AZEM VLLASI ONLINE

Da li ste se po izlasku iz zatvora prikljucili Albancima koji su se zuzimali za nezavisnost Kosova ili ste bili posmatrac ove mukotrpne borbe svojih zemljaka?

Kada se, pred nasiljem Miloseviceva rezima, vec raspadala Jugoslavija kao zajednicka federativna drzava u kojoj je Kosovo imalo ustavnu poziciju federalne jedinice, ja sam se, po izlasku iz zatvora 1990, bezrezervno prikljucio mojim sunarodnicima u borbi za nezavisnost. Jer, bez Jugoslavije druge opcije osim nezavisnosti nije ni bilo. Utoliko prije sto je Srbija, upravo ruseci silom ustavni polozaj Kosova 1989.godine, zapravo pocela rusiti Jugoslaviju.

Gospodine Vlllasi, Recite mi sta je to, po vasem misljenju, zasto postoji prilicno netrpeljivosti i nerazumjevanja izmedju Albanaca i pripadnika ostalih naroda (ne mislim na Srbe)? Da li je to posljedica nekog rasizma, propagande i kako je ispraviti?

Takvog nerazumjevanja pa ni netrpeljivosti u vrijeme nase vlasti nije bilo jer smo radili i zivjeli zajedno, a ne jedni protiv drugih! U ondasnjim okolnostima bili su to optimalno ravnopravni odnosi. Onda je dosao Milosevicev rezim koji je u jednom desetljecu (1989 do 1990)Albance masovno i svestrano diskriminirao, a prema drugim manjinama se postupalo relativno korektno. Koliko god je mogao, taj je rezim pronalazio pripadnike drugih zajednica, nastojao ih instrumentalizirati (posebno Rome koji se nisu ni mogli oduprijeti) protiv Albanaca. Htio je stvoriti dojam da su sve manjine sa Srbima, odnosno za Srbiju i Milosevicev rezim na jednoj strani, a samo Albanci na drugoj, odnosno u sukobu sa svima njima. To je ostavilo trag gorcine kod Albanaca, pa je bilo otpora narocito prema upotrebi srpskog jezika u Pristini) ali samo u prvim godinama poslije rata. Ta vrsta otpora vec je sasvim iscezla i vise nema narocitih problema sa tim etnickim zajednicama. One su se integrirale, ucestvuju u politickom i institucionalnom zivotu Kosova, imaju ministra, celnike u opstinama, a njihovi jezici su sluzbeni. Posebno kada je rijec o obrazovanju dosta je postignuto, primjera radi na bosanskome jeziku postoji nastava na svim nivoima ukljucujuci i vise fakulteta. To jos nije zabiljezeno u regionu.

Onako iskreno, zalite li za Jugoslavijom, jer mnogi od nas zale, prva ljubav zaborava nema? I jos jedno pitanje, cujete li se ponekad s Milanom Kucanom, sjecate li se kad ste zajedno s njim demonstracije rudara nazvali separatizmom nacionalista koji Kosovo zele da odcijepe od Srbije i Jugoslavije?

Kao i mnogi drugi, zalim za boljim zivotom koji su obicni ljudi imali, a nemaju ga vise, nestankom Jugoslavije. Iako sam onda bio dio politickog establismenta, ne zalim ni za rezimom ni za ideologiom pa ni za nazivom drzave. Ali zalim za slobodom kretanja bez ovih granica, za pasosem koji smo mi Albanci nosili kao i Slovenci i putovali bez viza po svijetu, za mirom i tolerancijom koju smo imali, za sirinom kulturnog prosto, zalim za prijatelje koje sam na sve strane imao pa ih je raspad Jugoslavije rasuo na sve strane svijeta, pa ne mozemo komunicirati kao ranije. Sa Milan Kucanom sam ostao u prijateljskim odnosima. Ne znam otkuda vam ideja da smo Kucan i ja proteste rudara nazivali separatizmom i nacionalizmom. Nesto ste pobrkali. Naprotiv, Kucan je u poznatom govoru „Cankarjevom domu“ za strajk rudara „Trepce“ kazao da se tamo „brani AVNOJ/evska Jugoslavija. A mene su srpske vlasti, uz pomoc svojih pulena u federalnoj vlasti, upravo zbog solidarnosti sa rudarima, uhapsili. Teska smo vremena prezivjeli, pamcenje vas je malo iznevjerilo, ali to se svima dogadja ...

