Autor Tom Balmforth; priredila Mirjana Rakela
Kako su krimski Tatari reagirali na ruski upad na poluotok ? Naš dopisnik otputovao u jedno tatarsko selo, nadomka Simferopola.
Na prvi pogled selo djeluje tipično prigradski, mirno, uspavano. No, ispod površine, među petstotinjak stanovnika vlada strah.
Ruske snage su stacionirane samo nekoliko kilometara dalje, na ulicama glavnog grada Krima, Simferopola. I glasine se šire da se sprema napad na Tatare.
Mudasir Kafodar, 55-odišnji Tatar u rukama drži unuku, u vrtu svoje dvospratne kamene kuće, gdje se igra i njegovih šest unuka.
"Želimo živjeti u miru. No, ruski vojnici su ušli na naš teritorij, ukrajinski teritorij, i sada naoružani muškarci hodaju naokolo. Ne samo ja, nego svi mi smo uplašeni. Oni ne ništa ne govore. Ne objašnjavaju tko su. No, jasno je da oni nisu Ukrajinci, već Rusi."
Kafodar je rođen u Uzbekistanu, a 2000. godine se vratio natrag na Krim, jer smatra da je to njegova domovina. Njegove roditelje – danas starce od 93 i 85 godina - deportirao je Staljin 1954 . Roditeljsku kuću je ponovno izgradio, a sada se plaši da bi mogao ponovno sve izgubiti.
Tatari čine oko 12 posto od dva milijuna stanovnika Krima. Većina su bili deportirani u srednju Aziju tokom Drugog svjetskog rata pod optužbom za suradnju s nacistima, a tek su se počeli vraćati nakon što je Ukrajina izborila svoju neovisnost 1991 godine.
I za razliku od velike većine stanovnika Krima, većina Tatara podupirala je europroteste na Majdanu, u Kijevu, koji su srušili predsjednika Viktora Janukoviča.
Oni žele da Krim ostane u Ukrajini, te da se Kijev nastavi približavati evropskim integracijama. A s ruskim vojnicima na ulicama strahuju od ponovnog potpadanja pod utjecaj Moskve .
Ali Tatari, poput Kafodara, ne plaše se samo ruskih vojnika.
Tokom više od dva desetljeća ukrajinske neovisnosti, krimski Tatari su živjeli zajedno s tamošnjim Rusima, koji čine oko 60 posto stanovništva, i koji žude da Krim bude dio Rusije.
Kafodar kaže kako ima glasina o napadima na Tatare u obližnjim selima, ali novinar Radija Slobodna Evropa ih nije mogao provjeriti.
"Što možemo učiniti? Mi smo miroljubiv narod. Nismo se ni za što pripremali. Što možemo učiniti? Prije nekoliko noći, grupa neidentificiranih muškaraca je upala u jednu kuću i pretukli su oca i sina. Oni su u bolnici. Sada se govori da će biti još sličnih napada, u naseljima, poput našeg."
Sa Kozacima i drugim promoskovskim grupama koji marširaju ulicama Simferopola i skandiraju "Rusija! Rusija! " Kafodar i ostali seljani poduzimaju mjere – spremju se na obranu. Svake večeri, dvadesetak stanovnika zaselka Fontana drže stražu.
Kafodar priča da nemaju oružje i da se nada da neće biti napada:
"Mi smo krimski Tatari. Mi živimo ovdje . Ne trebaju nam nemiri. Mi ne planiramo ništa loše.“
U glavnom gradu Krima, u Simferopolu, lideri Tatara su prillično uznemireni. Sa skupštine Medžlisa, 1. marta, jedan do tatarskih predstavnika, Ali Khamzii je poručio:
"Čini se da je ruski predsjednik Vladimir Putin dao nalog da se okupira Krim. On će poslati snage i na istok. Mogu reći samo jedno – neću bježati. Ovo nije ni ukrajinska, ni ruska zemlja, već tatarska zemlja.“
Kako su krimski Tatari reagirali na ruski upad na poluotok ? Naš dopisnik otputovao u jedno tatarsko selo, nadomka Simferopola.
