U izdanju dostupnom novinarima prije zvaničnog objavljivanja knjige, Del Ponteova piše o bezuspješnim pokušajima hapšenja Mladića. Medju ostalim ona pominje i susret sa Zoranom Djindjićem početkom marta 2001. u Luganu, kada joj je bivši premijer izložio svoju strategiju za izručenje optuženika.
"Rekao je da pokušava uvjeriti bjegunce da se predaju, ali da je mali broj njih spreman to da učini", piše bivša tužiteljica. .
On je kazao da je u tom trenutku nemoguće da Mladić, koji i dalje živi u Srbiji i na platnom je spisku Jugoslavenske vojske, bude uhapšen jer ima zaštitu vojske, ali je obećao da će pokrenuti to pitanje kada bude vrijeme, dodajući da bi taj bjegunac mogao biti uhapšen na granici Srbije i BiH, a zatim izručen NATO-u.
"Djindjić tačno zna šta treba da radi. On preuzima na sebe odgovornost za budućnost Srbije", piše Del Ponteova, koja je prethodno navela i da je u jednom od njihovih ranijih susreta Djindjić govorio da srpska javnost mora biti upoznata sa zločinima srpske vojske na Kosovu i da će u povoljnom trenutku on to i učiniti.
Ponovo se sastala s Djindjićem 20. marta, kada se on zaustavio na aerodromu u Amsterdamu na putu za Washington. Tada joj je rekao za Mladića da on ne samo što je još aktivan pripadnik vojske, nego i dalje uživa veliku zaštitu vojske i da ga čuva "vjerovatno više od 20 ljudi".
"Karadžić se krije u Beogradu. Znam da je pisao Koštunici tražeći pomoć i zaštitu, ali je Koštunica to odbio", rekla je Del Ponteova Djindjiću.
