nego samo sjedište zajedničkih institucija ove države, a da je prijestonica nešto što se voli. Da li je Sarajevo glavni grad BiH? Čija je Banja Luka? Hoće li Mostar biti glavni grad Federacije BiH? Sva ova pitanja, aktualizirana u posljednjih nekoliko dana, otvorila su Pandorinu kutiju po kojoj bi se tri najveća bh. grada podijelila po principu Sarajevo Bošnjacima, Banja Luka Srbima, a Mostar Hrvatima. Zapravo, Banja Luka bi i zvanično postala glavni grad RS-a, Mostar Federacije, a Sarajevo države.
U pozadini, međutim, ova inicijativa mogla bi se posmatrati u svjetlu konačne podjele zemlje na tri dijela, smatra politički analitičar Slavo Kukić:
“Ja mislim da priča o glavnim gradovima u podtekstu ima pokušaj destruiranja BiH. Ja sam protiv te logike. Ja sam za to da svi bh. gradovi pripadaju građanima koji u njima žive, ali i svim državljanima BiH koji na sve te gradove imaju isto pravo. Prema tome, protiv sam bilo kakvih podjela koje imaju etnički prizvuk ili etničke predznak.“
Sarajevo, Mostar i Banja Luka su danas podijeljeni gradovi, manje-više po etničkom principu. Istočno Sarajevo pripada RS-u i u njemu danas žive uglavnom Srbi. Ono što je ostalo od Sarajeva, koje se i dalje rado sjeća svog multietničkog prefiksa, iako po Ustavu glavni grad države i oba entiteta, po pripadnosti je najviše grad Bošnjaka. Bivši gradonačelnik Sarajeva Juraj Martinović:
“Danas je Kanton Sarajevo manji nego što je bio grad Sarajevo prije rata kad sam ja bio gradonačelnik. I s druge strane, imate tendenciju, mada je mnogi neće da priznaju, da se zapravo radi i dalje na nacionalnoj razgradnji i nacionalnoj diferencijaciji. Mi ne trebamo smetnuti s uma da, kao što je Banja Luka danas sasvim sigurno srpski grad po svim svojim obilježjima, i Sarajevo, isto tako, bez obzira što stranke na vlasti tvrde i drugačije, postaje sve više bošnjački grad.“
A ove činjenice je uvijek zgodno upotrijebiti u političke svrhe, pa ga tako premijer RS-a Milorad Dodik upoređuje s Teheranom ili ga ne priznaje kao glavni grad. Za premijera Dodika Sarajevo je grad u kome su Srbi izgubili živote, imovinu i poslove, te kao takav ne može i ne želi da prihvati kao glavni grad. Za njega je to Banja Luka. A tamo su poslove, imovinu i živote tokom rata izgubili Bošnjaci i Hrvati. A Banja Luka je, poput Sarajeva, nekad bila grad zajedništva, kaže njen bivši gradonačelnik Živko Radišić:
„Na zadnjim zvaničnim popisima u onoj nam zajedničkoj državi Banja Luka i Tuzla su bili najjugoslovenskiji gradovi, gradovi sa najviše Jugoslovena, iako kategorija Jugoslovena u nacionalnom, etničkom smislu nije bila definisana i priznata. Tako su se osjećali i tako su živjeli. Drugo, pouzdano znam da je Banja Luka bila jedan od gradova sa najviše mješovitih brakova u onoj zemlji. I to samo po sebi govori čija je Banja Luka.“
Isključivost i nacionalni prefiks štete Banjoj Luci, gradu za koji Radišić vjeruje da je otvoren za sve ljude:
„Vi znate da je Banja Luka uvijek bila multietnička, multikulturalna, multikonfesionalna i ona će ti uistinu sigurno i biti - i mislim da davanje nekakvih prefiksa može samo da šteti Banjoj Luci.“
Grad na Neretvi također je jasno podijeljen na hrvatski i bošnjački grad. Na to podsjećaju križ iznad grada, nazivi ulica, jedva ujedinjena administracija. Virtualno ujedinjen Mostar bi, prema ideji prisutnoj već godinama, trebao postati administrativno sjedište Vlade Federacije i dobiti status glavnog grada. Dopredsjednik HDZ 1009 Martin Raguž smatra da mu ta titula i pripada:
„Mislim da je to evropski pristup i da vrijeme za takvu vrstu pristupa dolazi. Da li će se odnosi u Federaciji redefinirati da Mostar dobije značajno mjesto - i to kao mogućnost ne treba odbaciti.“
Amandmanima na Ustav RS-a planira se da Banja Luka dobije status glavnog grada ovog entiteta. Mostar čeka ustavne promjene, a Sarajevo lebdi u procjepu između jave i stare slave. Između administrativnog sjedišta države i istinskog glavnog grada BiH, grada koji bi trebao biti i bošnjački i srpski i hrvatski. Kao i svaki u zemlji!
