Prijedlog zakona o praznicima BiH, kojeg je uputio SDP-ov zastupnik Denis Bećirović, naći će se u parlamentarnoj proceduri, ali ponovno bez podrške iz RS-a. Tako je većinom glasova odlučila Ustavno-pravna komisija. Već sada je jasno da će i ovaj zakon, po svemu sudeći, doživjeti neslavnu sudbinu svojih prethodnika.
Ni sami zastupnici u bh. parlamentu nisu u stanju izbrojati koliko se puta na dnevnom redu našao prijedlog zakona o praznicima.
„Ne znam“ - odgovorio je na novinarsko pitanje predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH i član SDP-a Denis Bećirević predlažući novi, i od njega već drugi prijedlog zakona.
Uz vjerske praznike i Dan sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, u BiH bi se, prema ovom prijedlogu, obilježavalo:
„Nova godina, koja bi se slavila 1. i 2. januara, Dan nezavisnosti BiH 1. mart, Međunarodni praznik rada 1. i 2. maj, Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope 9. maj, Dan pristupanja BiH u članstvo UN-a 22. maj, Dan ustanka protiv fažizma 27. juli i Dan državnosti BiH 25. novembar“, navodi Bećirović.
Zanimljivo je da je u vjerske praznike uvršten 9. januar, ali ne kao Dan RS, već kao Sveti Stefan. Dan RS-a za Bećirovića je:
„Datum kada se formiralo jedno nepriznato, nelegalno i paradržavno tijelo unutar BiH.“
Ovaj prijedlog već je osuđen na propast, bar sudeći prema najavama zastupnika iz RS. Za njih je većina datuma, počev od Dana nezavisnosti BiH ili Dana sjećanja neprihvatljiva. Jedino oko čega bi možda i mogli da se dogovore, a da to budu zajednički praznici, prema zastupniku SNSD Lazaru Prodanoviću, su:
„Možemo da budemo potpuno saglasni da to budu Nova Godina, 1. maj i Dan pobjede nad fašizmom. To bi bili značajni datumi u BiH. Mislim da bi to bilo od interesa za sve“, kaže Prodanović.
Politički potez
Nova godina, 1. maj i 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom tri su praznika koja se već obilježavaju u cijeloj zemlji i u oba entiteta iako nema krovnog zakona. Sve ostalo praznuje se kako ko smatra za shodno.
Dok je u RS 21. novembar dan kada je potpisan Dejtonski sporazum i uspostavljen mir u BiH praznik, u Federaciji je to običan radni dan.
Obrnuta situacija je već 25. novembra, kada u Federaciji slave Dan državnosti. Na ovaj dan 1943. godine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, kada je odlučeno da će BiH biti i srpska i muslimanska i hrvatska, i u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih njenih naroda. Za RS taj datum kao da ne postoji.
Zanimljivo je da se i 1. mart i 25. novembar ne slave podjednako ni na cijelom teritoriju Federacije, pošto se uglavnom proslavljaju na prostoru sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.
Mato Franjičević, zastupnik HDZ-a BiH, posljednji zakonski prijedlog smatra političkim potezom, jer se plasira u izbornoj godini. Ali to nisu jedine zamjerke:
„Ja mislim da bi bilo bolje da se ovaj zakon podijelio u dva zakona – da ide odvojeno zakon o neradnim danima u vrijeme vjerskih blagdana u BiH. I taj zakon nikako ne može biti zakon BiH jer vjerski blagdani ne bi trebali biti blagdani države ukoliko je država sekularna. A ovaj drugi zakon može biti zakon BiH i za njega je neophodan politički koncenzus, kojeg sada nema“, kaže Franjičević.
Ovaj zakon je plasiran i pred prošle opće izbore, ali je neslavno završio, podsjeća novinar Oslobođenja Almir Terzić:
„Pred opće izbore 2010. godine predstavnici iz RS su uložili preko 70 amandmana sa namjerom da ospore zakon na svaki mogući način“, napominje Terzić.
Dovoljno je osvrnuti se i vidjeti kako je prošao posljednji, opet SDP-ov prijedlog, pa da se iščita i sudbina novog. Tada predsjedavajući Zastupničkim domom i član SNSD-a Milorad Živković predložio je da se kao praznik uvrsti dan narcisa, ali ne kao znak podrške oboljelima od raka dojke - već je aludirao na predsjednika SDP BiH Zlatka Lagumdžiju:
„Kao dan narcisa. Zna se da je to osoba zaljubljena u sebe - i prilika za njihove obožavatelje da iskažu odanost njihovom liku i djelu“, rekao je Živković.
Očito za zakon o praznicima u BiH nema političke volje ni konsenzusa o minimumu prihvatljivog. N
edoumica oko Bosne i Hercegovine niko nije imao kada se usvajao Zakon o platama i naknadama državnih zastupnika. Tada im nije smetalo da zajedno u Bosni i Hercegovini, koja je nezavisnost stekla 1. marta 1992., u granicama potvđenim 25. novembra 1943., ravnopravno sebi obezbijede lagodan život.
