Usred obeshrabrujuće ekonomske situacije, u Iranu su nedavno izbile demonstracije i štrajkovi radnika zbog neisplaćenih zarada i loših uslova rada, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Radnici u fabrikama i gradskim službama, rudari, kao i zaposleni u zdravstvu su među onima koji su poslednjih nedelja protestovali u Iranu.
Mnogi kažu da mesecima nisu primili plate, dok se drugi žale na nesigurnost zaposlenja i teške uslove.
Protesti su održani uprkos pandemiji COVID-19 od koje je u Iranu umrlo najmanje 16.000 i zaraženo skoro 300.000 ljudi, mada mnogi sumnjaju da nisu prijavljeni svi umrli i zaraženi u toj zemlji.
Iran se poslednjih nedelja suočio s porastom broja smrtnih slučajeva COVID-19, zbog čega se Iranci sve više pozivaju da poštuju protokole o higijeni i fizičkoj distanci. U utorak, 28. jula, zabeleženo je oko 235 smrtnih slučajeva i 2.667 novih zaraženih.
Razorne američke sankcije od 2018. godine pogoršane krizom korona virusa značajno su oslabile iransku privredu pod kontrolom države, što je dovelo do rekordno niskih vrednosti nacionalne valute i visoke inflacije.
U ponedeljak, 27. jula, grupa opštinskih radnika, prema izveštajima, okupila se ispred gradske većnice u gradu Jasudžu na jugozapadu Irana da objavi da nisu primili plate poslednjih devet meseci.
Taj protest je bio poslednji u talasu skupova i štrajkova opštinskih radnika i zaposlenih po ugovoru u nekoliko gradova, uključujući Tabriz, Dezful, Horamabad i Ahvaz.
Grupa radnika po ugovoru u Ministarstvu zdravlja 26. jula je protestovala ispred parlamenta, žaleći se na nesigurnost radnih mesta, loša osiguranja i niske plate, preneli su iranski mediji.
Jedan od demonstranata rekao je za poluzvaničnu novinsku agenciju Fars da tri godine nije dobio povišicu.
Drugi demonstrant je rekao da su on i njegove kolege uključene u borbu protiv COVID-19 dobili povišicu od 15 odsto, dok su stalno zaposleni dobili povećanje od 50 odsto.
Najmanje 140 zdravstvenih radnika koji su se borili protiv korona virusa preminulo je od COVID-19 otkada je prvi slučaj prijavljen u februaru.
U prvim danima pandemije mnogi su se žalili na nedostatak lične zaštitne opreme. Zvaničnici su takođe upozorili da su bolničko osoblje i drugi zdravstveni radnici iscrpljeni borbom protiv smrtonosne pandemije u Iranu, koji je najteže pogođena zemlja korona virusom na Bliskom Istoku.
Zaposleni po ugovoru su prošlog vikenda protestovali u bolnici Behešti u Širazu, gde su demonstranti rekli da nisu dobili povišicu od 50 odsto kao njihove kolege sa zvaničnim ugovorima. Oni su optužili zvaničnike da su dali lažna obećanja.
Grupa medicinskih sestara koje rade u bolnicama u provinciji Gilan – jednom od epicentara pandemije COVID-19 u Iranu – okupila se u maju ispred Ministarstva zdravlja u Teheranu da protestuju zbog svojih kratkoročnih ugovora. Ministarstvo zapošljava medicinske sestre po ugovorima na 89 dana kako bi izbeglo veće obaveze koje radnicima sleduju na osnovu ugovora od 90 dana ili više.
Protest medicinskih sestara i osoblja je takođe održan u Isfahanu zbog, kako navode demonstranti, "diskriminacije u plaćanju i tarifama u iranskom zdravstvenom sistemu".
Krajem juna, radnici u rudniku hromita Aminiar Fariab u jugoistočnoj provinciji Kerman održali su protest i upozorili da će prestati da rade iz protesta zbog nesigurnosti radnih mesta, neisplaćenih zarada i loših uslova rada.
"Zarađujemo za život radeći u rudniku. Ne možemo protestovati svakog meseca zato što naši zahtevi nisu ispunjeni", rekao je jedan demonstrant.
Rudari su od maja održali nekoliko protesta.
Niz nemira
U provinciji Kerman je istog meseca, prema izveštajima, protestovalo nekoliko hiljada radnika rudnika uglja. Radnici su tražili veće plate i dugoročne ugovore, dok su se takođe usprotivili privatizaciji rudnika.
Ta pobuna radnika je samo jedan deo brojnih protesta i štrajkova koji su se dogodili u poslednje dve godine i u kojima su učestvovali i vozači kamiona, nastavnici i radnici u industriji čelika.
Isto tako, zaposleni u šećerani Haft Tapeh u jugozapadnom grada Šuš štrajkuju skoro 50 dana tražeći neisplaćene zarade, obnavljanje socijalnih davanja i povratak radnika otpuštenih zbog protesta, uključujući istaknutog aktivistu Esmaila Bakšija koji je nekoliko puta pritvoren poslednjih meseci.
Fabrika privatizovana 2015. godine zapošljava više od 5.000 radnika, od kojih, kako se veruje, nekoliko stotina učestvuje u štrajku.
Vrednost iranske nacionalne valute je u padu, dok rastu cene, između ostalog, osnovnih prehrambenih proizvoda.
Nezaposlenost je takođe na visokom nivou kako je pandemija COVID-19 dovela do zatvaranja fabrika i radnji, kao i do otpuštanja.
Minimalna mesečna zarada je oko 70 evra, dok je tročlanoj porodici potrebno najmanje 250 evra da pokrije osnovne troškove življenja, kaže Faramarz Tofighi, predsednik odbora za plate u Asocijaciji islamskih radničkih saveta.
Vlasti su takođe nedavno upozorile na moguće ulične nerede usled skoka inflacije i pogoršanja ekonomije.
Niz nemira među radnicima povećava pritisak na iransku islamsku vladu, koja je u novembru na ulicama širom zemlje upotrebila ubojitu silu protiv demonstranata koji su izrazili gnev zbog naglog poskupljenja benzina. Mnogi su uzvikivali parole protiv lidera zemlje i procenjuje se da je ubijeno najmanje sto demonstranata.
Istovremeno, u protekle dve godine su pritvorene desetine radničkih aktivista. Neki su osuđeni na zatvorske kazne, a neki na bičevanje pošto se zbog takvih protesta često plaća visoka lična cena.