Rudari rudnika mrkog uglja Breza u prva četiri mjeseca ove godine iskopali su 160.000 tona uglja i ostvarili dobitak od preko milion konvertibilnih maraka, što su najbolji poslijeratni rezultati ovog preduzeća.
U rudniku je zaposleno oko 1.000 rudara, koji rade u tri smjene. Ekipa Radija Slobodna Evropa provela je nekoliko sati sa njima 300 metara ispod zemlje i uvjerila se da je tvrdnja da se za rudarski hljeb kaže da je sa sedam kora sasvim tačna.
„Zijo, pusti gumu!“
U jamu Kamenica Rudnika mrkog uglja u Brezi spustili smo se gumom, odnosno trakom kojom u rudnik svakodnevno ulaze tri smjene rudara, ali i kojom iz središta zemlje dolazi mrki ugalj. Kažu nam da traka prelazi četiri metra u sekundi, što je prilično brzo, pa se moramo čuvati.
Na svakih nekoliko minuta, upravnik jame Kamenica Alija Salkić upozorava nas da sagnemo glavu kako ne bismo udarili u neku od drvenih greda. Put nam osvjetljuju tek baterije na šljemovima koje smo dobili na ulasku u jamu. Trakom možemo preći oko kilometar i po, i tu su prvi rudari sa kojima ćemo razgovarati, objašnjava nam Alija dok se vozimo. Još jedno upozorenje, ovoga puta da se pripremimo za silazak sa trake.
Iako bi svako u rudarskoj jami očekivao krupne muškarce sa lopatama, lica uprljanih ugljem, nas je dočekala žena. Rudarka Zuhrijeta Zaimović jedna je od 20 žena koliko ih radi u RMU Breza. Uskoro će u penziju, a cijeli radni vijek provela je upravo u jami. Kancelarijski posao, kaže, nije za nju.
Na pitanje je li teško biti žena rudar, odgovara:
"Za mene nije teško pošto sam navikla na taj posao. I završila sam rudarsku tehničku školu, tako da je to u sklopu sa rudarstvom. Cijeli radni vijek radim u rudniku, u jami.“
Nastavljamo dalje, sada pješke, uskim hodnicima, a cilj nam je stići do onoga što rudari zovu široko čelo jame. To se mjesto nalazi na 300 metara ispod površine zemlje i iz njega se vadi oko 80 posto uglja. Usput sretamo rudare. Jedan od njih je Nermin Redžić. U jamu je sišao sa 19 godina.
„Čim sam došao iz one vojske, JNA, odmah sam prijavio se ovdje i zaposlio se“, kaže on.
Na konstataciju da se kaže da je rudarski hljeb hljeb sa sedam kora i pitanje je li to tačno, Nermin je rekao:
"Ah, jooj... Vidite i sami kako je. Sve je teško. Nema lahkog ovdje ništa.
Više od kilometar i po mračnih hodnika rudnika ne dozvoljavaju da se brzo krećete."
Blato i gomila greda, koje su napravljene kako bi olakšale rudarima put, nama su samo prepreka. Mladim rudarima, kaže rudar Hazim Eskić, treba samo tri mjeseca da nauče hodati po jami.
„Mi nikad ne znamo hoćemo li izaći živi ili nećemo. To je pod broj jedan. Metanska jama, razumijete. Može biti eksplozija, nedajbože. Drugo, teški poslovi. Vidite da je teško hodati samo, a ne raditi u jami“, objašnjava Eskić.
Bez obzira na opasnosti koje vrebaju iz rudarske jame, mnogi mladi iz Breze traže zaposlenje upravo u rudniku. Na jedno mjesto, kažu u upravi, konkuriše čak njih 50. Dvadasettrogodišnji Senid Elvedanović imao je, kaže, sreće što je našao posao.
„U nas je ovdje rudnik sad u dobrom stanju, plate redovne. Dobro je. Nije nekog posla u Brezi da ima sad - boljeg nema“, priča Elvedanović.
