Londonski "Independent" je u protekli petak objavio da je Agencija koja se brine za zaštitu standarda hrane u Engleskoj ("Food Standards Agency") zatražila od ministara da proizvodjačima ZABRANI upotrebu šest vještačkih boja u proizvodnji hrane te da se kompletna zabrana uvede do kraja iduće, 2009-e godine. O kojim se bojama radi?
Ko god od nas ide u prodavnicu i nešto kupuje mora da je primjetio da na etiketi svakog proizvoda piše sastav i medju tim opisom sastava se nalaze oznake koje počinju velikim slovom "E". Pažljivo pogledajte da li se medju njima nalaze ovi brojevi i izbjegavajte kupovinu te hrane: E102, E104, E110, E122, E124 i E129.
Studija koja je radjena u Engleskoj dokazuje da se jedna trećina takozvane "hyperactivity disorder (ADHD)" kod djece nebi dogodila da je upotreba tih vještačkih boja bila izbjegnuta. I to nije sve. Uz ove boje i kemijski sastav, obilježen kao E211, se povezuje sa hiperaktivnošću kod djece. U studiji na Suthhampton sveučilištu je dokazano da je konzumacija takvih slatkiša kod djece izazivala nedostatak pažnje, djeca se nisu mogla koncentrirati i ta su djeca pala na testu iz znanja kompjutera. Isto je istraživanje dokazalo da je tih sedam boja isto toliko štetno kao olovo u benzinu!! Ko se sjeća, a autori teksta u Indepedentu podsjećaju, upotreba takvog benzina je zabranjena nakon što je otkriveno da smanjuje dječu inteligenciju za čitavih 5 poena.
Jedan je stručnjak, ime mu je Michael Pollan, napisao i knjigu sa naslovom "U odbrani hrane!" sa osnovnom tezom da mi danas i ne jedemo hranu nego prehrambene proizvode, odnosno hranu koja je procesuirana na jedan ili drugi način - hranu iz koje se oduzimaju njene prirodne vrijednosti, a dodaju vještačke radi većeg dobitka. "Prvi i najjednostavniji savjet je da ne jedete hranu koju vaša prabaka ne bi prepoznala kao hranu!" - kaže Pollan. Bojim se da bi naše prabake bile danas potpuno izgubljene u samouslugama, a mi ostali gladni kad bi se slijepo držali tog savjeta.
Dodaju li se ovim podacima još i oni da je od prošlog ljeta cijena hrane porasla za 45%, (ili 83% za ove tri godine), da u siromašnim zemljama za hranu izdvajaju do 80% kućnog budžeta, a na zapadu tek oko 10%, eto crne prognoze za one najsiromašnije. Dok mnogi brinu kako da napune rezervoare svojih automobila, dosta je i onih koji se bore da napune svoj stomak i to svakim danom postaje sve teže i teže. Medjunarodna zajednica mora da obezbijedi 500 milijuna dolara za riješavanje najhitnijih slučajeva, Potrebna nam je nova globalna politika o hrani" - izjavio je Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick. On očekuje da se oko 100 milijuna ljudi u siromašnim zemljama suoči sa još većom bijedom, a stotine tisuća će se suočiti sa gladju. U nekim zemljama su već zabilježeni protesti gladnih ljudi na ulicama - to je zabilježeno u Haitiju, Egiptu, Senegalu, Obali Bjelokosti, Etiopijii, Kamerunu. U Svjetskoj banci kažu da se takvi protesti lako mogu dogoditi u Jemenu, Gani, Uzbekistanu i na Filipinima. Oni tvrde da su protesti mogući i čak očekivani u 33 zemlje. "Kada milijuni gladuju to se smatra zločinom protiv čovječnosti" - tvrdi financijski ministar Indije Palaniappan Chidambaram.
Ovog vikenda su veliki imali razgovore na temu hrane i gladi ali dogovora nije bilo. Sada razne zemlje pokušavaju da preduprijede krizu te da za svoje gradjane obezbjede dovoljno hrane. Libija je dogovorila sa Ukrajinom da se za njene potrebe na 100.000 hektara proizvodi hrana za Libiju, a za uzvrat Libija će nuditi naftu. Egipat i Sirija su postigli dogovor oko pšenice, a Kina se odlučila na specijalne dogovore sa Novim Zelandom.
I tu prestaje moja ambicija da se u ovoj kolumni ne bavim politikom. Jer, šta će uraditi proizvodjači slatkiša i hrane sa gore pomenutim bojama, odnosno brojevima_ Teško da će iko više kupovati njihove proizvode na zapadu pa se uopće ne bih začudio, dapače, da se na tržištima takozvanih nerazvijenih zemalja, ili postkomunisitčkim zemljama "iznenada" pojave baš ti "šareni" proizvodi. Ne bih se takodjer začudio da se iznenada pojave velika sniženja bombona i sličnih slatkiša po samouslugama u gradovima zemalja koji razumiju jezik ove kolumne. I još manje bih se začudio da iza svega ne stane neki zvaničnik iz nekog ministrastva. Neko će napuniti džepove.
Život je na Balkanu oduvijek bio jeftiniji nego život u nekim razvijenijim zemljama. Ali, ne zato što ga ovdje neko manje cijeni nego zato što ga ovdje nema ko zaštititi. Gospoda koji su izabrani da štite gradjane - štite sebe. Ne znam da li neko uopće nešto radi da zaštiti gradjane od predstojeće pošasti preskupe hrane i gladi ali sumnjam jer - nemaju vremena od silnih razgovora kolike ovlasti treba da ima policija, ko se kako zove, od tonjenja u prošlost, od prijetnji jedni drugima, poput otvorenih prijetnji koje prvi čovjek radikala u Srbiji upućuje predsjedniku te zemlje, proglašavaju izdajnike i tako dalje.
Kako će, jadni, imati vremena da se brinu o životu kad još ne znaju šta sa njim da rade.