Majka ubijene 19-godišnje Ljubice Solar, Vjera Solar, osnovala je čak i Udrugu obitelji ubijenih srpskih civila u Sisku 1991. i 1992 godine, ali ni 17 godina od tih događanja pomaka nema. Osobno je na izmaku snaga, iako tvrdi da ime ubojice svoje kćerke odavno već zna, kao i cijeli Sisak, budući da se svojevremeno čak i sam time hvalio:
"U Sisku vlada zakon šutnje jer je toliko zločina učinjeno. U jednoj noći je ubijeno 15 ljudi, od 3:00 do 5:00 sati u jutro. Kada bi jedan nešto progovorio, došlo bi se do vrha na kojem su bili Bobetkov sin Ivan, koji je bio glavni ovdje, Milanković i Brodarac."
U vrijeme kad su zločini činjeni spomenuti Ivan Bobetko, sin pokojnog generala Janka Bobetka, bio je šef tamošnjeg Kriznog štaba, načelnik Policijske uprave bio je Đuro Brodarac, a zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a, Jadranko Garbin.
Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj podnijela je Državnom odvjetništvu i kaznenu prijavu protiv cjelokupne ondašnje ratne vlade, Vlade demokratskog jedinstva, na čelu s premijerom Franjom Gregurićem, te zatražila da za zločine u Sisku svi članovi odgovaraju po zapovjednoj odgovornosti.
Predsjednik zajednice, Svetozar Livada:
"Cijeli kompleks suda u Sisku treba izuzeti jer oni, u odgovoru na to, tvrde da u Sisku nije bilo uopće zločina, a nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, Vidović, na samom početku je intervenirao, zaključno do Tuđmana."
Državno je odvjetništvo u srpnju prošle godine odbilo prijavu Zajednice Srba uz obrazloženje da će se, nakon prikupljanja svih potrebnih podataka, donijeti državno-odvjetnička odluka i odlučiti o prijavama protiv pojedinaca s područja Siska.
U Amnesty Internatioanlu uočavaju da je glavni državni odvjetnik za neriješena ubojstva u Sisku 1991. i 1992. godine tek prije dvije godine stavio oznaku ratnih zločina.
Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, Zoran Pusić, navodi slične neprocesuirane zločine, a jedan od najstrašnijih počinili su u studenom 1991. godine pripadnici Hrvatske vojske u Novskoj. Pobili su i izmasakrirali tri tamošnje obitelji. Osuđeni su, ali vrlo brzo, Zakonom o oprostu iz 1992. godine, i amnestirani:
"To su bila baš monstruozna ubojstva sa silovanjem i sa rezanjem prstiju, da bi se skinuli prstenovi. To je sve ustanovljeno na Vojnom sudu 1992. godine. Presuda je, po mom mišljenju, katastrofalna i počinioci, koji su priznali to djelo, su oslobođeni jer su se pozvali na Zakon o oprostu, tvrdeći da se radilo o padu Vukovara. Pošto su oni bili time ozlojeđeni, opravdano su sumnjali da će se dio srpskog stanovništva tome veseliti. Zbog toga su pobili tri familije u Novskoj. Potpuno suludo."
Marici Šeatović iz Novske te je noći ubijen suprug Mihajlo. Ona je slučajno preživjela jer nije bila u kući. Vodi sudske procese već 16 godina, ali bez uspjeha, kao i Vjera Solar. Trenutno, umjesto da država njoj isplati odštetu, od svoje male mirovine, plaća državi nagomilane sudske troškove:
"Moj suprug je tu bio i gospodin Vujić Ljuban. Mučili su ih na sve moguće načine i ubijeni su. Ženu Sajku je jedan odveo na kat, tamo joj je razrezao dojke i usmrtio je."
Nakon takvog masakra, zaključuje doktor Pusić, obrazloženje sudske presude pri oslobađanju počinitelja tog zločina može se nazvati samo najgorim cinizmom:
"U sudskom pisanom obrazloženju piše da je ustanovljeno da su zločin počinili hrvatski vojnici u uniformi HV-a, ali poslije radnog vremena, te država nije odgovorna. Kada imate takve presude, cijelu teoriju o našem zadovoljavanju međunarodnih konvencija možete baciti u koš."
