Prema najnovijim procjenama Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, nezaposlenost je najveća u BiH i Makedoniji, a tako će ostati i u naredne tri godine. U BiH je u ovoj godini nezaposlenost 28 posto, a u Makedoniji 31 prema podacima Instituta. Iako su predviđanja za 2013. i 2014. godinu nešto povoljnija nego za tekuću, posrnule privrede, mali izvoz, nedostatak stranih investicija i velika zaduživanja kod međunarodnih finansijskih institucija razlozi su što prognoza ipak ostaje negativna. Iako svaka od zemalja u regiji ima svoje specifičnosti, BiH će najsporije napredovati zbog komplikovanog ustroja, ali i nezainteresovanosti domaćih političara da naprave funkcionalnu državu.
Davno je rečeno da „tamo gdje prestaje logika počinje Bosna i Hercegovina“. Tako mladi ljudi u BiH što više škole završe, manje imaju šanse za zaposlenje.
To potvrđuje i primjer Miljane Prodan iz Višegrada, diplomirane profesorice srpskog jezika i književnosti, koja je nedavno iz protesta napravila izložbu svojih odbijenica za posao. Tražila je posao po cijeloj BiH, a odbijenice su stizale iz Višegrada, Rogatice, Banje Luke, Bijeljine, Sarajeva, Pala, Kneževa, Foče, Bratunca i mnogih drugih mjesta. Sa profesorskom diplomom nije mogla raditi ni kao čistačica, a obrazloženja su, kaže, veoma zanimljiva.
„U obrazloženju ovom stoji da su oni koji su komisiji pokazali bolje rezultate u teorijskom i praktičnom dijelu provjere, na koji mene naravno nisu ni zvali, dobili posao, a ja ga nisam dobila“, kaže Prodan.
Građani BiH kažu da ima veliki broj ovakvih primjera i da bez stranačke pripadnosti ili nekog rođaka u politici, bez obzira na diplome, teško da možete pronaći posao.
„Prije godinu dana sam ostao bez posla, niko mi u kući ne radi, troje nas ima. I ja isto ovako konkurišem na razne poslove, ali još nema posla. A završio sam visoku školu u Užicu, na državnoj školi“, „Ako nemate mamu ili tatu na položaju, u stranci, nemojte se ni nadati da ćete se zaposliti“, „Očigledno se vidi da danas bez nekih veza ne možete dobiti posao“, ističu građani.
Da je politika najunosniji posao u BiH potvrđuje i podatak da se za predstojeće lokalne izbore prijavilo 30.000 kandidata, što članova stranaka, što nezavisnih kandidata koji u izborima vide šansu da obezbijede vlastitu egzistenciju.
Službena stopa nezaposlenosti u BiH je 28 posto, a sve iznad 10 posto ocjenjuje se kao alarmantan problem. Poređenja radi, u Grčkoj, koja se još bori sa recesijom, zvanična stopa nezaposlenosti je 22 posto.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, do kraja aprila u BiH je registrovano 540.000 nezaposlenih osoba. Agencija čak izlazi s podatkom da je stopa nezaposlenosti 44 posto, uzimajući u obzir činjenicu da je zaposlenih 688.000. Prema procjeni stručnjaka - na korak do gladi je 60 posto bh. stanovnika.
Zamka srednjeg dohotka
Zavodi za zapošljavanje uglavnom služe za registraciju nezaposlenih, no ozbiljnijeg programa zapošljavanja nema, kaže ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić, napominjući da BiH ima 12 zavoda za zapošljavanje, a mjesečno se gubi minimum 5.000 radnih mjesta.
„Silna armija koja nema gotovo nikakve svrhe – toliko je zavoda od kantonalnih, federalnih do državnih, a troše sredstva poreznih obveznika. Takvih je situacija na pretek. Znači, dupliranja, tripliranja. Ukoliko bi se zaista pravile uštede, možemo pokriti ove silne deficite u budžetima na svim nivoima od cirka milijardu i 200 miliona na godišnjem nivou i napraviti uštede“, kaže Hasić.
Malo je onih koji vjeruju da će jednog dana biti pozvani na neko upražnjeno radno mjesto. Istovremeno, među brojnim zaposlenima vlada strah da će u narednom periodu ostati bez posla. Da su njihove strijepnje opravdane, govori i podatak da je u posljednjih šest mjeseci na evidencijama Zavoda za zapošljavanje RS i Federalnog zavoda za zapošljavanje zabilježeno povećanje broja nezaposlenih za oko 2-3 hiljade mjesečno. Da diploma ne znači i zaposlenje potvrđuje i podatak da je na biroima 192 magistra i šest doktora nauka.
Ekonomski stručnjaci u BiH godinama upozoravaju da država ne može opstati bez oživljavanja privrede, no nova radna mjesta otvaraju se jedino u državnoj administraciji. Oko petine ukupnog stanovništva je na ''državnim jaslama'' . S druge strane, česte političke krize razlog su odustajanja od ulaganja mnogih investitora, kaže ekonomski analitičar Zlatko Hurtić.
