Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je u svoju hašku obranu bivšeg pripadnika Armije Bosne i Hercegovine koji je dao iskaz o zločinima bošnjačkih snaga prema srpskim civilima u okolici Srebrenice.
Kao zaštićeni svjedok, skrivenog lika i pod pseudonimom KW-012, opisao je ubojstvo 5 srpskih civila u mjestu Kamenica kod Zvornika te likvidaciju grupe Bošnjaka iz Srebrenice koji su naišli neposredno nakon zločina.
Bivši pripadnik srebreničke jedinice Armije BiH pod zapovjedništvom Nasera Orića, oslovljavajući optuženog s „gospodine predsjedniče“ pokušao je potkrijepiti Karadžićeve teze i u vezi optužbi za genocid i progone početkom 1992.godine.
Odnosno kako se zarobljavanje velikog broja nesprskih civila tada dogodilo iz straha srpskih lokalnih dužnosnika zbog bošnjačkih oružanih aktivnosti, a ne zbog direktive paljanskih vlasti predvođenih optuženim.
Pri opisu svog zatočenja od „strane donekadašnjih susjeda“ KW-012 se rasplakao prisjećajući se mučenja i ubijanja kojem su bili izloženi zatočeni Bošnjaci u svibnju 1992.godine u školi u Bratuncu. Nakon što je oko 450 zatočenika prebačeno u Pale, kako bi ih se uputilo na razmjenu, svjedoka su tamo navodno spasili vojni policajci i medicinsko osoblje budući da je bio cijeli rasječen.
Jedan od rijetkih svjedoka koje je Karadžić poduže ispitivao u sudnici, detaljno je naveo imena počinitelja zločina iz jednice Nasera Orića. U želji da pruži veću autentičnosti iskazu, Karadžić je pokazao sliku Orića zajedno sa svjedokom iz 1993. godine u centru mjesta Kravica.
„Ovaj svjedok je čekao deset godina da kaže istinu“, rekao je Karadžić raspravljajući sa sucima njegovu liniju ispitivanja o akcijama ARBiH usmjerene prema srpskom stanovništvu u okolici Srebrenice, a koje su navodno bile okidač njezinog zauzimanja od strane Vojske Republike Srpske u srpnju 1995.godine.
O ubojstvima znalo zapovjedništvo
Kao ubojicu srpskih i bošnjačkih civila svjedok je označio A. Osmanovića zvanog Taran i njegovog brata zvanog Kobra, opisujući kako se sve događalo uz suglasnost zapovjedništva pa su zbog toga svi ostali vojnici samo promatrali te kao i on pomagali u pokapanju žrtava.
Ubojstva su se dogodila u Kamenici kraj Zvornika, na putu prema mjestu Hajvazi, gdje su također „trebali pobiti srpsko stanovništvo kako bi se oslobodio prolaz“.
Karadžić je ispitivao o akcijama 28.divizije Armije BiH sve do odluke o povlačenju iz Srebrenice tijekom čega je svjedok opisao bijeg s linija obrane, povlačenje prema Potočarima kao i pokušaj probijanja prema Tuzli.
Zaštićeni svjedok je potvrdio i tezu Karadžića kako se mnogo ubojstava nakon zauzimanja Srebrenice dogodilo u međusobnim okršajima bošnjačkih boraca, što je naknadno ubrojeno u brojku od 7.000 pogubljenih zarobljenika o čemu govori optužnica.
"Ako netko nije imao vojnu knjižicu mi smo ga ubijali na licu mjesta“, naveo je svjedok.
„Niste li rekli da ste sve svoje dokumente spalili prije povlačenja?“, upitao je pri tom predsjedavajući sudac O Gon Kwon, nakon čega je svjedok pokušao pojasniti – kako su spaljeni vojni dokumenti, a ne vojne knjižice.
Svjedoku suđeno za ubojstva
KW-012 je i sam zarobljen prilikom proboja i odveden zajedno s oko 25 zarobljenika u Kravicu, mjesto gdje se prema optužnici dogodio pokolj oko 1000 ljudi, a čiji je broj Karadžićev svjedok pokušao također osporiti. Njega je iz skladišta jedan poznanik izdvojio i odveo u jednu kancelariju iz koje je navodno pobjegao kroz prozor.
Tek je 2008.ili 2009.godine saznao iz medija da je tamo ubijeno puno ljudi. Nakon više mjeseci od odlaska iz Srebrenice, 1996.godine, uhićen je i ispitivan o ubojstvima 4 srpskih civila nakon čega je procesuiran u RS.
Osuđen je na 10 godina, nakon čega je ubro razmijenjen iz srpskog zatvora za zarobljene pripadnike VRS-a, o čemu je rekao kako su njega i krivce bošnjačke političke vlasti predstavljale kao ratne heroje, o čemu uopće nije riječ.
Na Karadžićevom suđenju je rekao kako prave ubojice civila štite SDA (Stranka demokratske akcije) i organizacija Majke Srebrenice, a da je njemu prijećeno da će ga ubiti ukoliko kaže istinu, posebno, kako je naveo, „od strane ljudi Nasera Orića“.
Bajro Kulovac ga je navodno u kancelariji u SIPA-i prebio kako bi potpisao da nikad nije bio u Srebrenici. Također rekao je da mu je predsjednik Komisije za nestale Amor Mašović rekao da bi bilo bolje da je ostao mrtav, kako se vodio nakon zauzimanja Srebrenice.
Zaštićeni svjedok je izjavio kako je od 1996. godine tražio od domaćih i međunarodnih institucija da ispriča svoju priču o zločinima protiv srpskog stanovništva u okolici Srebrenice, no da su mu se javili tek 2008. godine.
