Voz 641 koji je saobraćao na liniji Beograd - Bar u 15 sati i 48 minuta, 27. februara 1993. stao je u stanici Štrpci kraj Rudog, na granici sa BiH. Nikada do tada nije se zaustavljao na tom mjestu. U voz su ušli vojnici u maskiranoj uniformi. Ispostaviće se pripadnici paravojne jedinice haškog osuđenika Milana Lukića. Izvoza su izveli izveli 20 osoba, uglavnom Bošnjaka iz Srbije i Crne Gore. Među njima je bilo i državljana BiH.
Odveli su ih u salu osnovne škole u mjestu Prelovo gdje su ih opljačkali i pretukli. Potom su ih, svezane, kamionom odvezli u jednu garažu u višegradskom selu Mušići pokraj Drine, gdje su ih likvidirali iz vatrenog oružja.
Zbog ovog zločina u BiH je 21 godinu kasnije uhapšeno 10 osoba. Glasnogovornica Državne agencije za istrage i zaštitu BiH Kristina Jozić, navodeći kako su osobe lišene slobode na “području Višegrada i Prijedora zbog sumnje da su počinili ratni zločin” kazala i kako su policajci pretresli tri lokacije u potrazi za dokazima.
“Među osumnjičenima ima visoko rangiranih vojnih dužnosnika Vojske Republike Srpske iz tog perioda, kao i izravnih izvršitelja koji su sudjelovali u surovim mučenjima i kasnijim egzekucijama žrtava koje su nakon ubojstva bačene u rijeku Drinu”, kaže glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Dodaje kako je godinu dana trajala istraga sa kolegama iz Srbije, da bi se rasvijetlio zločin koji je 21 godinu čekao na pravdu.
Među uhapšenima na području Višegrada nalaze se Novak i Obrad Poluga, Dragan Lakić, Radojica Ristić, Oliver Krsmanović, Vuk Ratković, Momir Nikolić i Petko Inđić.
Krsmanoviću ovo nije prvi put da ga se hapsi. Pred Sudom BiH već mu sudi za ratni zločin na području Višegrada za silovanje i spaljivanje civila, koje je počinio zajedno s Lukićem. Višegrađanka Bakira Hasečić iz Udruženja “Žene žrtve rata” kaže kako je bilo krajnje vrijeme da se počinioci ovog zločina privedu pravdi te da je ovo “jedan od sretnijih dana kada je pravosuđe odlučilo da kazni i zločin u vozu Štrpci”. Hasečić podsjeća i da je Krsmanović u odsustvu je, opet s Lukićem, osuđen na 20 godina zatvora u Srbiji za zločin počinjen u Sjeverinu. Također je izrazila i zadovoljstvo hapšenjem osoba u Srbiji za koje kaže da su dobro poznati Višegrađanima koji su prošli ratnu torturu.
Žrtve zločina ubijene su i bačene u rijeku Drinu. Pronađena su samo tri tijela i to u jezeru Perućac.
Ono što zločin u Štrpcima čini strašnijim jeste činjenica da su počinioci unaprijed znali ko se nalazi u vozu. Prema ranije utvrđenim činjenicama, u jedinom sudskom postupku vođenom u ovom predmetu, kondukteri su ranije legitimirali putnike, pod izgovorom da se radi o krivotvorenju karata, dok se zapravo radilo o utvrđivanju nacionalne strukture putnika koji će kasnije biti predati Lukiću.
Za porodice žrtava pravda je jedina utjeha, i ovo je “poruka da niko nije nedostižan, ali se na nju predugo čekalo, jer neki od članova porodica ubijenih nisu je dočekali”, navodi Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH.
I Glavni državni tužilac BiH Goran Salihović dijeli njen stav, navodeći kako je „istraga koja je trajala godinu dana pokazala da možemo da radimo kao jedno tužilaštvo.“
Iako je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor, Milanu Lukiću nikada nije suđeno za ovaj zločin iako se navodi kao jedan od egzekutora.
