„Eto imaju neki ljudi koji su pratili moj rad u ovih zadnjih 30 i koliko godina, koliko radim u oblasti kulture - da sam ja radio posebno na afirmaciji francuske kulture, češke kulture, kao i bosanskohercegovačke kulture u Francuskoj“, kaže Ćazim Sarajlić, umjetnik i dobitnik ovog prestižnog priznanja.
Sarajlić je, zajedno s bh. umjetnicima, boravio nekoliko puta u Francuskoj, a posljednja akcija, čiji je inicijator upravo Sarajlić, je otvaranje Kulturnog centra Sofi Šifle, s kojom je sve do njezine tragične smrti radio na ustanovljavanju Francuskog kulturnog centra u Tuzli:
„Inače, daleke 1920. ovdje u okviru gimnazije tuzlanske je bila Francuska čitaonica. I sada postoji također Udruženje frankofoni, koje njeguje francusku kulturu i francuski jezik.“
Ćazim Sarajlić je direktor tuzlanske Galerije portreta, koja je nekada bila jugoslovenska galerija. Upravo zahvaljući Sarajliću, koji je nekada bio njezin kustos a danas direktor, ona i dalje živi zahvaljujući razumijevanju ljudi sa strane:
„I ona ima jednu svoju određenu specifiku. Mi, ustvari, i pored te samovolje koja se vodi kako na nivou opštine tako i kantona, ipak pokušavamo da kroz naše programe, kroz projekte afirmišemo ovu galeriju, a s druge strane da afirmišemo i ovu sredinu, Bosnu i Hercegovinu. Evo da vam kažem, 25. aprila u Zagrebu imamo izložbu u Kulturno - informativnom centru naše ambasade, izložbu crteža Ismeta Mujezinovića koji nikada nije izlagao u Zagrebu, iako je 1929. godine završio Kraljevsku akademiju u Zagrebu.“
Zanimljivo je kako je Sarajlićev rad u promicanju slikarske umjetnosti prije prepozanala Francuska nego BiH:
„Ja sam, možda, više dobio to počasno zvanje viteza kao čovjek, animator u kulturi, kao menadžer kulture - kultura je neka moja davnašnja infekcija - kako u zemlji tako i u inostranstvu, jer pored ove saradnje koju smo imali sa Francuzima, mi smo imali i česte izložbe u Češkoj, zatim imali smo iransku izložbu.“
Biti menadžer kulture kakav je Ćazim Sarajlić vjerojatno nije lako, posebno u ovom vremenu:
„ Jer sada ipak vladaju klanovi više nego prije. To su ahbabsko - jaranski odnosi i svako od političara misli da je on alfa i omega u kulturi. Ne gleda se ono šta je prije bilo nego se počinje od ovog trenutka - i to je velika greška.“
Ugledni tuzlanski umjetnik Ćazim Sarajlić trebao bi izlagati svoja djela krajem godine u Francuskoj. Zanimljivo je da njegova djela nastaju polako, onda kad inspiracija progovori iz njega i ona svakako puno govore. Sarajlića tako na sceni s djelima nije bilo deset godina, ali zanimljivo je kako to gotovo niko nije ni primijetio. Ova nagrada u životu Sarajlića neće ništa promijeniti, jedino čega se boji jeste da ne postane ime koje će od sada mnogi koristiti u svojim predizbornim kampanjama.