Ni sami zastupnici u bh. parlamentu nisu u stanju izbrojati koliko se puta na dnevnom redu našao prijedlog zakona o praznicima.
„Ne znam“ - odgovorio je na novinarsko pitanje predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH i član SDP-a Denis Bećirević predlažući novi, i od njega već drugi prijedlog zakona.
Uz vjerske praznike i Dan sjećanja na žrtve srebreničkog genocida, u BiH bi se, prema ovom prijedlogu, obilježavalo:
„Nova godina, koja bi se slavila 1. i 2. januara, Dan nezavisnosti BiH 1. mart, Međunarodni praznik rada 1. i 2. maj, Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope 9. maj, Dan pristupanja BiH u članstvo UN-a 22. maj, Dan ustanka protiv fažizma 27. juli i Dan državnosti BiH 25. novembar“, navodi Bećirović.
Zanimljivo je da je u vjerske praznike uvršten 9. januar, ali ne kao Dan RS, već kao Sveti Stefan. Dan RS-a za Bećirovića je:
„Datum kada se formiralo jedno nepriznato, nelegalno i paradržavno tijelo unutar BiH.“
Ovaj prijedlog već je osuđen na propast, bar sudeći prema najavama zastupnika iz RS. Za njih je većina datuma, počev od Dana nezavisnosti BiH ili Dana sjećanja neprihvatljiva. Jedino oko čega bi možda i mogli da se dogovore, a da to budu zajednički praznici, prema zastupniku SNSD Lazaru Prodanoviću, su:
„Možemo da budemo potpuno saglasni da to budu Nova Godina, 1. maj i Dan pobjede nad fašizmom. To bi bili značajni datumi u BiH. Mislim da bi to bilo od interesa za sve“, kaže Prodanović.
Politički potez
Nova godina, 1. maj i 9. maj - Dan pobjede nad fašizmom tri su praznika koja se već obilježavaju u cijeloj zemlji i u oba entiteta iako nema krovnog zakona. Sve ostalo praznuje se kako ko smatra za shodno.
Dok je u RS 21. novembar dan kada je potpisan Dejtonski sporazum i uspostavljen mir u BiH praznik, u Federaciji je to običan radni dan.
Obrnuta situacija je već 25. novembra, kada u Federaciji slave Dan državnosti. Na ovaj dan 1943. godine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, kada je odlučeno da će BiH biti i srpska i muslimanska i hrvatska, i u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih njenih naroda. Za RS taj datum kao da ne postoji.
Zanimljivo je da se i 1. mart i 25. novembar ne slave podjednako ni na cijelom teritoriju Federacije, pošto se uglavnom proslavljaju na prostoru sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.
Mato Franjičević, zastupnik HDZ-a BiH, posljednji zakonski prijedlog smatra političkim potezom, jer se plasira u izbornoj godini. Ali to nisu jedine zamjerke:
„Ja mislim da bi bilo bolje da se ovaj zakon podijelio u dva zakona – da ide odvojeno zakon o neradnim danima u vrijeme vjerskih blagdana u BiH. I taj zakon nikako ne može biti zakon BiH jer vjerski blagdani ne bi trebali biti blagdani države ukoliko je država sekularna. A ovaj drugi zakon može biti zakon BiH i za njega je neophodan politički koncenzus, kojeg sada nema“, kaže Franjičević.
Ovaj zakon je plasiran i pred prošle opće izbore, ali je neslavno završio, podsjeća novinar Oslobođenja Almir Terzić:
„Pred opće izbore 2010. godine predstavnici iz RS su uložili preko 70 amandmana sa namjerom da ospore zakon na svaki mogući način“, napominje Terzić.
Dovoljno je osvrnuti se i vidjeti kako je prošao posljednji, opet SDP-ov prijedlog, pa da se iščita i sudbina novog. Tada predsjedavajući Zastupničkim domom i član SNSD-a Milorad Živković predložio je da se kao praznik uvrsti dan narcisa, ali ne kao znak podrške oboljelima od raka dojke - već je aludirao na predsjednika SDP BiH Zlatka Lagumdžiju:
„Kao dan narcisa. Zna se da je to osoba zaljubljena u sebe - i prilika za njihove obožavatelje da iskažu odanost njihovom liku i djelu“, rekao je Živković.
Očito za zakon o praznicima u BiH nema političke volje ni konsenzusa o minimumu prihvatljivog. N
edoumica oko Bosne i Hercegovine niko nije imao kada se usvajao Zakon o platama i naknadama državnih zastupnika. Tada im nije smetalo da zajedno u Bosni i Hercegovini, koja je nezavisnost stekla 1. marta 1992., u granicama potvđenim 25. novembra 1943., ravnopravno sebi obezbijede lagodan život.