Iskaz zaštićenog svjedoka nastaviti će se u utorak.
Kao zaštićeni svjedok, skrivenog lika i pod pseudonimom KW-012, opisao je ubojstvo 5 srpskih civila u mjestu Kamenica kod Zvornika te likvidaciju grupe Bošnjaka iz Srebrenice koji su naišli neposredno nakon zločina.
Bivši pripadnik srebreničke jedinice Armije BiH pod zapovjedništvom Nasera Orića, oslovljavajući optuženog s „gospodine predsjedniče“ pokušao je potkrijepiti Karadžićeve teze i u vezi optužbi za genocid i progone početkom 1992.godine.
Odnosno kako se zarobljavanje velikog broja nesprskih civila tada dogodilo iz straha srpskih lokalnih dužnosnika zbog bošnjačkih oružanih aktivnosti, a ne zbog direktive paljanskih vlasti predvođenih optuženim.
Pri opisu svog zatočenja od „strane donekadašnjih susjeda“ KW-012 se rasplakao prisjećajući se mučenja i ubijanja kojem su bili izloženi zatočeni Bošnjaci u svibnju 1992.godine u školi u Bratuncu. Nakon što je oko 450 zatočenika prebačeno u Pale, kako bi ih se uputilo na razmjenu, svjedoka su tamo navodno spasili vojni policajci i medicinsko osoblje budući da je bio cijeli rasječen.
Jedan od rijetkih svjedoka koje je Karadžić poduže ispitivao u sudnici, detaljno je naveo imena počinitelja zločina iz jednice Nasera Orića. U želji da pruži veću autentičnosti iskazu, Karadžić je pokazao sliku Orića zajedno sa svjedokom iz 1993. godine u centru mjesta Kravica.
„Ovaj svjedok je čekao deset godina da kaže istinu“, rekao je Karadžić raspravljajući sa sucima njegovu liniju ispitivanja o akcijama ARBiH usmjerene prema srpskom stanovništvu u okolici Srebrenice, a koje su navodno bile okidač njezinog zauzimanja od strane Vojske Republike Srpske u srpnju 1995.godine.
O ubojstvima znalo zapovjedništvo
Kao ubojicu srpskih i bošnjačkih civila svjedok je označio A. Osmanovića zvanog Taran i njegovog brata zvanog Kobra, opisujući kako se sve događalo uz suglasnost zapovjedništva pa su zbog toga svi ostali vojnici samo promatrali te kao i on pomagali u pokapanju žrtava.
Ubojstva su se dogodila u Kamenici kraj Zvornika, na putu prema mjestu Hajvazi, gdje su također „trebali pobiti srpsko stanovništvo kako bi se oslobodio prolaz“.
Karadžić je ispitivao o akcijama 28.divizije Armije BiH sve do odluke o povlačenju iz Srebrenice tijekom čega je svjedok opisao bijeg s linija obrane, povlačenje prema Potočarima kao i pokušaj probijanja prema Tuzli.
Zaštićeni svjedok je potvrdio i tezu Karadžića kako se mnogo ubojstava nakon zauzimanja Srebrenice dogodilo u međusobnim okršajima bošnjačkih boraca, što je naknadno ubrojeno u brojku od 7.000 pogubljenih zarobljenika o čemu govori optužnica.
"Ako netko nije imao vojnu knjižicu mi smo ga ubijali na licu mjesta“, naveo je svjedok.
„Niste li rekli da ste sve svoje dokumente spalili prije povlačenja?“, upitao je pri tom predsjedavajući sudac O Gon Kwon, nakon čega je svjedok pokušao pojasniti – kako su spaljeni vojni dokumenti, a ne vojne knjižice.
Svjedoku suđeno za ubojstva
KW-012 je i sam zarobljen prilikom proboja i odveden zajedno s oko 25 zarobljenika u Kravicu, mjesto gdje se prema optužnici dogodio pokolj oko 1000 ljudi, a čiji je broj Karadžićev svjedok pokušao također osporiti. Njega je iz skladišta jedan poznanik izdvojio i odveo u jednu kancelariju iz koje je navodno pobjegao kroz prozor.
Tek je 2008.ili 2009.godine saznao iz medija da je tamo ubijeno puno ljudi. Nakon više mjeseci od odlaska iz Srebrenice, 1996.godine, uhićen je i ispitivan o ubojstvima 4 srpskih civila nakon čega je procesuiran u RS.
Osuđen je na 10 godina, nakon čega je ubro razmijenjen iz srpskog zatvora za zarobljene pripadnike VRS-a, o čemu je rekao kako su njega i krivce bošnjačke političke vlasti predstavljale kao ratne heroje, o čemu uopće nije riječ.
Na Karadžićevom suđenju je rekao kako prave ubojice civila štite SDA (Stranka demokratske akcije) i organizacija Majke Srebrenice, a da je njemu prijećeno da će ga ubiti ukoliko kaže istinu, posebno, kako je naveo, „od strane ljudi Nasera Orića“.
Bajro Kulovac ga je navodno u kancelariji u SIPA-i prebio kako bi potpisao da nikad nije bio u Srebrenici. Također rekao je da mu je predsjednik Komisije za nestale Amor Mašović rekao da bi bilo bolje da je ostao mrtav, kako se vodio nakon zauzimanja Srebrenice.
Zaštićeni svjedok je izjavio kako je od 1996. godine tražio od domaćih i međunarodnih institucija da ispriča svoju priču o zločinima protiv srpskog stanovništva u okolici Srebrenice, no da su mu se javili tek 2008. godine.
Iskaz zaštićenog svjedoka nastaviti će se u utorak.
