Crnogorski zdravstveni sistem je u teškoj situaciji. Iz Fonda zdravstva upozoravaju da su sredstva nedovoljna za normalno funkcionisanje, ali i ukazuju da je neophodno reformisati način finansiranja koji je zastario, ne samo u odnosu na EU, već i na zemlje regiona. Tu su, međutim, i drugi problemi.
Iako su u crnogorskom Fondu zdravstva nezadovoljni sumom koja im je opredjeljena za narednu godinu, čini se da se i postojećim novcem može bolje upravljati. Na to ukazuje konsultant Svjetske banke ali i bivši upravnik hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranje Tihomir Strizrep koji je govorio o crnogorskom primjeru:
"Vaš budžet je strukturiran na način da se iskazuju troškovi telefona. Da li je za mene kao osiguranika koji plaća doprinos bitno koliko je bolnica potrošila za telefon, vodu ili struju ili je za mene bitno koliko je usluga pružila i kakve su te usluge. Po mom mišljenju je ključno pitanje koliko je usluga pružila, kakve su te usluge i da li su racionalno odrađene. U ovom trenutku vi ovdje u Crnoj Gori te instrumente nemate. Vi imate fond čija su sredstva u državnom proračunu i koji je napravljen po principu linijskog budžetiranja, odnosno po principu toliko za telefon, toliko za struju, ovoliko za vodu i tako dalje."
Tokom skupa o finansijskoj održivosti zdravstvenog sistema koji je u petak organizovao domaći Fond zdravstva, direktor Fonda Kenan Hrapović je, izražavajući nezadovoljstvo zbog činjenice da je Fondu iz budžeta opredijeljeno 167 miliona, za 10 miliona manje od predlaganih 177 miliona eura, upozorio da će ako sve ostane po starom, crnogorski zdravstveni sistem biti ugrožen, odnosno, da se dio promjena mora odnositi i na reformu zastarjelog modela finansiranja zdravstvenog sistema.
Autonomnost koja sada nedostaje, omogućila bi efikasnije upravljanje novcem poreskih obveznika", smatra Hrapović.
"Trenutno se u bolnicama zdravstvena usluga plaća po modelu naknada za uslugu a kroz nastavak reforme mi provodimo uveliko primjenu modela koji će obezbijediti veću transparentnost u finasiranju, bolju alokaciju sredstava po svim zdravstvenim ustanovama, bolji kvalitet tih zdravstvenih usluga u okviru raspoloživih sredstava. Funkcionisanje Fonda za zdravstveno osiguranje je od 1. januara 2010. definisano na način da Fond posluje kao dio državnog trezora. Ono što je bitno da Fond ovim modelom finansiranja nema autonomiju u upravljanju i raspolaganju sredstvima, što je za nas prioritet. Niko ne spori kontrole i sve što se zahtijeva od nas u Fondu jer mi to jako dobro i revnosno sprovodimo ali zahtijevamo veću autonomnost jer mislim da poznajemo najbolje sistem i to u kom pravcu mi možemo da reagujemo kada su prioriteti zdravstvenog sistema u pitanju", kaže Hrapović.
Sistemski problemi i moralna pitanja
Zdravstveni budžet Crne Gore je 170 miliona, Srbije oko 2,5 milijarde, koliko otprilike godišnje troši i slovenački zdravstveni sistem, dok hrvatski Fond zdravstva ima tri milijarde eura. Zbog razlike u broju stanovnika, apsolutni brojevi ne mogu dati jasnu sliku o izdašnosti, odnosno, siromaštvu pojedinih zdravstvenih sistema.
Međutim, kada se zna da se u Sloveniji, po glavi stanovnika, za zdravlje godišnje izdvaja hiljadu eura, u Hrvatskoj 700, pa se to uporedi sa 250 eura po stanovniku koliko se izdvaja u Crnoj Gori i u Srbiji, nije teško zaključiti da je kvalitet zdravstvene usluge ovdje na niskom nivou.
Problem finansiranja, međutim, nije i jedini problem zdravstvenog sistema u Crnoj Gori gdje, sudeći po brojnim istraživanjima, građani zdravstvo doživljavaju kao leglo korupcije, a u takvoj opštoj situaciji vjerovatno je logično da se pojave i sumnje u nesavjesno postupanje ljekara.
Dejan Cvijanović, predsjednik Nevladine organizacije 'Krug života' koja je, kako kaže, pravni nasljednik grupe građana okupljenih oko pet porodica koje su proteklih mjeseci ukazivale javnosti na propuste ljekara, za naš program govori o problemu sistemskog ali i moralnog karaktera:
"Kod nas postoji jedna poslovica koja glasi – Vrana vrani oči ne vadi. Drugim riječima, svako naše obraćanje Kliničkom centru, odnosno ljudima koji bi trebalo da se bave pravima pacijenata, a to je u prvom redu ombudsman koji sedi tamo u Kliničkom centru i koji je tamo postavljen od strane menadžmenta Kliničkog centra Crne Gore, završava time da on kaže kako on nema ingerencije da rješava ta pitanja kao i da će to on dalje proslijediti direktoru bolnice, na kome na kraju i ostaje da li će tog pacijenta koji se obratio za pomoć saslušati ili neće saslušati, kada će to da bude, da li će mu izaći u susret. Praksa pokazuje da najčešće ostaje na tome, čak se i povodom sudskih postupaka koji su se vodili unazad neko vrijeme najčešće ne izlazi u susret oštećenim stranama."
