Danas je Svjetski dan radija. Medij koji je obilježio dobar dio 20-tog vijeka u 21. je vijek stigao kao njegovo već pomalo staromodno nasljeđe. No, uprkos razvoju tehnologije radio nije izgubio značaj.Njegova uloga je nezamjenjiva naročito u specifičnim situacijama poput ratnih zbivanja ili prirodnih katastrofa. Ovaj medij je vjerni pratilac u raznim situacijama. Stoga je budućnost radija neupitna.
Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čuda stvorila je 1920. godine. Putovanje od Amerike do ovih prostora trajalo je tek šest godina.
Ovako je 15.maja 1926. godine,još u Kraljevini SHS, Božana Begović najavila početak emitovanja Radio Zagreba. Potom su uslijedili Radio Ljubljana, Beograd.
Prva radio stanica u BiH pokrenuta je u julu 1942. i sve vrijeme tokom II svjetskog rata u okrilju NDH emitovala program. Zvanično Radio Sarajevo, počinje emitovanje programa četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH 1945. Đorđe Lukić Cigo, prvi tehničar i spiker. 10.aprila 1945. godine izgovorio je: "Ovdje Radio Sarajevo. Smrt fašizmu - sloboda narodu!"
No, radio je popularnost u pravom smislu riječi u BiH doživio tek polovinom sedamdesetih godina. Osim vijesti koje su morale proći rigorozne kontrole prije nego što odu u eter bile su veoma popularne radio drame, muzika uživo, sjeća se Rinko Golubović jedan od najprepoznatljivijih glasova radija, a kasnije i televizije.
‘’Zvali su ga ‘kutija čuda, kutija u kojoj žive mali ljudi’. No, moram napomenuti da smo mi tih sedamdesetih godina u BiH imali samo jednu ozbiljnu radio stanicu koja je bila pod državnom kapom, na neki način pod cenzurom, i svaka riječ izgovorena putem radija bila je isključiva i jedina istina. Bilo je i zbunjujućih situacija. Sjećam se jedne prilike, bila je u pitanju radio drama u kojoj je tema bila Orvelovska priča, priča o ‘malim zelenim’. Ja sam slučajno dobio ulogu da budem reporter koji dočekuje čovjeka koji je napravio tunel od Australije do Igmana kroz koji će doći ‘mali zeleni’. Nakon toga ja ujutro u granapu kupujem hljeb i zaustavlja me komšinica: 'Jaoo, gospodine Rinko šta da radimo, kad dolaze ( ‘mali zeleni’ )?' Bio sam šokiran koliko ljudio vjeruju radiju i bukvalno shvataju ono što čuju iz te ‘kutije’’’, kroz smijeh govori Golubović
U početku radio jeste služio kao zabava, podsjeća Fahira Fejzić Čengić, profesorica komunikoloških i novinarskih disciplina na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, a kasnije su i druge uloge dolazile do izražaja. Drugi mediji mu nisu konkurencija, kaže profesorica Čengić.
‘’Radio je zapravo idealan mediji jer se on, posebice idejom govora i idejom slušanja, pretvara u glavno pomoćno sredstvo za egzistencionalni obsah. Zato bi se za radio moglo reći i da je egzistencionalni medij.
Radio je nezamjenjiv medij u vremenu buke, površnosti, u vremenu hazarderskih igara, kojima smo okruženi na svaki način, u vrlo turbulentnom svijetu, u kojem funkcioniramo. Mislim da je naprosto nezamjenjiv u nekim relacijama. Veliki su oceani na ovoj planeti. Zauzimaju većinu prostora. Tamo su radio i kratki talasi nezamjenjivi. O tome se malo razmišlja. To je jedini medij koji je dosegljiv na tim velikim pučinama i prostranstvima. Tu je ovog časa radio neviđeno važan. Kada, nakon duge tišine, zamora ili otuđenosti, čujete ljudski glas, tada je radio odličan mediji i tada je potrebno imati unutar radijskog prostora, sa profesionalne strane, dobre ljude i dobre profesionalce. Tada nema blefa i pokrića slikom, te pomoći montažama. U eter, kao jedno zajedničko, planetarno dobro, izlazi samo ono što je vrijednost samo po sebi."
Iako danas možda nije popularan kao što je bio u nastajanju, radio će uvijek imati svoje slušaoce ocjenjuju građani.
Zbog toga je neupitan njegov opstanak kaže profesorica Fejzić Čengić: "Dok postoje ljudi, dok slušaju i imaju moć da govore, dok slušaju jedni druge, radio će postojati."
