Seksualna revolucija “osvaja” Iran: sve više i više mladih ljudi ignoriraju učmala moralna na čela režima i čine ono u čemu uživaju. Upražnjavaju seks prije braka, lažiraju nevinost i snimaju male kućne porno filmove.
Kamera zumira vrata koja se polako otvaraju. Vidi se krevet, a na krevetu mladi par. Čuje se smijeh. Ali zvuk dolazi od čovjeka iza kamere, koji se polako približava paru. Kad primjete da su “promatrani”, svih troje prasnu u smijeh.
Ovo je opis samo jednog od brojnih kućnih porno uradaka koji se šire internetom u Iranu. I nije nikakva iznimka. Proizvodnja i distrubucija takvih “filmova” kažnjiva je, baš kao i izvanbračni odnosi. Za preljubu je kazna bičevanje ili čak kamenovanje o čemu podrobnije govore i izvještaji Human Rights Watcha i Amnesty International.
U većini filmova ne vide se lica “glumaca”, baš kao što su i “režiseri” anomni. Ali stotine web stranica i blogova nude te amaterske snimke, često snimljene mobilnim telefonima. Razmjenjuju se uglavnom putem Bluetootha, e-mailovima ili na DVD-u.
"U filmovima nema ničega što ina če ne postoji, neki akteri imaju čak i seks s više partnera," kaže 23-godišnji student iz Teherana Mahrok. "Iran se potpuno promijenio u posljednjih nekoliko godina."
Osnivajući Islamsku republiku, 1979.godine, ajatolah Homeini je obećao zemlju očistiti od "zapadnog nemorala". U sljedećih nekoliko godina radikaliziran je islam, a socijalne i individualne slobode su jako ograničene. Žene su prisiljene pokriti glavu i tijelo, a u mnogim područjima javnog života uvedena je rodna segregacija. To su samo dva od brojnih novih pravila kojima je cilj bio spriječiti izvanbračne odnose muškaraca i žena.
Vjerski vodje tvrde da je Homeinijev cilj postignut i da je Islamska republika postala kolijevka “pobožnosti i duhovnosti” svijeta. Stvarnost je, međutim, drugačija.
"Živio sam do nedavno u jednom privatnom domu za djevojke u Teheranu. Svih 30, bez ijednog izuzetka, imale su dečka i naravno seks. Čak i one udate su imale neku aferu”, kaže student Mahrok.
Naslovna strana knjige "Socijalna istorija i seksualni odnosi u Iranu"
Internet, filmovi, knjige i svi ostali “proizvodi” kulture podliježu strogoj cenzuri u Iranu. Zabranjeno je imati satelitsku antenu. Država kontrolira pristup vanjskom svijetu u nadi da će stanovnike zaštiti od invazije "zapadne kulture". No, zabrane i ograničenja imaju suprotan učinak: Mladi Iranci su okrenuli ledja moralnim vrijednostima režima.
To je primjetno posebno kod žena. Do prije nekoliko godina, djevičanstvo je bilo simbolom ženske vrline. Gubitak nevinosti prije vjenčanja mogao je imati kobne posljedice. Sada stvari stoje drugačije.
"Posebno u velikim gradovima, danas imate mnogo djevojaka koje više nisu djevice”, kaže 30-godišnja Bahar. "Neki kažu: To je moje tijelo, i moje je pravo raspolagati njim. Muškarca koji me procjenjuje na temelju komadića “opne” ne želim ni imati”, kaže ova mlada Iranka.
Broj obrazovanih žena je mnogo veći u Iranu nakon revolucije i one su svjesne svojih prava. Nisu vi še spremne podnositi patrijarhalne norme. Sve ih je više zaposlenih i finansijski neovisnih.
Bahar kaže da im je to pomoglo i u emancipaciji, te da ih se sve više usudjuje priznati budućem mužu da više nisu djevice. A i muškarci se lagano počinju na to navikavati.
A za one žene koje se ipak žele udati za konzervativne muškarce, postoji medicinsko rješenje: "Za manje od 100 eura u Iranu je moguće obnoviti himen", kaže Hamidreza Širmohamadi, predsjednik Udruženja za istraživanje i razvoj moderne seksualne medicine u Karadji, sjeverozapadno od Teherana .
"No, postoje i lakši načini: kineski proizvod, koji košta jednako kao i žvakača guma", navodi Širmohamadi . Ova "čarobna kapsula” prosto se stavi u vaginu prve bračne noći. Prilikom spolnog odnosa eksplodira i izlije crvenu tekućinu. Nevinost se dakle može “odglumiti”.
Sve su češće u Iranu i vanbračne zajednice. Mladi ljudi se ne žene ako nemaju razloga za to. Ne samo zbog činjenice da seks mogu upražnjavati i mimo braka, nego i zbog ekonomskih problema koji prate osnivanje porodice. “Stoga se sve više mladih ljudi, posebno u velikim gradovima, odlučuje za vanbračni zajednički život”, kaže Širmohamadi.
Čak i vladini dužnosnici potvrdjuju taj trend. Kako ga mogu zaustaviti ili iskorijeniti, evidentno nemaju pojma. Mlade Irance režim očigledno više ne može kontrolirati. Islamska utopija spolne segregacije, koju su željeli izgraditi ajatolasi, nije uspjela.
