Tek uz policijsku asistenciju ekipa izraelskih dokumentarista snimila je prizore na mjestu nekadašnjeg ustaškog koncentracijskog logora u mjestu Metajna na Pagu. Prije toga grupa mještana otjerala je ekipu, tvrdeći da tamo nije bilo nikakvog logora. U prvih nekoliko mjeseci Endehazije u Metajni i nedalekoj uvali Slano bio je logor u kojem se pretpostavlja da je ubijeno oko 8.000 ljudi – Židova, Srba i Hrvata.
Šedesetdevetgodišnji američki Židov hrvatskih korijena Dani Novak bio je šokiran kada je grupa od 7 – 8 mještana u selu Metajna na Pagu povicima i prijetnjama napala ekipu izraelskih dokumentarista koji su željeli snimiti kadrove na mjestu nekadašnjeg ženskog logora u nekoliko kuća u Metajni, gdje su, kao i u nedalekom muškom logoru Slano, ubijeni njegova baka, teka i još dvoje najbližih rođaka.
„I onda su ljudi počeli biti jako emotivni. Rekli su da to nije tu bilo! Jedan čovjek je bio jako, jako emotivan - pokazao je na svog četverogodišnjeg sina i rekao: ja neću da ova laž bude na mom sinu kada naraste“, kaže Novak.
Ta dva logora, manji za žene u dvije vile za odmor i još jednoj zgradi na rubu sela Metajna i veći za muškarce u uvali Slano, otvoreni su krajem šestog mjeseca god. 1941, ljudi su dovođeni preko Gospića i za postojanja logorapretpostavlja se da je tamo ubijeno oko 8.000 ljudi - Židova, Srba i Hrvata - čija su tijela bačena u more ili okolne kraške jame. Logor je zatvoren kada Talijani sredinom kolovoza god.1941 preuzimaju kontrolu nad Pagom.
Kada je ekipa dokumentarista krenula prema parkiralištu, ne bi li bar izdaleka snimila potrebne kadrove, pojavila se policija koja im je rekla kako su ih pozvali građani jer da netko snima bez dozvole, uzeli im pasoše i kazali da autom krenu za njima do policije u Novalji na Pagu. Nastavak priča član dokumentarističke ekipe Ladislav Trajer, inače iz Jevrejske opštine Novi Sad:
„Pred samom Novaljom su se zaustavili, rekli da nema potrebe i vratili nam pasoše. Mi smo onda otišli u hotel koji smo imali u Novalji i tamo se smestili, a na izlazu nas je čekao komandir stanice policije i policijski podoficir što je zadužen za imigraciono. Pitali su nas da li želimo da podignemo tužbu protiv nekoga, da li nam je neko pretio, i obezbedili su nam sutradan policijsku pratnju sa dva detektiva i tim policijskim podoficirom za snimanje u Metajni. I ponovo su došli ljudi i vikali, svađali se, jel, ali ovoga puta sa policajcima.“
Tako je ova priča na kraju ipak dobila kakav-takav happy end. Sa druge strane, ostaje pitanje - zašto je Hrvatska opet bila talac grupice ljudi koji negiraju zločine iz prošlosti?
Oni u tome na žalost nisu usamljeni. Spomen ploča na mjestu nekadašnjeg logora u uvali Slano postavljena sredinom sedamdesetih godina razbijena je početkom devedesetih, a ponovno je postavljena i god 2010. i 2013, i oba puta vrlo brzo opet uništena.
Hrvatska televizija izvijestila je u nedjelju o ovom nemilom incidentu i donijela reakcije nekoliko mještana Metajne, od kojih neki kažu kako ništa ne znaju ni o čemu, dok drugi u kameru tvrde da u tih nekoliko kuća u Metajni, od kojih je jedna danas područna osnovna škola, nikada nije bio nikakav logor. I upravo to je ono što je najviše povrijedilo aktivisticu Židovske općine Zagreb i predstavnicu židovske manjine u gradu Zagrebu Sanju Zoričić Tabaković.
„Užasno sam revoltirana, a naročito sam bila revoltirana kada sam jučer slušala ove ljude koje su intervjuirali, mještane koji tvrde da se to nije dogodilo. Upravo zato što se to dogodilo su se oni ovako digli na noge i branili svoju istinu! Da se to nije dogodilo, odmahnuli bi rukom i rekli ekipi neka radi što hoće. Međutim, ovo je dokaz da vrlo dobro znaju što se dogodilo“, smatra Sanja Zoričić Tabaković.
Ekipa je iz Izraela došla snimiti dokumentarac o Holokaustu na prostoru bivše Jugoslavije po narudžbi Hitahdut Olej Ex Jugoslavija, izraelske udruge koja okuplja Židove doseljene s prostora bivše Jugoslavije i njihove potomke.
Obišli su sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije, osim Crne Gore, a u Hrvatskoj su, osim na Pagu, snimali i na Petrovoj gori, u Jasenovcu i u Zagrebu.