Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom zaštićenog svjedoka, koji je pod pseudonimom RM – 249 i zaštićenog lika opisao kako je preživio streljanje Srebreničana.
Svjedok RM -249 se prisjetio kako je u srpnju 1995.godine potražio spas zajedno s obitelji u UN-ovom kampu u Potočarima kada su srpske snage zauzele zaštićenu zonu. No snage UNROFOR-a nisu ih zaštitile te su žene i djeca ukrcavani na autobuse, a muškarci i stariji dječaci izdvajani te odvođeni u nepoznato. Zaštićeni svjedok je tužiteljstvu potvrdio kako je Srebreničanima bilo jasno da ih se želi dijelom pogubiti, a dijelom protjerati.
„U tom trenutku čovjek nije mogao razmišljati o ostanku, jer je to značilo sigurnu smrt. Jedini spas je bio – pokušati izaći iz Srebrenice. U tom trenutku sam razmišljao da postoje nekakve šanse, s obzirom da sam teško ranjen čovjek“, naveo je RM-249.
Svjedok je početkom rata ranjen (1992.godine) gelerom u koljeno kao civil i nije sudjelovao u ratnim operacijama. Sa štakom i malo kćerkicom u naručju uspio se ukrcati u jedan autobus gdje je sjeo na pod, u nadi da ga srpski vojnici neće vidjeti i odvesti s ostalim bošnjačkim muškarcima i dječacima. Autobus je nekoliko puta zaustavljen na kontrolnim točkama vojske bosanskih Srba, no svjedok je tek morao izaći kada su stigli do mjesta Luke.
„Po izlasku iz autobusa sam primijetio dosta srpskih vojnika koji su kontrolirali sve ljude koji su izlazili iz autobusa. Moja kćerka je imala 4 godine i bila je dosta slabašna, mršava, i više nego dvostruko lakša nego njezini današnji vršnjaci. Bila je meni dosta privržena tako da sam ju ja nosio, uzeo u naručje“, opisao je jecajući zbog prisjećanja na najteže trenutke u životu.
Srpski vojnici su svjedoka odvojili od obitelji i ostalih srebreničkih prognanika i zatočili u lokalnoj školi. Nakon jednodnevnog psiho-fizičkog zlostavljanja utrpan je s još 21 bošnjačkim zarobljenikom u kamion i odvezen u smjeru Vlasenice, na gubilište kod mjesta Rašića Gaj. Kada su srpski vojnici ubili prvih pet zarobljenika svjedok je bio među onima koji su pokušali pobjeći s kamiona, no to je uspjelo samo njemu budući da se spustio niz jednu strminu i ostao skriven kod obale rijeke. Od tamo je slušao rafale koji su se nastavili.
Nakon dva tjedna lutanja uspio je doći na slobodan teritorij i opisati pogubljenje koje je jedini preživio.
Predsjedavajući požurivao strane u postupku, ali i žrtvu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala prikazati kako je spomenuto streljanje posljedice lokalne osvete vojnika bosanskih Srba, a ne organizirano i naređeno od više komande, kako to tvrdi optužba. Tom prilikom branitelj Miodrag Stojanović je, kao i obično, ispitivao svjedoka o ratnim operacijama Armije BiH u okolici Srebrenice, no predsjedavajući sudac Alphonso Orie je napomenuo „kako to nije relevantno“ za obranu od optužbi za koje se Mladić tereti i da se to „sluša po stoti puta“.
Zbog pokušaja da se suđenje što prije završi, upozorenje o liniji ispitivanja o gladi u Srebrenici prije njezinog zauzimanja, dobio je prethodno i tužitelj Van der Pui.
Predsjedavajući sudac ga je prekidao u pitanjima koja se ne odnose na sam zločin, a prekidao je u takvim opisima i samu žrtvu, ne dozvolivši joj na kraju iskaza da do kraja završi zahvalu i poziv ostalima da kažu istinu u cilju pravde i borbe protiv mržnje.
Podsjetimo zbog brige za vrijeme, suci su nedavno odbili i zahtjev obrane da se broj radnih dana u tjednu smanji s 5 na 4, zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog, bez obzira što se tome nije protivilo ni haško tužiteljstvo, kao ni liječnik kojeg su konzultirali.
Tijekom ispitivanja preživjelog Srebreničana optuženi je aktivno sudjelovao u suđenju, višekratno se konzultirajući sa svojim braniteljima.
General Mladić (70) se tereti za genocid u Srebrenici po zapovjednoj odgovornosti, kao i njegov politički šef u ratno vrijeme, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić kojem trenutno traje dvomjesečna pauza suđenja.
