Nakon što je tužiteljstvu tijekom glavnog ispitivanja potvrdio kako su snage bosanskih Srba nasumično granatirale Sarajevo tijekom opsade između 1992. i 1995. godine, bivši šef vojnih promatrača UN-a Francis Roy Thomas suočen je tijekom unakrsnog ispitivanja od strane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića s mnoštvom dokumenata Armije BiH o postojanju teškog naoružanja unutar grada.
Za optuženog Karadžića cijelo Sarajevo je bilo legitiman cilj napada budući da je prema njegovim tvrdnjama Armija BiH imala položaje, ne samo uz dugačku liniju sukoba, već i unutar stambenih područja grada.
Svjedok major Francis Roy Thomas tijekom svedočenja,16 septembar 2010
Kako bi opovrgao tvrdnju svjedoka o nasumičnom granatiranju, bez obzira radi li se o vojnim ili civilnim ciljevima, Karadžić je iskoristio izvještaje bošnjačkih snaga koje su bile smještene u gradu. Prema njemu veliki broj incidenata granatiranja je nepravedno pripisan srpskoj strani.
„Slažete li se da je veoma veliki broj incidenata i projektila čije porijeklo i mjesto ispaljenja nisu mogli biti utvrđeni“, upitao je Karadžić bivšeg UN-ovog promatrača.
„Mogu samo usput reći da je općenito u Sarajevu u vrijeme dok sam ja bio tamo, a to je bilo do srpnja 1994. godine, da su minobacačke granate, to jest mine mogle biti ispaljivane s bilo koje strane, ali sve veće od toga je moralo dolaziti sa srpske strane. Mi, kada bi počinjali istragu smo kretali od te pretpostavke“, opisao je svjedok.
Svjedok: Armija BiH djelovala iz okolice bolnice
Svjedok Thomas potvrdio je Karadžiću da su bošnjačke snage unutar grada koristile minobacače transportirajući ih u civilna područja i od tamo napadale srpske položaje.
„Mi smo puno vremena provodili u tome pokušavajući da ih uhvatimo – da prenose minobacač u krug bolnice, da onda pucaju i da onda odu od tamo. Ali nismo nikad uspjeli uhvatiti ih u tom činu. No znamo da su to radili“, izjavio je svjedok.
Ipak, bivši viši UN-ov promatrač sucima je napomenuo tijekom unakrsnog ispitivanja kako se bošnjačke snage ne mogu optuživati za granate koje su padale po centru grada s obzirom na logiku dometa minobacača.
Također, Thomas se prisjetio da su ga srpske snage impresionirale preciznošću, kada su njega osobno gađale na putu prema Palama, što prema njemu znači da su mogle tako djelovati i po Sarajevu, a ne nasumično.
Karadžić je, s druge strane, prezentirao i naređenje Armije BiH o djelovanju bošnjačkih tenkovskih jedinica u gradu što je svjedok odbacio kao mogućnost.
„Je li tenkovska četa podrazumijeva postojanje tenkova“, upitao je Karadžić.
„Ja bih rekao da, ali to ne znači zapravo da se tu ne radi o planu zavaravanja (protivnika) da imaju tenkove, ili da nisu svi tenkovi uništeni ili skriveni ili nešto drugo. Mi bismo svakako rado saznali lokaciju jedne tenkovske čete“, obrazložio je svjedok.
Nakon svjedočenja Thomasa suđenje Karadžiću ponovno je odgođeno za desetak dana (do 27.09. 2010.) budući da je optuženom odobren zahtjev za dodatnim vremenom kako bi mogao proučiti dokumentaciju zaplijenjenu krajem prošle godine prilikom pretresa stanova dvojice bivših oficira Vojske Republike Srspke.
Prema Karadžiću i ti dokumenti podržavaju njegovu tezu kako su srpske snage gađale samo legitimne vojne ciljeve u Sarajevu budući da su se i u
stambenim dijelovima skrivale bošnjačke snage.
Za optuženog Karadžića cijelo Sarajevo je bilo legitiman cilj napada budući da je prema njegovim tvrdnjama Armija BiH imala položaje, ne samo uz dugačku liniju sukoba, već i unutar stambenih područja grada.
Kako bi opovrgao tvrdnju svjedoka o nasumičnom granatiranju, bez obzira radi li se o vojnim ili civilnim ciljevima, Karadžić je iskoristio izvještaje bošnjačkih snaga koje su bile smještene u gradu. Prema njemu veliki broj incidenata granatiranja je nepravedno pripisan srpskoj strani.
„Slažete li se da je veoma veliki broj incidenata i projektila čije porijeklo i mjesto ispaljenja nisu mogli biti utvrđeni“, upitao je Karadžić bivšeg UN-ovog promatrača.
„Mogu samo usput reći da je općenito u Sarajevu u vrijeme dok sam ja bio tamo, a to je bilo do srpnja 1994. godine, da su minobacačke granate, to jest mine mogle biti ispaljivane s bilo koje strane, ali sve veće od toga je moralo dolaziti sa srpske strane. Mi, kada bi počinjali istragu smo kretali od te pretpostavke“, opisao je svjedok.
Svjedok: Armija BiH djelovala iz okolice bolnice
Svjedok Thomas potvrdio je Karadžiću da su bošnjačke snage unutar grada koristile minobacače transportirajući ih u civilna područja i od tamo napadale srpske položaje.
„Mi smo puno vremena provodili u tome pokušavajući da ih uhvatimo – da prenose minobacač u krug bolnice, da onda pucaju i da onda odu od tamo. Ali nismo nikad uspjeli uhvatiti ih u tom činu. No znamo da su to radili“, izjavio je svjedok.
Ipak, bivši viši UN-ov promatrač sucima je napomenuo tijekom unakrsnog ispitivanja kako se bošnjačke snage ne mogu optuživati za granate koje su padale po centru grada s obzirom na logiku dometa minobacača.
Nakon svjedočenja Thomasa suđenje Karadžiću ponovno je odgođeno za desetak dana jer je optuženom odobren zahtjev za dodatnim vremenom za proučavanje dokumentacije zaplijenjene krajem prošle godine prilikom pretresa stanova dvojice bivših oficira Vojske RS
Također, Thomas se prisjetio da su ga srpske snage impresionirale preciznošću, kada su njega osobno gađale na putu prema Palama, što prema njemu znači da su mogle tako djelovati i po Sarajevu, a ne nasumično.
Karadžić je, s druge strane, prezentirao i naređenje Armije BiH o djelovanju bošnjačkih tenkovskih jedinica u gradu što je svjedok odbacio kao mogućnost.
„Je li tenkovska četa podrazumijeva postojanje tenkova“, upitao je Karadžić.
„Ja bih rekao da, ali to ne znači zapravo da se tu ne radi o planu zavaravanja (protivnika) da imaju tenkove, ili da nisu svi tenkovi uništeni ili skriveni ili nešto drugo. Mi bismo svakako rado saznali lokaciju jedne tenkovske čete“, obrazložio je svjedok.
Nakon svjedočenja Thomasa suđenje Karadžiću ponovno je odgođeno za desetak dana (do 27.09. 2010.) budući da je optuženom odobren zahtjev za dodatnim vremenom kako bi mogao proučiti dokumentaciju zaplijenjenu krajem prošle godine prilikom pretresa stanova dvojice bivših oficira Vojske Republike Srspke.
Prema Karadžiću i ti dokumenti podržavaju njegovu tezu kako su srpske snage gađale samo legitimne vojne ciljeve u Sarajevu budući da su se i u
stambenim dijelovima skrivale bošnjačke snage.