Zashto niste odbranili Fadila Hoxhu kad je bio napadnut od strane serbijanske oligarhije

I vas Jon malo da podsjetim kako je to bilo. Bilo je pritisaka od srpskih krugova na Fadila Hoxhu da podnese ostavku na funkciju Clana Predsjednistva SFRJ odmah poslije studentskih demonstracija 1981. godine. Ali mi smo ga zapravo podrazali, zastitili i odbranili! Tako je Fadil Hoxha ostao na toj funkciji do kraja svog mandata 1984. kada je kao i sve njegovi kolege iz drugih republika i Vojvodine otisao u penziju. Kao penzionera, tretirali smo ga bas kao sto su bili tretirane njegove kolege penzioneri u drugim republikama. Sa puno uvazavanja. Iako u penziji imao je u Pristini kancelariju, sekretaricu, sluzbeni auto na usluzi... Ako ste mislili na onu hajku protiv njega 1987.godine, na srpskim mitinzima, to je bila mitingaska hajka kao i protiv mnogih od nas. Od takve hajke se nije moglo braniti kao ni od laveza pasa. Ali, Fadil Hoxha je za nas do smrti bio ono sto je bio. I ta hajka sa razuzdanih Milosevicevih mitinga nista mu kod Albanaca nije oduzela. Naprotiv!

gospodine Vlasi, kakvo je bilo reagovanje vodja Jugoslavije i da li su vam one poznate posle one izjave 'vozda' da ce vas uhapsiti.

Gospodine Elijas, ponasanje federalnog vodjstva bilo je kukavicko i izdajnicko. Oni su se smrtno prestrasili od Milosevica. Zato su na onom mitingu u centru Beograda koji je Milosevic organizovao (27. februara 1989.godine) poslali nikog drugog nego Predsjednika Predsjednistva SFRJ Raifa Dizdarevica da govori. I cilj je bio da im on zapravo time stavi do znanja da ce clanovi Predsjednistvo prihvatiti sve sto oni budu trazili samo da njih ne diraju. A iza Dizdarevica, da podsjetim, dolazi Milosevic na miting i tu se onda trazi moje hapsenje. Inace, miting je organizovan da bi se od Predsjednistva SFRJ trazilo da iskoristi ustavna ovlascenja i na Kosovu proglasi vanredno stanje, da ovdje posalju vojsku i slome nas otpor Milosevicevom agresivnom nasrtanju na ustavni polozaj Kosova. Mi smo zapravo, braneci ustavni npolozaj Kosova branili ustavni poredak Jugoslvavije! A Predsjednistvo SFR Jugoslavije sa potpisom Raifa Dizdarevica odobrilo je slanje voske na Kosovo protiv nas koji su branili tada ustavni poreak, a u pomoc Milosevicu koji ga je rusio! Tako je vojska (JNA) cija je ustavna obaveza bila da stiti ustavni poredak, stavljena u funkciju rusitelja toga poretka. Eto, u tome je izdajnicka uloga tadasnjeg jugoslavenskog vrha koji je zapravo upotrebom sile podrzao uspon Milosevica. Nakon mog hapsenja {1. marta 1989.godine}, kako sam kasnije saznao, nitko iz toga sastava Predsjednistva nije smio postaviti pitanje zasto sam uhapsen. Da ne bi naljutili Milosevica! On je moje hapsenje htio tretirati kao kriminalni, a ne politicki slucaj. Konkretno, to Predsjednistvo ima istorijsku odgovornost za krvavi raspad Jugoslavije, jer po Ustavu jedino ono moglo zaustaviti Milosevica u njegovom krvavom pohodu. Mandat tog Predsjednistva je okoncan 15. maja 1989.godine! Ali kukavicko ponasanje njegovih clanova u slucaju mog hapsenja je tek sitnica u odnosu na ukupnu stetu koju su takvim ponasanjem izazvali. Zahvaljujem se onim clanovima Predsjednistva koji su na duznost stupili 15. maja 1989.godine te su se angazirai za moje oslobadjanje, prije svega tadasnjem predsjedniku Janezu Drnovsek, da pomenem Bogica Bogicevica, Vasila Tupurkovskog.... Ali, kao sto se zna za moju slobodu najvise i najuspjesnije se borila moja supruga Nadira, kao i mnogobrojni Albanci na Kosovu i svuda gdje ih ima i narocito u SAD. I njima zelim i ovom prilikom da iskazem svoju zahvalnost.