Suđenje će se nastaviti u četvrtak iskazom 133.svjedoka optužbe.
Svjedok RM -249 se prisjetio kako je u srpnju 1995.godine potražio spas zajedno s obitelji u UN-ovom kampu u Potočarima kada su srpske snage zauzele zaštićenu zonu. No snage UNROFOR-a nisu ih zaštitile te su žene i djeca ukrcavani na autobuse, a muškarci i stariji dječaci izdvajani te odvođeni u nepoznato. Zaštićeni svjedok je tužiteljstvu potvrdio kako je Srebreničanima bilo jasno da ih se želi dijelom pogubiti, a dijelom protjerati.
„U tom trenutku čovjek nije mogao razmišljati o ostanku, jer je to značilo sigurnu smrt. Jedini spas je bio – pokušati izaći iz Srebrenice. U tom trenutku sam razmišljao da postoje nekakve šanse, s obzirom da sam teško ranjen čovjek“, naveo je RM-249.
Svjedok je početkom rata ranjen (1992.godine) gelerom u koljeno kao civil i nije sudjelovao u ratnim operacijama. Sa štakom i malo kćerkicom u naručju uspio se ukrcati u jedan autobus gdje je sjeo na pod, u nadi da ga srpski vojnici neće vidjeti i odvesti s ostalim bošnjačkim muškarcima i dječacima. Autobus je nekoliko puta zaustavljen na kontrolnim točkama vojske bosanskih Srba, no svjedok je tek morao izaći kada su stigli do mjesta Luke.
„Po izlasku iz autobusa sam primijetio dosta srpskih vojnika koji su kontrolirali sve ljude koji su izlazili iz autobusa. Moja kćerka je imala 4 godine i bila je dosta slabašna, mršava, i više nego dvostruko lakša nego njezini današnji vršnjaci. Bila je meni dosta privržena tako da sam ju ja nosio, uzeo u naručje“, opisao je jecajući zbog prisjećanja na najteže trenutke u životu.
Srpski vojnici su svjedoka odvojili od obitelji i ostalih srebreničkih prognanika i zatočili u lokalnoj školi. Nakon jednodnevnog psiho-fizičkog zlostavljanja utrpan je s još 21 bošnjačkim zarobljenikom u kamion i odvezen u smjeru Vlasenice, na gubilište kod mjesta Rašića Gaj. Kada su srpski vojnici ubili prvih pet zarobljenika svjedok je bio među onima koji su pokušali pobjeći s kamiona, no to je uspjelo samo njemu budući da se spustio niz jednu strminu i ostao skriven kod obale rijeke. Od tamo je slušao rafale koji su se nastavili.
Nakon dva tjedna lutanja uspio je doći na slobodan teritorij i opisati pogubljenje koje je jedini preživio.
Predsjedavajući požurivao strane u postupku, ali i žrtvu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala prikazati kako je spomenuto streljanje posljedice lokalne osvete vojnika bosanskih Srba, a ne organizirano i naređeno od više komande, kako to tvrdi optužba. Tom prilikom branitelj Miodrag Stojanović je, kao i obično, ispitivao svjedoka o ratnim operacijama Armije BiH u okolici Srebrenice, no predsjedavajući sudac Alphonso Orie je napomenuo „kako to nije relevantno“ za obranu od optužbi za koje se Mladić tereti i da se to „sluša po stoti puta“.
Zbog pokušaja da se suđenje što prije završi, upozorenje o liniji ispitivanja o gladi u Srebrenici prije njezinog zauzimanja, dobio je prethodno i tužitelj Van der Pui.
Predsjedavajući sudac ga je prekidao u pitanjima koja se ne odnose na sam zločin, a prekidao je u takvim opisima i samu žrtvu, ne dozvolivši joj na kraju iskaza da do kraja završi zahvalu i poziv ostalima da kažu istinu u cilju pravde i borbe protiv mržnje.
Podsjetimo zbog brige za vrijeme, suci su nedavno odbili i zahtjev obrane da se broj radnih dana u tjednu smanji s 5 na 4, zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog, bez obzira što se tome nije protivilo ni haško tužiteljstvo, kao ni liječnik kojeg su konzultirali.
Tijekom ispitivanja preživjelog Srebreničana optuženi je aktivno sudjelovao u suđenju, višekratno se konzultirajući sa svojim braniteljima.
General Mladić (70) se tereti za genocid u Srebrenici po zapovjednoj odgovornosti, kao i njegov politički šef u ratno vrijeme, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić kojem trenutno traje dvomjesečna pauza suđenja.
Suđenje će se nastaviti u četvrtak iskazom 133.svjedoka optužbe.