Velika potražnja za radnim mjestima
Stigli smo do širokog čela. Ovdje radi oko 20 ljudi u jednoj smjeni, a svaki rudar u prosjeku iskopa oko tonu uglja. Tu se nalazi i jedini potpuno mehanizovani pogon u ovom rudniku, objašnjava upravnik jame Alija Salkić.
„Glavni kapacitet za dobivanje uglja je odavdje“, kaže on.
Na pitanje da li odavdje ide sav ugalj, Salkić odgovara:
"Nije sav, 80 posto" i dodaje da na ovim mašinama radi oko 20 ljudi u tom čelu u jednoj smjeni.
RSE: Koliko dnevno uglja može odavdje da izađe?
Salkić: Pa od 700 do 1.000 tona, tako otprilike.
Na ovom mjestu radi i najstariji rudar u RMU Breza. Sulejman Oćuz je kopač i trebao je već biti u penziji. Tražio je da nastavi da radi jer, kaže, mora školovati djecu.
„Pa su mi pretpostavljeni moji udovoljili pošto imam ratu kredita, a imam i djecu i ne mogu ih školovati. Ne mogu ih školovati od penzije, pa su mi udovoljili da radim. Radim kao kopač“, kaže Oćuz.
U Rudniku mrkog uglja Breza cijele porodice zarađivale su svoju koru hljeba. Muamer Ahmetspahić kaže da je možda upravo ta činjenica doprinijela i njegovoj odluci da se spusti u jamu.
„Bio dedo rudar, babo rudar. Penziju zaradio babo, pa onda i ja tako došao. Najbliže je tu tražiti posao. Tu veže i tako, zaposlih se“, priča on.
RSE: I ima puno mladih ljudi, vidim.
Ahmetspahić: Ima puno omladine. Kod nas uglavnom su mladi ljudi. Potražnja za tim radnim mjestima je velika u nas u rudniku. Dosta njih čeka na posao.
RSE: A biste li voljeli da vaša djeca sutra rade u rudniku?
Ahmetspahić: Volio bih da ne rade, da imaju neki bolji posao.
U rudniku je zaposleno oko 1.000 rudara, koji rade u tri smjene. Ekipa Radija Slobodna Evropa provela je nekoliko sati sa njima 300 metara ispod zemlje i uvjerila se da je tvrdnja da se za rudarski hljeb kaže da je sa sedam kora sasvim tačna.
„Zijo, pusti gumu!“
U jamu Kamenica Rudnika mrkog uglja u Brezi spustili smo se gumom, odnosno trakom kojom u rudnik svakodnevno ulaze tri smjene rudara, ali i kojom iz središta zemlje dolazi mrki ugalj. Kažu nam da traka prelazi četiri metra u sekundi, što je prilično brzo, pa se moramo čuvati.
Na svakih nekoliko minuta, upravnik jame Kamenica Alija Salkić upozorava nas da sagnemo glavu kako ne bismo udarili u neku od drvenih greda. Put nam osvjetljuju tek baterije na šljemovima koje smo dobili na ulasku u jamu. Trakom možemo preći oko kilometar i po, i tu su prvi rudari sa kojima ćemo razgovarati, objašnjava nam Alija dok se vozimo. Još jedno upozorenje, ovoga puta da se pripremimo za silazak sa trake.
Iako bi svako u rudarskoj jami očekivao krupne muškarce sa lopatama, lica uprljanih ugljem, nas je dočekala žena. Rudarka Zuhrijeta Zaimović jedna je od 20 žena koliko ih radi u RMU Breza. Uskoro će u penziju, a cijeli radni vijek provela je upravo u jami. Kancelarijski posao, kaže, nije za nju.
Na pitanje je li teško biti žena rudar, odgovara:
"Za mene nije teško pošto sam navikla na taj posao. I završila sam rudarsku tehničku školu, tako da je to u sklopu sa rudarstvom. Cijeli radni vijek radim u rudniku, u jami.“
Nastavljamo dalje, sada pješke, uskim hodnicima, a cilj nam je stići do onoga što rudari zovu široko čelo jame. To se mjesto nalazi na 300 metara ispod površine zemlje i iz njega se vadi oko 80 posto uglja. Usput sretamo rudare. Jedan od njih je Nermin Redžić. U jamu je sišao sa 19 godina.