postova ni gospodine ,prvo da vas pozdravim i da kazem da bih volio da kosovo dobije nezavisnost i da plan o velikoj srbiji padne upravo na kosovu gdje je palo prije vise od 500 godina i da jednom za uvjek ideja o velikoj srbiji bude zauvjek pokopana zajedno sa svim velikim nacionalistima koji su nam i unistili zajednicku drzavu mislim kokretno na velikosrpsku oligarhiju i da se jednom za uvjek SANU proglasi za fasusticku organizaciju i da se konacno DOBRICA COSIC I KOMPANI UHAPSE I DA IM SE SUDI takodze volio bi da se bosnjaci kao autotohni narod da vise afirmacije i vise udjela u vlasti tako da zajedno gradimo bolju buducnost za svju nas puno pozdrava od bosnjak

Razumijem vas bijes i gorcinu zbog pogubne uloge onih koje pominjete tokom tragedija koje su nam se desile, a cemu su dali presudan doprinos. Nadajmo se da je to dugo, mracno poglavlje okoncano i iza nas, te da ce se Srbi i Srbija napokon okrenuti sami sebi, a druge ostaviti na miru. Svi mi drugi, susjedi Srbije, imamo interesa, a i zelimo normalne odnose sa tom drzavom i srpskim narodom.

E moj azeme ti si albanac juqe danas i sutra, hoqu reqi popni se gore ubiqute ili sidji dole ubiqute.Veoma je teshko priqati sa nepismenom naciom, nisu oni krivi i nisu tako rodjeni samo su ih tako vaspitali bezdushnici koji danas imaju svaki dan boziji praznik.a neposhtuju BASH NIJEDAN ahoqe albance da nauqe.mnogi te pitaju za nezavisno kosovo. pa kosovo je nezavisno od 99 godine. Zamisli azeme kad bi KOSHTUNICA proglasio nezavisnost kosova kako bi srbija procvetala i srpski narod poshao napred u evropu, dali bi mogli vishe da kradu svoj narod.Ko qe im sutra biti neprijatrlj ali izmisliqe oni novog neprijatelja samo da bi srbiju krali josh jre SRBIJA je bogata zemlja i bez kosova. puno pozdrava od beogradjanina.

Da se Srbija okrenula sebi, ako ne ranije, a ono barem poslije 1999.godine kada je Kosovo izgubila, do sada bi mozda vec bila u clanstvo EU. Ali Srbija jos zivi u proslosti. Vise voli mrtve i mitove, kao sto je kosovski mit, nego li bolji zivot i ljepsu buducnost!

Bez obzira na funkcije u bivsoj Jugoslaviji, uvijek ste bili uz svoj narod. Poslije smrti Tita bili ste na ostrelu srpskih ekstremista koji su u vama vidjeli vodu albanskog naroda. Albanski narod je od smrti Tita tezio da se oslobodi srpskog jarma i formira svoju nezavisnu drzavu. Interesuje me da li ste o teskoj situaciji Albanaca razgovarali sa Titom ili ste cutali pred njim o tom problemu?

Bilo je prilika i za takve razgovore, kada me Tito pitao kako zive Albanci, da li su zadovoljni. Rekao sam mu da su poslije pada Aleksandra Rankovica mnogo slobodniji i zadovoljniji, vise nego ranije prihvacaju Jugoslaviju iako, nose gorcinu istorijskih nepravdi kao narod podijeljen silom u razlicite drzave. -Ali htjeli bi i najvaznije je da u svemu budemo ravnopravni sa drugima. - Pa, o cemu se radi? Sta im fali u odnosu na druge?-pitao je. -Bojimo se da ce Srbija kad-tad dovesti u pitanje ustavnu poziciju Kosova- odgovorio sam mu . –Ne moze, Ustav je usvojen- uzvratio je Tito! Bilo je to 1976.godine kada su iz vrha Srbije htjeli pokrenuti raspravu o tek usvojenim ustavnim promjenama 1974.godine jer su bili jako nezadovoljni zbog neovisnosti pokrajina od Srbije, narocito Kosova.

hoceli losovo biti drzava kao bosna

Nadamo se i nastojacemo da Kosovo ne bude drzava kao Bosna. Drugacije su okolnosti. Ovdje nema tzv. konstitutivnih naroda. Nece biti entiteta vec jedinstvena drzava sa zagarantovanim pravima etnickim manjinama kojih ima ukupno oko 10% {5% Srba i 5% drugih, Bosnjaka, Turaka, Roma i dr.} i sa sirokom lokalnom samoupravom.