Iako su u crnogorskom Fondu zdravstva nezadovoljni sumom koja im je opredjeljena za narednu godinu, čini se da se i postojećim novcem može bolje upravljati. Na to ukazuje konsultant Svjetske banke ali i bivši upravnik hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranje Tihomir Strizrep koji je govorio o crnogorskom primjeru:
"Vaš budžet je strukturiran na način da se iskazuju troškovi telefona. Da li je za mene kao osiguranika koji plaća doprinos bitno koliko je bolnica potrošila za telefon, vodu ili struju ili je za mene bitno koliko je usluga pružila i kakve su te usluge. Po mom mišljenju je ključno pitanje koliko je usluga pružila, kakve su te usluge i da li su racionalno odrađene. U ovom trenutku vi ovdje u Crnoj Gori te instrumente nemate. Vi imate fond čija su sredstva u državnom proračunu i koji je napravljen po principu linijskog budžetiranja, odnosno po principu toliko za telefon, toliko za struju, ovoliko za vodu i tako dalje."
Tokom skupa o finansijskoj održivosti zdravstvenog sistema koji je u petak organizovao domaći Fond zdravstva, direktor Fonda Kenan Hrapović je, izražavajući nezadovoljstvo zbog činjenice da je Fondu iz budžeta opredijeljeno 167 miliona, za 10 miliona manje od predlaganih 177 miliona eura, upozorio da će ako sve ostane po starom, crnogorski zdravstveni sistem biti ugrožen, odnosno, da se dio promjena mora odnositi i na reformu zastarjelog modela finansiranja zdravstvenog sistema.
Autonomnost koja sada nedostaje, omogućila bi efikasnije upravljanje novcem poreskih obveznika", smatra Hrapović.
"Trenutno se u bolnicama zdravstvena usluga plaća po modelu naknada za uslugu a kroz nastavak reforme mi provodimo uveliko primjenu modela koji će obezbijediti veću transparentnost u finasiranju, bolju alokaciju sredstava po svim zdravstvenim ustanovama, bolji kvalitet tih zdravstvenih usluga u okviru raspoloživih sredstava. Funkcionisanje Fonda za zdravstveno osiguranje je od 1. januara 2010. definisano na način da Fond posluje kao dio državnog trezora. Ono što je bitno da Fond ovim modelom finansiranja nema autonomiju u upravljanju i raspolaganju sredstvima, što je za nas prioritet. Niko ne spori kontrole i sve što se zahtijeva od nas u Fondu jer mi to jako dobro i revnosno sprovodimo ali zahtijevamo veću autonomnost jer mislim da poznajemo najbolje sistem i to u kom pravcu mi možemo da reagujemo kada su prioriteti zdravstvenog sistema u pitanju", kaže Hrapović.
Sistemski problemi i moralna pitanja
Zdravstveni budžet Crne Gore je 170 miliona, Srbije oko 2,5 milijarde, koliko otprilike godišnje troši i slovenački zdravstveni sistem, dok hrvatski Fond zdravstva ima tri milijarde eura. Zbog razlike u broju stanovnika, apsolutni brojevi ne mogu dati jasnu sliku o izdašnosti, odnosno, siromaštvu pojedinih zdravstvenih sistema.
Međutim, kada se zna da se u Sloveniji, po glavi stanovnika, za zdravlje godišnje izdvaja hiljadu eura, u Hrvatskoj 700, pa se to uporedi sa 250 eura po stanovniku koliko se izdvaja u Crnoj Gori i u Srbiji, nije teško zaključiti da je kvalitet zdravstvene usluge ovdje na niskom nivou.
Problem finansiranja, međutim, nije i jedini problem zdravstvenog sistema u Crnoj Gori gdje, sudeći po brojnim istraživanjima, građani zdravstvo doživljavaju kao leglo korupcije, a u takvoj opštoj situaciji vjerovatno je logično da se pojave i sumnje u nesavjesno postupanje ljekara.
Dejan Cvijanović, predsjednik Nevladine organizacije 'Krug života' koja je, kako kaže, pravni nasljednik grupe građana okupljenih oko pet porodica koje su proteklih mjeseci ukazivale javnosti na propuste ljekara, za naš program govori o problemu sistemskog ali i moralnog karaktera:
"Kod nas postoji jedna poslovica koja glasi – Vrana vrani oči ne vadi. Drugim riječima, svako naše obraćanje Kliničkom centru, odnosno ljudima koji bi trebalo da se bave pravima pacijenata, a to je u prvom redu ombudsman koji sedi tamo u Kliničkom centru i koji je tamo postavljen od strane menadžmenta Kliničkog centra Crne Gore, završava time da on kaže kako on nema ingerencije da rješava ta pitanja kao i da će to on dalje proslijediti direktoru bolnice, na kome na kraju i ostaje da li će tog pacijenta koji se obratio za pomoć saslušati ili neće saslušati, kada će to da bude, da li će mu izaći u susret. Praksa pokazuje da najčešće ostaje na tome, čak se i povodom sudskih postupaka koji su se vodili unazad neko vrijeme najčešće ne izlazi u susret oštećenim stranama."