„Čim sam došao iz one vojske, JNA, odmah sam prijavio se ovdje i zaposlio se“, kaže on.
Na konstataciju da se kaže da je rudarski hljeb hljeb sa sedam kora i pitanje je li to tačno, Nermin je rekao:
"Ah, jooj... Vidite i sami kako je. Sve je teško. Nema lahkog ovdje ništa.
Više od kilometar i po mračnih hodnika rudnika ne dozvoljavaju da se brzo krećete."
Eskić: Mi nikad ne znamo hoćemo li izaći živi ili nećemo. To je pod broj jedan. Metanska jama, razumijete.
Blato i gomila greda, koje su napravljene kako bi olakšale rudarima put, nama su samo prepreka. Mladim rudarima, kaže rudar Hazim Eskić, treba samo tri mjeseca da nauče hodati po jami.
„Mi nikad ne znamo hoćemo li izaći živi ili nećemo. To je pod broj jedan. Metanska jama, razumijete. Može biti eksplozija, nedajbože. Drugo, teški poslovi. Vidite da je teško hodati samo, a ne raditi u jami“, objašnjava Eskić.
Bez obzira na opasnosti koje vrebaju iz rudarske jame, mnogi mladi iz Breze traže zaposlenje upravo u rudniku. Na jedno mjesto, kažu u upravi, konkuriše čak njih 50. Dvadasettrogodišnji Senid Elvedanović imao je, kaže, sreće što je našao posao.
„U nas je ovdje rudnik sad u dobrom stanju, plate redovne. Dobro je. Nije nekog posla u Brezi da ima sad - boljeg nema“, priča Elvedanović.
Velika potražnja za radnim mjestima
Stigli smo do širokog čela. Ovdje radi oko 20 ljudi u jednoj smjeni, a svaki rudar u prosjeku iskopa oko tonu uglja. Tu se nalazi i jedini potpuno mehanizovani pogon u ovom rudniku, objašnjava upravnik jame Alija Salkić.
„Glavni kapacitet za dobivanje uglja je odavdje“, kaže on.
Na pitanje da li odavdje ide sav ugalj, Salkić odgovara:
"Nije sav, 80 posto" i dodaje da na ovim mašinama radi oko 20 ljudi u tom čelu u jednoj smjeni.
RSE: Koliko dnevno uglja može odavdje da izađe?
Salkić: Pa od 700 do 1.000 tona, tako otprilike.
Na ovom mjestu radi i najstariji rudar u RMU Breza. Sulejman Oćuz je kopač i trebao je već biti u penziji. Tražio je da nastavi da radi jer, kaže, mora školovati djecu.
„Pa su mi pretpostavljeni moji udovoljili pošto imam ratu kredita, a imam i djecu i ne mogu ih školovati. Ne mogu ih školovati od penzije, pa su mi udovoljili da radim. Radim kao kopač“, kaže Oćuz.
U Rudniku mrkog uglja Breza cijele porodice zarađivale su svoju koru hljeba. Muamer Ahmetspahić kaže da je možda upravo ta činjenica doprinijela i njegovoj odluci da se spusti u jamu.
Ahmetspahić: Kod nas uglavnom su mladi ljudi. Potražnja za tim radnim mjestima je velika u nas u rudniku. Dosta njih čeka na posao.
„Bio dedo rudar, babo rudar. Penziju zaradio babo, pa onda i ja tako došao. Najbliže je tu tražiti posao. Tu veže i tako, zaposlih se“, priča on.
RSE: I ima puno mladih ljudi, vidim.
Ahmetspahić: Ima puno omladine. Kod nas uglavnom su mladi ljudi. Potražnja za tim radnim mjestima je velika u nas u rudniku. Dosta njih čeka na posao.
RSE: A biste li voljeli da vaša djeca sutra rade u rudniku?
Ahmetspahić: Volio bih da ne rade, da imaju neki bolji posao.