Gospodine Vllasi, Vjerujete li da Kosovo moze postati nezavisno (u pravnom smislu te rijeci)i bez odluke savjeta bezbjednosti i dali se time uvodi opasan presedan u svjetskoj politici ukoliko bi takva nezavisnost bila podrzana od velikog broja zemalja? Kako komentarisete moguce posljedice tako stecene nezavisnosti po Bosnu i Makedoniju? Pozdrav Koljensky

Gospodine Koljenski, u slucaju kakav je ovaj kosovski, u pravnom smislu nema potpuno cistog rjesenja. Uostalom Savjet bezbjednosti nema u svojoj nadleznosti ovlasti da formira drzave. Ili, uzmite slucaj Bosne! Ona je postala nezavisna 1992.godine, primljena je u UN. I dok se pred palacom UN u New Yorku vila njena zastva, Bosna je uz neposredno vojno i svako drugo angazovanje iz susjedne drzave, osloncem na tamosnje ekstremne Srbe, i u prisustvu snaga UN u njoj, rastrgana, ubijana i na kraju u ustavno-pravnom smislu rascerecena! I sta su tu pomogle UN? U Srebrenici?! Razmislite i o tom presedanu! Ali uzimanjem u obzir svih relevantnih pravnih i cinjenicnih okolnosti vezanih za Kosovo, ono moze postati nezavisno. Temeljna pravna cunjenica je da je Kosovo po posljednjem legitimnom ustavnom stanju, dakle po Ustavu SFRJ, imalo kao sto sam ranije vec rekao, prije svega status federalne jedinice Jugoslavije. Tek sa nekim dogovornim(bez ikakvog nametanja), zajednickim funkcijama, bilo povezana i sa Srbijom. Ponistenje statusa Kosova kao federalne jedinice i njezino smjestanje samo u ustavni okvir Srbije 1989. 1990.godine bio je nasilni cin, a ne rezultat dogovora, kao sto sam vec objasnio. Nestankom takvog statusa i nestankom Jugoslavije kao zajednickog drzavnog okvira, Srbija je iskljucivo represijom nad 90% stanovnistva nastojalo Kosovo drzati u svom drzavnom okviru. Jasno je pokazano da Srbiju zanima samo teritorija Kosova, a ne i 95% naroda koji tu zivi {Albanci i druge nesrpske manjine}. Zato je i doslo do intervencije NATO 1999.godine pozivom na Glavu 7.Povelje UN da bi se sacuvao mir i spasio jedan narod od drzavnog nasilja. Rezultat te intervencije bio je pristanak Srbije na rezoluciju SB 1244 i „Kumanovski sporazum“ kojim se svaki oblik njene efektivne civilne, vojne i policijske vlasti povlaci sa Kosova. Sada bi Srbija da medjunarodna zajednica sacuva njen suverenitet nad Kosovom, pa makar samo formalni! Ali do sljedece prilike dok se ne bi rodio neki novi Milosevic. Cinjenicno stanje je to da poslije svega sto se desilo i nakon velikog zaokreta 1999. godine Kosovo ne moze ostati u Srbiji. Silom ne, a demokratske formule jednostavno nema. Ne postoji! Srbija je 1999.godine na Kosovu ratovala za teritoriju i svestranom represijom protjerala za manje od mjesec dana skoro milion Albanaca i drugih sa Kosova.Da ne govorimo sad o zlocinima, o desetljecu okupacije.... Taj scenario vise ni mi ni svijet, Europa, ne zeli da vidi. Nezavisnost Kosova bi bio slucaj veoma slican bisem Sovjetskom Savezu ili Cehoslovackoj. Raspadom zajednicke savezne drzave tamo su sve federalne jedinice ostvarile pravo na drzavnost. Od Sovjetskog Saveza nastalo je 15 novih drzava, od Cehoslovacke dvije! U slucaju raspada Jugoslavije cesto se spominju kriteriji ''Badinterove Komisije'' po kojoj federalne jedinice, dakle republike imaji pravo na drzavnost. Ali, ta Komisija dobila je zadatak da podje od zatecenog stanja kada je formirana 1991.godine , a zapostavljeno je, namjerno ili ne, to da su dvije godine ranije silom, od Srbije „progutane“ dvije federalne jedinice- Kosovo i Vojvodina. Pravilno bi bilo uzeti Ustav od 1974. godine u cjelini, pa vidjeti kakvo je bilo stanje. Evo to su razlozi zasto se slucaj Kosova ne moze porediti sa nekim drugim slucajevima u drzavama koje postoje.