je shvatio da ima mnogo neregularnosti, nezakonitosti. Upravni odbor nije imao izbora da zaštiti sebe, zatražio je od Parlamenta državnu reviziju i državna revizija je ušla u kuću. Tu je bilo desetak visokostručnih revizora iz reda svih naroda. Ne može se to i ne vjerujem da se može pripisivati politici. To je isključivo struka. Oni su došli do nalaza koji su vrlo, vrlo loši i, kako su rekli u Parlamentu, to je jedan od najlošijih revizorskih izvještaja koji su oni vidjeli. Nakon toga, evo, dešava se to što se dešava. Sad i ja postavljam pitanje: je li moguće da se miješa politika ako je u kuću ušla struka?“
Ukoliko nakon revizorskog izvješaja o radu bh. RTV-a bude i dokazano da je počinjen kriminal, on mora biti procesuiran, ističe zamjenik federalnih ombudsmena za medije Mehmed Halilović i dodaje kako se ne može oteti utisku da se politika ipak umiješala:
„Vjerovatno je televizija koleteralna šteta političkih sukoba na političkoj sceni u BiH i teško je očekivati da će ona bolje proći nego rasplet političke krize u samoj zemlji. Prema tome, vjerovatno se i takvo rješenje može nazrijeti jedino sa rješenjem i raspletom ove krize. Kad će to biti, to je teško prognozirati. Vrlo vjerovatno da će trebati i vremena i puno toga za to.“
Na pitanje da li se može očekivati da zahtjev predstavnika hrvatskih stranaka bude i uvažen i tako BiH dobije još jedan, hrvatski kanal, Halilović odgovara:
„Kod nas je sa ovakvim odnosom političkih snaga sve moguće, nažalost. Ne uvijek, doduše, pozitivni rezultat, ali negativni je uvijek moguć. Ja mislim da i ovi zahtjevi pokazuju šta je u pitanju, kad su u pitanju hrvatske stranke. Nije insistiranje na afirmaciji sva tri jezika, koji je je u osnovi jedan jezik, nego je insistiranje na produbljavanju razlika, a da bi se tim putem preuzela u potpunosti kontrola nad svakim javnim emiterom.“
Jedino oko čega se svi ili većina u BiH slažu jeste ocjena da dobar dio odgovornosti za trenutni haos i metež u Javnom RTV servisu i oko njega, snosi i međunarodna zajednica, čiji je ovo još jedan u nizu neuspješnih eksperimenata.
