Dok se u svijetu pripremaju da Makedoniji uruče poziv za članstvo u NATO savezu i dok je svi mogući utjecajni diplomati ubjedjuju da pristane na kompromis oko svog imena - u Skopju samo što ne padne vlada!! Nekad mi izgleda da se o Makedoniji više brinu u svijetu nego u Skopju. Sad su se dogovorili da svi prihvate manjinjsku vladu pa će se svadjati poslije samita NATO pakta u Bukureštu na kojem se nadaju pozivu da pristupe ovom savezu.. Ako Makedonija sada ne dobije taj poziv biće to velika greška vlade u Skopju. Makedonija će se od Evrope udaljiti za narednih 10 godina, ostaće, uz Srbiju, jedina zemlja ovih prostora koja nije u NATO savezu i Evropskoj Uniji. Slabašna, biće lak plijen onima sa bliskog i dalekog sjevera. Ne bih se osobno čudio da se u tom raspletu u Skopju pojavi kakav baćuška sa vrećom para i nekim obećavajućim projektom. Ako nekog treba podsjećati - Makedonija je bila ispred Hrvatske po svim kriterijumima približavanja EU, a sada je iza, takodjer po svim kriterijumima. Zovi me kako hoćeš ali me nemoj razbiti - govorili su naši matori. U Skopju to izgleda nisu čuli.
U Bosni i Hercegovini Milorad Dodik već tjednima ponavlja prijetnju da će RS organizirati referendum o osamostaljenju ako BiH prizna Kosovo, pa onda ako većina svijeta prizna Kosovo. Ponavlja čovjek da će uraditi nešto što neće uraditi jer jednostavno niti smije, niti hoće, niti mu to treba. Onda Željko Komšić odbije da prisustvuje okruglom stolu (na kojem su bili svi ostali važni BiH političari) u Briselu jer, kaže, ne prisustvuje nikakvih "večernjim školama." Onda se pojavi Organizacija porodica poginulih i nestalih iz Istočnog Sarajeva i logoraša s ovog područja koji hoće da izgrade križ na lokalitetu Zlatišta, iznad Sarajeva, kao spomenik poginulim Srbima u Sarajevu i okolini. Križ bi bio visok 26 metara, a bio širok deset metara manje. Tako će napadačka strana rata izgraditi spomenik žrtvama i svog naroda na mjestu odakle su po Sarajevu prosipali granate i rakete te ubijali njegove stanovnike. Reakcija u Sarajevo je, naravno, žestoka. E sad, kako će odgovoriti druga i treća strana - još se čeka. Umjesto da se takmiče u radu takmiče se oko toga ko će izgraditi veći križ, krst ili veći minaret.
Crnogorske stranke sa takozvanim srpskim predznakom stranke žestoko kritiziraju premijera Djukanovića što je pristao na arbitražu medjunarodnog suda pravde jer "kakva god presuda bila ona će biti u korist Hrvatske!" Kad su ih novinari upitali kako mogu unaprijed dovoditi u pitanje objektivnost Medjunarodnog suda pravde oni kaže da kredibilitet suda ne dovode u pitanje!!!
U Zagrebu, Milorad Pupovac izjavljuje da će njegova SSDS izaći iz vlade ako Hrvatska prizna Kosovo! Ovaj mudar političar možda i ima neke argumente za opredjeljenje protiv priznanja, možda želi još ponešto izvući od HDZ-a. Ipak, ova stranka djeluje u Hrvatskoj i morala bi voditi računa o interesima Hrvatske, a ne vlade Srbije. U Zagrebu su se donedavno zaklinjali u ZERP, plan koji definira i štiti ribolovno područje, odbranu ZERP-a su proglasili nacionalnim interesom i onda - odustali!! I sad kažu da to nije ni bio nacionalni interes!!?
I dok je prošli tjedan jedna Srbija odavala počast prije pet godina ubijenom premijeru Zoranu Djindjiću, u Beogradu je druga Srbija pripremila veliki pano na kojem se mogla pročitati rodjendanska čestitka optuženom za ratner zločine - Ratku Mladiću. Počela je već i izborna kampanja u kojoj agresivni radikali obećavaju povratak Kosova (nemoguće) ekonomski napredak (nemoguće bez pristupa EU) i toleranciju (nemoguće ako se nastavi trenutna retorika). Neki je dan objavljena ponovo stara priča da je Milošević navodno ubijen u ćeliji Haškog suda. U tu glupost teško da neko vjeruje, čak i oni koji vade staru i propalu priču ali njena svrha i nije da u priču neko povjeruje već da se ponovo podgriju anti-evropski sentimenti. Mora da im se odnekud odozgo cereka Slobodan Milošević koji je sve te igre već odigrao i sve te bitke već odavno izgubio.
Cerekaju se i domaći političari u svim pomenutim državama jer svojim gradjanima, koje su uspješno preveli žedne preko vode i pretvorili u nacije, ponovo uspješno prodaju nekakve križeve, imena, spomenike, izgubljene teritorije, nacionalne interese, ponos dok se bijeda i jad širi. U Srbiji je proteklog tjedna Narodna banka morala reagirati dramatičnim porastom referentne kamatne stope na 14,5% u namjeri da obuzda inflaciju i pad vrijednosti dinara. U BiH nema novaca za mirovine, a oni podižu spomenike, u Makedoniji gotovo da će dobrovoljno u izolaciju i izgubiti velike investicije.
I onda, kad bolje razmislim, ovdje se i ne radi o gluposti nego o namjeri da se tenzije podgrijavaju, da se kapitalizira na tim tenzijama, ostane na vlasti, a bogme i podosta stavi o sopstveni džep. Glupost dakle, nije uzrok svim ovim katastrofalnim potezima raznoraznih vlasti, nego je glupost ono na šta oni računaju. Računaju da će iz straha ponovo za njih glasati. Do sada im je ta matematika bila vrlo točna.
Negdje prije desetak mjeseci jedan je duhoviti autor sarajevskog "Oslobodjenja" napisao: Kako nas nije sramota živjeti ovako bijedno s tako sposobnim vladama.