„Politička situacija, nemogućnost funkcioniranja institucija i nemogućnost donošenja adekvatnih odluka je ono što BiH svrstava među zemlje koje imaju najveći rizik za ulaganja, poput nekih zemalja u Aziji i u Latinskoj Americi“, kaže Hurtić.
Iako političari u BiH, naročito u predizbornim kampanjama, obećavaju veći priliv stranih investicija, službe zadužene za to, poput Agencije za promociju stranih investicija FIPA, nisu privukle nijednog investitora, nego se bilježi pad investicija iz godine u godinu. Bruto domaći proizvod, prema predviđanjima Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, za ovu godinu je u minusu 0,5 posto. Iako je u narednoj godini predviđen rast od 1,5 posto, to se ne može smatrati pozitivnim pomakom, kažu analitičari napominjući da BiH već u budžetima ima deficite koje kani nadoknaditi kroz novi kredit od MMF-a.
Iako se BiH još uvijek ne smatra prezaduženom, sa vanjskim dugom od šest milijardi maraka, odnosno tri milijade eura, nova zaduženja neće se imati odakle vraćati budući da se svakodnevno gasi desetine firmi u BiH.
Profesor Nikola Grabovac kaže da je krajnje vrijeme da političari shvate da ni oni neće još dugo biti u povoljnoj poziciji ukoliko ne preduzmu ništa da poprave ekonomiju države.
„Čini mi se da bi trebalo poduzeti hitne mjere da bi se ovo stanje koliko-toliko spasilo jer bi moglo doći do općeg kolapsa, zastoja u izmirivanju obaveza, plaćanju budžeta itd., što niko od nas građana, koji ipak volimo BiH, ne bi želio“, naglašava Grabovac.
Profesor Vjekoslav Domljan već godinama upozorava da BiH nema ni ekonomsku strategiju niti političare sa vizijom koji bi doprinijeli da se ekonomija stavi u prvi plan.
„BiH se zapravo nalazi u zamci srednjeg dohotka, a to znači da ne može više konkurirati niskim nadnicama jer su druge zemlje konkurentnije u toj oblasti, nego mora, ako želi da postane zemlja sa visokim dohotkom, da ulaže u razvoj, u istraživanja, u inovacije, i time, kroz pojačane investicije, u konačnici pojačanu produktivnost i konkrentnost, ostvariti pojačan izvoz i tako bolji standard za svoje građane“, kaže Domljan.
Sa ovakvom situacijom koja je BiH dovela na regionalnoj ljestvici na samo dno, pravo je čudo kako, protivno svim zakonima logike, ekonomija BiH još uvijek opstaje.
Davno je rečeno da „tamo gdje prestaje logika počinje Bosna i Hercegovina“. Tako mladi ljudi u BiH što više škole završe, manje imaju šanse za zaposlenje.
To potvrđuje i primjer Miljane Prodan iz Višegrada, diplomirane profesorice srpskog jezika i književnosti, koja je nedavno iz protesta napravila izložbu svojih odbijenica za posao. Tražila je posao po cijeloj BiH, a odbijenice su stizale iz Višegrada, Rogatice, Banje Luke, Bijeljine, Sarajeva, Pala, Kneževa, Foče, Bratunca i mnogih drugih mjesta. Sa profesorskom diplomom nije mogla raditi ni kao čistačica, a obrazloženja su, kaže, veoma zanimljiva.
„U obrazloženju ovom stoji da su oni koji su komisiji pokazali bolje rezultate u teorijskom i praktičnom dijelu provjere, na koji mene naravno nisu ni zvali, dobili posao, a ja ga nisam dobila“, kaže Prodan.
Građani BiH kažu da ima veliki broj ovakvih primjera i da bez stranačke pripadnosti ili nekog rođaka u politici, bez obzira na diplome, teško da možete pronaći posao.
„Prije godinu dana sam ostao bez posla, niko mi u kući ne radi, troje nas ima. I ja isto ovako konkurišem na razne poslove, ali još nema posla. A završio sam visoku školu u Užicu, na državnoj školi“, „Ako nemate mamu ili tatu na položaju, u stranci, nemojte se ni nadati da ćete se zaposliti“, „Očigledno se vidi da danas bez nekih veza ne možete dobiti posao“, ističu građani.
Da je politika najunosniji posao u BiH potvrđuje i podatak da se za predstojeće lokalne izbore prijavilo 30.000 kandidata, što članova stranaka, što nezavisnih kandidata koji u izborima vide šansu da obezbijede vlastitu egzistenciju.
Službena stopa nezaposlenosti u BiH je 28 posto, a sve iznad 10 posto ocjenjuje se kao alarmantan problem. Poređenja radi, u Grčkoj, koja se još bori sa recesijom, zvanična stopa nezaposlenosti je 22 posto.
Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, do kraja aprila u BiH je registrovano 540.000 nezaposlenih osoba. Agencija čak izlazi s podatkom da je stopa nezaposlenosti 44 posto, uzimajući u obzir činjenicu da je zaposlenih 688.000. Prema procjeni stručnjaka - na korak do gladi je 60 posto bh. stanovnika.
Zamka srednjeg dohotka
Zavodi za zapošljavanje uglavnom služe za registraciju nezaposlenih, no ozbiljnijeg programa zapošljavanja nema, kaže ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić, napominjući da BiH ima 12 zavoda za zapošljavanje, a mjesečno se gubi minimum 5.000 radnih mjesta.
„Silna armija koja nema gotovo nikakve svrhe – toliko je zavoda od kantonalnih, federalnih do državnih, a troše sredstva poreznih obveznika. Takvih je situacija na pretek. Znači, dupliranja, tripliranja. Ukoliko bi se zaista pravile uštede, možemo pokriti ove silne deficite u budžetima na svim nivoima od cirka milijardu i 200 miliona na godišnjem nivou i napraviti uštede“, kaže Hasić.
Malo je onih koji vjeruju da će jednog dana biti pozvani na neko upražnjeno radno mjesto. Istovremeno, među brojnim zaposlenima vlada strah da će u narednom periodu ostati bez posla. Da su njihove strijepnje opravdane, govori i podatak da je u posljednjih šest mjeseci na evidencijama Zavoda za zapošljavanje RS i Federalnog zavoda za zapošljavanje zabilježeno povećanje broja nezaposlenih za oko 2-3 hiljade mjesečno. Da diploma ne znači i zaposlenje potvrđuje i podatak da je na biroima 192 magistra i šest doktora nauka.
Ekonomski stručnjaci u BiH godinama upozoravaju da država ne može opstati bez oživljavanja privrede, no nova radna mjesta otvaraju se jedino u državnoj administraciji. Oko petine ukupnog stanovništva je na ''državnim jaslama'' . S druge strane, česte političke krize razlog su odustajanja od ulaganja mnogih investitora, kaže ekonomski analitičar Zlatko Hurtić.
„Politička situacija, nemogućnost funkcioniranja institucija i nemogućnost donošenja adekvatnih odluka je ono što BiH svrstava među zemlje koje imaju najveći rizik za ulaganja, poput nekih zemalja u Aziji i u Latinskoj Americi“, kaže Hurtić.
Iako političari u BiH, naročito u predizbornim kampanjama, obećavaju veći priliv stranih investicija, službe zadužene za to, poput Agencije za promociju stranih investicija FIPA, nisu privukle nijednog investitora, nego se bilježi pad investicija iz godine u godinu. Bruto domaći proizvod, prema predviđanjima Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, za ovu godinu je u minusu 0,5 posto. Iako je u narednoj godini predviđen rast od 1,5 posto, to se ne može smatrati pozitivnim pomakom, kažu analitičari napominjući da BiH već u budžetima ima deficite koje kani nadoknaditi kroz novi kredit od MMF-a.
Iako se BiH još uvijek ne smatra prezaduženom, sa vanjskim dugom od šest milijardi maraka, odnosno tri milijade eura, nova zaduženja neće se imati odakle vraćati budući da se svakodnevno gasi desetine firmi u BiH.
Profesor Nikola Grabovac kaže da je krajnje vrijeme da političari shvate da ni oni neće još dugo biti u povoljnoj poziciji ukoliko ne preduzmu ništa da poprave ekonomiju države.
„Čini mi se da bi trebalo poduzeti hitne mjere da bi se ovo stanje koliko-toliko spasilo jer bi moglo doći do općeg kolapsa, zastoja u izmirivanju obaveza, plaćanju budžeta itd., što niko od nas građana, koji ipak volimo BiH, ne bi želio“, naglašava Grabovac.
Profesor Vjekoslav Domljan već godinama upozorava da BiH nema ni ekonomsku strategiju niti političare sa vizijom koji bi doprinijeli da se ekonomija stavi u prvi plan.
„BiH se zapravo nalazi u zamci srednjeg dohotka, a to znači da ne može više konkurirati niskim nadnicama jer su druge zemlje konkurentnije u toj oblasti, nego mora, ako želi da postane zemlja sa visokim dohotkom, da ulaže u razvoj, u istraživanja, u inovacije, i time, kroz pojačane investicije, u konačnici pojačanu produktivnost i konkrentnost, ostvariti pojačan izvoz i tako bolji standard za svoje građane“, kaže Domljan.
Sa ovakvom situacijom koja je BiH dovela na regionalnoj ljestvici na samo dno, pravo je čudo kako, protivno svim zakonima logike, ekonomija BiH još uvijek opstaje.