U Zagrebu predstavljena Bosanska knjiga mrtvih

U Zagrebu je promovirana „Bosanska knjiga mrtvih“ Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo sa imenima 95.940 ubijenih i nestalih u ratu u Bosni i Hercegovini. Ovo je jedini način da se stane na kraj pretjerivanjima o broju žrtava, ali i negiranjima da su se zločini dogodili, rečeno je na predstavljanju.

Radi se o projektu koji je od fundamentalne važnosti za svako postratno društvo, jer on zatvara prostor manipulacijama, pretjerivanju sa brojem žrtava, ali i negiranju zločina, naglasio je Mirsad Tokača na zagrebačkom predstavljanju svoj opsežnog djela – „Bosanske knjige mrtvih“.

„Zločin ne čini brojka. Zločin čine ljudi koji su ga počinili i ljudi koji su žrtve. Mi smo odlučili da kroz identitet žrtava – ime, prezime, lice žrtve, njegov život, sudbina, okolnosti stradanja - kreiramo to naše historijsko sjećanje. Dakle – da očuvamo sjećanje na žrtve rata i kroz to veliko i dubinsko istraživanje otkrijemo i ono što su uzroci i motivi rata“, izjavio je Tokača.

Podsjetimo, prema ovom opsežnom istraživanju ukupni do sada utvrđeni broj žrtava u Bosni i Hercegovini je 95.540 osoba. Među ubijenima je oko 64.000 Bošnjaka, 24.900 Srba i 7.700 Hrvata. Najviše je žrtava u Sarajevu – njih 13.756, zatim u Srebrenici, Prijedoru, Zvorniku, Bratuncu.

Rat u BiH bio je rat za teritorij, bio je odlučan fra Ivan Šarčević sa sarajevske Franjevačke teologije. I prikupljeni podaci govore o karakteru rata - među žrtvama bošnjačke nacionalnosti njih preko 90 posto su civili, ili pak od ukupnog broja stradalih civila njih 81 posto je bošnjačke etničke pripadnosti, 11 posto srpske, a 7 posto hrvatske etničke pripadnosti.

„Ozbiljni ljudi trebaju početi raditi da se kod nas počnu razbijati sve uopćene fraze, kao što je jedna od velikih fraza 'žrtva je žrtva'. Nisu sve žrtve iste, nisu, nisu, nisu. Veličina ljudi je da se priznaju čak i najmanje razlike – od jezičnih do odijevanja, pa onda tako i o žrtvama. Jedno veliko razlikovanje koje izražava i karakter rata je ovo pitanju civila i vojnika“, kazao je Šarčević.

Značajna podloga za činjenice

Profesor Šarčević ocijenio je kako je objavljivanje „Bosanske knjiga mrtvih“ jedan od najznačajnijih događaja u postratnoj Bosni i Hercegovini, prvi spomenik svim žrtvama neovisno o etničkoj i konfesionalnoj pripadnosti i način na koji su žrtve svojim imenom i prezimenom izišle iz svoje dosadašnje apstraktnosti.

On se založio za – kako je kazao – novu kulturu sjećanja, odnosno izići iz sjećanja na vlastite žrtve i prijeći etničke i konfesionalne granice, suosjećati sa žrtvama drugih i suočiti se sa vlastitim zlom. Po njegovoj ocjeni, u Bosni i Hercegovini do pomirenja će teško doći, jer su na vlasti strukture i institucije koje su nasljednici ratnih ideologija.

Voditeljica zagrebačkog Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič naglasila je kako se kod „Bosanske knjige mrtvih“ radi o knjizi koja je spomenik i o knjizi u kojoj se čuva sjećanje.

„Godinama čekamo da se ova knjiga pojavi pred nama. Ona je tužna, ali iznimno značajna podloga jer su u njoj činjenice o ubijenima i nestalima. Ja vjerujem da je to ona osnova za učenje budućih generacija kojom se garantira da će buduće generacije učiti povijest na osnovu činjenica, a ne na osnovu proizvoljnih podataka.“

Ona je naglasila kako je važno da se i u Hrvatskoj nastavi sa istraživanjem ljudskih gubitaka. Istraživači Documente rade na terenu, za podatke koji su do sada prikupljeni već se radi analiza, a ona vjeruje da će ukupni posao za dvije godine biti obavljen.