No, sami građani, zaokupljeni vlastitim zaduženjima i minusima, golemog državnog duga kao da i nisu svjesni.
RSE: Znate li koliko je Hrvatska zadužena i da li vas to brine?
"Znam da je strašno puno zadužena, ali ne znam koliko jer je toliko velika cifra. Ta cifra se i zaboravlja jer se svaki dan mijenja. Nisam baš zbog toga zabrinuta, snaći ćemo se."
"Brine me, ali ne mogu pomoći."
"Ništa me ne brine. Brinem se sama za sebe."
"Nisam baš zabrinut sa svojih 20 godina."
"Svi se brinu za svoj dug, a ne za dug države."
"Zbog te zaduženosti ćemo ostati bosi i goli. Za zaduženost je prvo bila kriva Austrougarska, pa onda Beograd, a sada smo krivi sami sebi."
Hrvatska inozemna zaduženost iznosi preko 87 posto bruto domaćeg proizvoda. U prošloj je godini, u odnosu na 2006. godinu, vanjski dug povećan za 12,5 posto. No, sve dosad zemlja nije imala teškoća u servisiranju tog duga, ističe direktor Direkcije za istraživanje u Hrvatskoj narodnoj banci Gordi Sušić:
"U ovom trenutku razloga za zabrinutost i ima i nema. U 2007. godini Hrvatska je za servisiranje inozemnog duga na otplatu glavnice potrošila 6,2 milijarde eura, a za otplatu kamata - dodatnih milijardu eura. Ukoliko bi se kretanje inozemnog duga nastavilo ovakvim tempom i ovakvim trendom, dodatno bi učinilo Hrvatsku ekstremno ranjivom."
Komentator dnevnih novina Bussiness.hr Ratko Bošković:
"Prema izračunu Hrvatske narodne banke, između 2008. i 2010. godine će doći prekretnica, jedna točka u kojoj će Hrvatska sav svoj prirast bruto domaćeg proizvoda davati za otplatu, servisiranje, inozemnog duga."
Hrvatska je, nastavlja Bošković, postala prava ovisnica o inozemnom zaduživanju i pod hitno treba liječenje:
"Problem je što vanjski dug, inozemno zaduživanje, i ti svi deficiti djeluju kao droga - meni se ta metafora sviđa i mi smo se na nju navikli. Kada gledate krivulju rasta bruto domaćeg proizvoda i krivulju rasta duga, vidite da je prilično očigledno da taj rast ovisi o inozemnom zaduživanju. Inozemno zaduživanje, na žalost, ne može rasti beskonačno. Mi smo prešli prag nakon kojega se pale crvena svjetla i alarmi. To se dešava iznad 80 posto bruto domaćeg proizvoda. Vjerujem da će nastati problemi u refinanciranju. Došli smo do točke kada inozemni vjerovnici neće više tako lako odobravati Hrvatskoj kredite i dopuštati zaduživanje. Reći će - Počnite nešto malo i vraćati."
Ekonomski analitičar Žarko Primorac kaže kako je stanje ozbiljno, ali Hrvatska još nije u takvom jarku da se ne bi mogla izvući:
"Postoje neki odnosi koji upozoravaju da smo u crvenom, što znači da bi morala postojati određena strategija upravljanja vanjskim dugom. Stanje je ozbiljno, utoliko što taj dug raste, utoliko što se veliki dio prirasta društvenog proizvoda prelijeva u inozemstvo u obliku plaćanja kamata, što svako zaduživanje ima svoje granice, kako kod zaduživanja obitelji, pojedinca, firme, tako i kod države."
Građani skloniji gorkoj ironiji kažu kako nema problema sve dok država ima što za prodavati:
"Moramo da prodamo otoke, ukinemo ZERP i slično. Tako rasprodajmo sami sebe."
Analitičar i dugogodišnji urednik Privrednog vjesnika Ante Gavranović:
"Postavlja se pitanje što ćemo moći još dalje prodati. Jer sve što ćemo dalje prodavati je strukturno nepovoljnije nego ovo što smo prodali. Nisam siguran da ćemo moći time nadoknaditi raskorak između realnih mogućnosti i realne stope zaduživanja. Mislim da smo na rubu, ali se ljudi ne bave time jer misle da to nije njihov problem."
