Višegrad: Vlasti namjeravaju pregaziti tragove zločina

Živa lomača, kuća u Pionirskoj ulici u Višegradu, u kojoj je 14. juna 1992. godine Milan Lukić sa svojom jedinicom spalio više od 70 civila, među kojima i djecu, uskoro će biti obnovljena, i to samoinicijativnom akcijom porodica žrtava i brojnih Višegrađana. No, odlukom opštinskih vlasti na toj lokaciji predviđena je gradnja saobraćajnice sa pratećom infrastrukturom, te je kuća podložna eksproprijaciji, što kod porodica žrtava izaziva ogorčenje.

Opština ne odustaje od izuzimanja, i od početka obnove policija izlazi na teren i bilježi ko i šta radi. Jedina nada je da će Pravobranilaštvo RS pomoći da jedini podsjetnik na stradanja ostane sačuvan. Da je pameti, navode Višegrađani, opština bi ga sama sačuvala.

Mjesto spaljivanja 70 bošnjačkih civila 14. juna 1992. godine, u Pionirskoj ulici u Višegradu opštinske vlasti namjeravaju pretvoriti u dio saobraćajnice i tako, kako vjeruju porodice stradalih, pregaziti tragove zločina za koji je Milan Lukić u Hagu osuđen na doživotnu robiju, a Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Stoga su samonicijativno, uz Višegrađane koji su preživjeli zločine i progone počeli obnavljati kuću Adema Omeragića, koja je danas u vlasništvu njegove kćerke Sumbule Zebe, i pored protivljenja načelnika opštine Višegrad Slaviše Miškovića.

Amela Međuseljac, iz Udruženja žena žrtva rata koje je vlasnica ovlastila da rade, na pitanje zašto im nije odobrena rekonstrukcija, kaže:

„Zato što je ovo trag, zato što za ovu kuću postoji presuda Haškog tribunala. To bi isto bilo kao kad bi sad neko tražio da kroz Jasenovac prođe autoput. Za ovu kuću je doživotno optužen Milan Lukić, a Sredoje Lukić na 27 godina.“

Zemljište i donedavno ruševni objekat predmet su eksproprijacije, navodi načelnik Mišković, pravdajući tako pokušaje zaustavljanja radova:

„S obzirom da samu oborinu koja je na sceni, građevinski inspektor je izašao na teren stavivši traku na taj objekat kao znak i upozorenje da je objekat u procesu eksproprijacije“, kaže Mišković.

Svaki dan policija obilazi gradilište i zapisuje ko i šta radi. Međutim, od gradnje se ne odustaje. Pred kućom u Pionirskoj ulici je i Fazila Šeta:

„Tu mi je izgorjela majka, izgorjela mi je jedna sestra, druga sestra, izgorio mi je sestrin sin, otac mi je ubačen iza njih, ali njega je izbacila detonacija i ostao je živ, umro je 1996. kod mene. Mojih Kurspahića pedeset četvero ovdje je izgorjelo“, priča Fazila Šeta.

I ovdje politika

Sat vremena je tog 14. juna dijelilo od iste sudbine i ženu koja je na gradilište došla da pomogne da se, kako kaže, obilježi sveto mjesto:

„Minimum moje hrabrosti, moje snage - halal bilo tom narodu koji nema mezar, nema kostiju, nema groba. Ovo je posljednje prebivalište tog naroda. Ovo je nama svetinja, spomenik nama svima. I podsjetnik generacijama. I ovo treba da se čuva i očuva. Ovo je historija BiH.“

Kuća je prvobitno bila izuzeta od eksprorijacije, navodi predsjednik SO Višegrad Suljo Fejzić, te je dat nalog da se trasa pomjeri, ali to se nikada nije učinilo. Za razliku od opštinskih vlasti, spremnost da se nešto učini, kaže Fejzić, izrazila je nedavno, prilikom posjete objektu, zamjenica pravobranioca RS Slavica Davidović:

„Vidio sam da ima tu mogućnosti da se zaobiđe sami objekat, za što je i vlasnica, odnosno oni kojima je ona dala punomoć, bila raspoložena da se da zemlje koliko je potrebno, ali samo da se ostavi prostor da se može obići oko te kuće. Čak je gospođa Davidović u jednom trenutku pomenula: ’Pa ovdje se može i škarpa uraditi.’“, navodi Fejizić.

Načelnik Mišković je u cijeli slučaj upetljao politiku, navodeći da je cijela akcija obnove motivisana predstojećim izborima:

„Šta su čekali od 1996. do 2008. godine, zbog čega joj nisu pomogli u rekonstrukciji njenog objekta - a ona, usput rečeno, živi van opštine Višegrad, tamo je riješila svoje trajno prebivalište – nego tek sada, 2013. godine pred nastpajuće izbore?“

Istina je da se Zeba prije dvije godine prijavila za dodjelu donacije, ali je nije dobila, navodi Fejzić:

„Međutim, iz federalnom ministarstvu znanih razloga, nije ušla ni u jedan od programa tih donacija.“

Porodicama zvjerski ubijenih ovo je jedini podsjetnik na montruozne zločine, kako ih je okarakterisao i Tribunal u Hagu koji je, izričući jednu od presuda Milanu i Sredoju Lukiću, naveo:

„Požar u Pionirskoj ulici i požar na Bikavcu primjer su najgorih postupaka nečovječnosti koju čovjek može nanijeti drugima. U previše dugoj, tužnoj i mizernoj povijesti ljudske nečovječnosti prema drugome čovjeku, požari u Pionirskoj ulici i na Bikavcu sigurno zauzimaju visoko mjesto.“

U koje svrhe će kuća poslužiti još uvijek nije poznato, niti je zvanično potvrđeno da bi to mogao biti memorijalni centar. Istina je da je porodicama ona jedini podsjetnik na stravičnu sudbinu najmilijih - čije posmrtne ostatke nikada nisu pronašli.