Na prvi pogled selo djeluje tipično prigradski, mirno, uspavano. No, ispod površine, među petstotinjak stanovnika vlada strah.
Ruske snage su stacionirane samo nekoliko kilometara dalje, na ulicama glavnog grada Krima, Simferopola. I glasine se šire da se sprema napad na Tatare.
Mudasir Kafodar, 55-odišnji Tatar u rukama drži unuku, u vrtu svoje dvospratne kamene kuće, gdje se igra i njegovih šest unuka.
"Želimo živjeti u miru. No, ruski vojnici su ušli na naš teritorij, ukrajinski teritorij, i sada naoružani muškarci hodaju naokolo. Ne samo ja, nego svi mi smo uplašeni. Oni ne ništa ne govore. Ne objašnjavaju tko su. No, jasno je da oni nisu Ukrajinci, već Rusi."
Kafodar je rođen u Uzbekistanu, a 2000. godine se vratio natrag na Krim, jer smatra da je to njegova domovina. Njegove roditelje – danas starce od 93 i 85 godina - deportirao je Staljin 1954 . Roditeljsku kuću je ponovno izgradio, a sada se plaši da bi mogao ponovno sve izgubiti.
Tatari čine oko 12 posto od dva milijuna stanovnika Krima. Većina su bili deportirani u srednju Aziju tokom Drugog svjetskog rata pod optužbom za suradnju s nacistima, a tek su se počeli vraćati nakon što je Ukrajina izborila svoju neovisnost 1991 godine.
I za razliku od velike većine stanovnika Krima, većina Tatara podupirala je europroteste na Majdanu, u Kijevu, koji su srušili predsjednika Viktora Janukoviča.
Oni žele da Krim ostane u Ukrajini, te da se Kijev nastavi približavati evropskim integracijama. A s ruskim vojnicima na ulicama strahuju od ponovnog potpadanja pod utjecaj Moskve .
Ali Tatari, poput Kafodara, ne plaše se samo ruskih vojnika.
Tokom više od dva desetljeća ukrajinske neovisnosti, krimski Tatari su živjeli zajedno s tamošnjim Rusima, koji čine oko 60 posto stanovništva, i koji žude da Krim bude dio Rusije.
Kafodar kaže kako ima glasina o napadima na Tatare u obližnjim selima, ali novinar Radija Slobodna Evropa ih nije mogao provjeriti.
"Što možemo učiniti? Mi smo miroljubiv narod. Nismo se ni za što pripremali. Što možemo učiniti? Prije nekoliko noći, grupa neidentificiranih muškaraca je upala u jednu kuću i pretukli su oca i sina. Oni su u bolnici. Sada se govori da će biti još sličnih napada, u naseljima, poput našeg."
Sa Kozacima i drugim promoskovskim grupama koji marširaju ulicama Simferopola i skandiraju "Rusija! Rusija! " Kafodar i ostali seljani poduzimaju mjere – spremju se na obranu. Svake večeri, dvadesetak stanovnika zaselka Fontana drže stražu.
Kafodar priča da nemaju oružje i da se nada da neće biti napada:
"Mi smo krimski Tatari. Mi živimo ovdje . Ne trebaju nam nemiri. Mi ne planiramo ništa loše.“
U glavnom gradu Krima, u Simferopolu, lideri Tatara su prillično uznemireni. Sa skupštine Medžlisa, 1. marta, jedan do tatarskih predstavnika, Ali Khamzii je poručio:
"Čini se da je ruski predsjednik Vladimir Putin dao nalog da se okupira Krim. On će poslati snage i na istok. Mogu reći samo jedno – neću bježati. Ovo nije ni ukrajinska, ni ruska zemlja, već tatarska zemlja.“