Tužilaštvo BiH zatražilo obustavu rušenja kuće zločina u Višegradu

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je dopis čelnim ljudima Opštine Višegrad da obustave rušenje nedavno obnovljene kuće Sumbule Zebe u Pionirskoj ulici u tom gradu. U ovom je objektu 14. juna 1992. godine zapaljeno više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti.

Četrnaestog juna 1992. u kući Adema Omeragića, koja je danas u vlasništvu njegove kćerke Sumbule Zeba, spaljeno je 70 civila bošnjačke nacionalnosti.

Sumbula, iako danas živi u Francuskoj, kuću je obnovila, a sljedeće godine se namjerava vratiti u Višegrad, kaže njena opunomoćenica i predsjednica Udruženja “Žene žrtve rata” Bakira Hasečić.

No, pitanje je hoće li se Sumbula imati gdje vratiti nakon što je urbanističko-građevinska inspektorica Ljiljana Ćiković potpisala odluku o rušenju kuće. Prema njenim riječima, nakon što je opštinska inspekcija donijela rješenje o rušenju, uložena je žalba Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, koja je odbijena.

„Postoji zakon o izbjeglicama koji se vraćaju u prijeratno mjesto boravka da nema niko im pravo taržiti urbanističku saglasnost, osim ako ne mijenjaju namjenu i ne povećavaju gabarit kuće. S obzirom da je kuća Sumbule Zebe izgrađena na potpuno istim temeljima, istih gabarita, naišli smo na opstrukciju“, kaže Bakira Hasečić.



Načelnik Višegrada Slaviša Mišković za naš radio kaže kako je slučaj ispolitizovan i da kuća u kojoj je 70 civila živo spaljeno nema nikakve veze sa “zatiranjem zločina”, već odlukom o izgradnji puta kroz posjed Sumbule Zeba:

„Planirano je da se ukloni onaj dio kuće koji je samovoljom, mimo zakonske regulative naknadno ugrađen“, navodi načelnik.

Iako se iz Miškovićevog odgovora ne može naslutiti hoće li doći do rušenja kuće, Suljo Fejzić, predsjednik Skupštine Opštine Višegrad, kaže kako najvjerovatnije neće. Ovu ocjenu Fejzić temelji na dopisu kojeg je bh. Tužilaštvo proslijedilo opštinskom načelniku Slaviši Miškoviću, u kojem traži da se obustavi rušenje:

„Po mojoj procjeni, vjerovatno se ništa neće poduzimati. Dodatni razlog tome je i to što su Policijska stanica Višegrad i Centar javne bezbjednosti odbili asistenciju na rušenju tih objekata“, kaže Fejzić.

O istoj temi sa Miškovićem u Višegradu je u srijedu razgovarala i delegacija OHR-a, Ambasade SAD-a i OSCE-a.

“Razlog posjete je da na licu mjesta vidim o čemu se radi, kakva je situacija sa kućom, regulacionim planom i uvjerio sam se svojim očima da ne postoje nikakvi problemi, i to je ono o čemu ću izvijestiti visokog predstavnika u Sarajevu", rekao je Peter Appleby, šef Političkog odjela OHR-a.

„Šta je još čudno tu? U produžetku i na jednu i na drugu stranu ima kuća koje su bliže trasi tog puta, međutim, to kao ne smeta, ali samo ta kuća smeta“, naglašava Suljo Fejzić.

„Tu se radi o jednom projektu, ne radi se samo o jednoj kući, kako se želi to predstaviti“, konstatuje, međutim, načelnik Višegrada Slaviša Mišković.

Načelnik o zločinu saznao iz novina

Zločin tokom kojeg je u kući i Pionirskoj ulici u Višegradu 1992. spaljeno 70 civila poznat je i kao "živa lomača". Za ovaj zločin u Haškom tribunalu su osuđeni Milan Lukić na doživotnu kaznu, a Sredoje Lukić na 27 godina.

Njih dvojica su automatskim oružjem strijeljali one koji su pokušali pobjeći kroz prozore. U kući je umrlo 59 osoba, uključujući 17 djece, u starosti od dva dana do 14 godina, a nekolicina preživjelih su svjedočili tokom suđenja:

„Ali užasni događaji ističu se po zlokobnosti spaljivanja, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti koji su ih definirali, po čistoj bezobzirnosti i brutalnosti prikupljanja, zatvaranja i zaključavanja žrtava, čime ih se bespomoćne izložilo paklenom požaru.“

No, ni ovo, ali ni druga suđenja nisu promijenila svijest kod većine građana Višegrada da su se u gradu dešavali zločini nad njihovim komšijama Bošnjacima. To najbolje ilustruje činjenica kako je prošle godine, prilikom ukopa 66 identifikovanih žrtava koje su 2010. ekshumirane iz jezera Perućac, bilo i postrojavanje višegradske brigade Vojske RS-a. Neki od njih su rekli:

„Večeras smo pokazali, što je i bio cilj ovoga mitinga, da je srpski narod jedinstven, složan, ponosan i širokogrudan. Ali nikome ne damo da nam dira istoriju i mijenja tokove proteklog rata. Višegrad je slobodan grad, ali nije grad zločina, genocida pogotovo.“

Sve ovo itekako utiče na povratak onih koji su u Višegradu živjeli do 1992., ali i oko 2.000 onih koji su se tamo vratili. Čovjek koji bi trebao i njih predstavljati, načelnik Slaviša Mišković, na naše pitanje da li je bilo zločina u gradu koji je imao 7.000 stanovnika, odgovara:

„Ja znam za neke, nešto sam čitao po štampi i koliko upšte mediji znaju, znam i ja.“

RSE: Za Pionirsku pretpostavljam da ste znali, da to niste čitali?

Mišković: Naravno da sam čuo i znao.

Slučaj Pionirske ulice u Višegradu samo je dio priče o tome koliko se građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnu pripadnost, ne žele suočiti sa prošlošću. Kakve posljedice mogu biti po bh. društvo zbog toga, odgovor daje Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode:

„Ja se bojim da stavljanjem pod tepih, nakon 20, 30 godina te nemani će iščiliti i ponovo će doći do oružanog sukoba. Mi moramo da tu spiralu nasilja prekinemo. Kako je možemo prekidati? Da se kaže:’Da, ovdje se dogodio zločin i stid nas je zbog toga i mi više to nećemo raditi.’ E to je to. A daleko smo od toga“, zaključuje Fadila Memišević.