Sve je više nezadovoljstva odlukom glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije Gorana Radmana da ukine 11 dopisništava po Hrvatskoj i dva u Bosni i Hercegovini. Prosvjeduje struka, civilna scena, prosvjeduje politika, prosvjeduju lokalni političari širom Hrvatske.
Upravo su novinari iz dopisništava oni koji javnu televiziju čine javnom – oni sa kamerom i mikrofonom ulaze u seoska dvorišta, na ribarske koče, među radnike koji prosvjeduju, u dječje vrtiće pred zatvaranjem. Bez njih je javna televizija samo transmisija mudrih poruka političara iz Zagreba i medij za plasiranje izmišljenih problema koje će vlast riješiti, kako bi narod zaboravio na stvarne probleme, koje je vlast nesposobna riješiti.
I upravo na tom fonu je velik dio hrvatske javnosti shvatio odluku glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije Gorana Radmana da ukine 11 dopisništava po Hrvatskoj - u Karlovcu, Koprivnici, Novoj Gradiški, Sisku, Virovitici, Metkoviću, Požegi, Slavonskom Brodu, Županji, Gospiću i Krapini.
Najglasniji je bivši televizijski novinar sa 33 godine staža i laburistički predsjednik saborskog Odbora za medije Branko Vukšić koji za naš radio kaže kako je Radmanova inicijativa u korist konkurentskih televizija i krupnog kapitala, a protiv interesa hrvatskih građana:
„Na području kojeg ova dopisništva pokrivaju živi 3.200.00 stanovnika, i njih treba onemogućiti da se vide na javnoj televiziji! Ne smiju se više prikazivati protesti protiv ove ili bilo koje druge vlasti, štrajkovi, nezadovoljstva, njihove inicijative… To treba skinuti s ekrana, jer kada se ne vidi, kada nema medija – to ne postoji, to dobro znamo! Hrvatska je daleko šire nego ono što Radman vidi, a iz toga što radio vidi se da Radman ili ne zna, ili da radi podmuklo!", naglašava Vukšić.
U ovih 11 dopisništava radi 51 zaposlenik, među njima i brojni novinari. Oni daju priloge za emisije od jutra do večeri – od poljoprivrede, preko turizma i manjina do malog poduzetništva i zaštite potrošača.
Ima novinara iz dopisništava koji su u prošloj godini proizveli čak po 450 priloga. Njih se baca na ulicu, a ušteda će se moći mjeriti u promilima. Sa druge strane, na 1300 novinara, kamermana, tonaca i tehničara koji dnevno proizvode 4 televizijska i 4 radijska programa, web i teletekst dolazi čak 2000 ljudi u sustavu HRT-a koji su u raznim stručnom službama, ali nitko od njih neće dobiti otkaz.
Dodatno, štedi se na onima koji proizvode program, ali sa druge strane ima novca za 18 novih urednika na HRT-u, kojima sa promaknućem slijedi i povišenje plaće.
Opća katastrofa
I civilna scena pridružila se ogorčenju zbog ove Radmanove odluke, a pogotovo zbog njegovog objašnjenja da će novom organizacijom teren biti još bolje pokriven. Za naš radio Sanja Sarnavka iz udruge Babe pita:
„Što to znači? Zagrebački novinari će ići na teren izvještavati, a ljudi iz lokalnih zajednica koji stvarno poznaju tu sredinu ostat će bez posla. Mislim da je to jedna opća katastrofa.“
Odluci glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije (HRT) o gašenju 11 dopisništava već su se usprotivili HDZ, Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara Hrvatske, Sindikat novinara na HRT-u, Hrvatska zajednica županija i niz gradova i općina.
Sve njih dodatno iritira činjenica da su svi zaposleni u tim dopisništvima, ali i šefovi dopisničke mreže u Zagrebu o ovoj Radmanovoj odluci doznali iz novina, dakle radman je još jednom zaobišao proceduru i profesionalne odnose.
Ova odluka o ukidanju dopisništva po Hrvatskoj uslijedila je nakon Radmanove odluke o ukidanju dopisništva u Sarajevu i Mostaru, čime, po ocjeni savjetnice u GONGU Marine Škrabalo za naš radio, HRT gubi svoju regionalnu konkurentnost, i radi jako lošu stvar.
„Dok istovremeno hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić govori o proaktivnoj regionalnoj politici prema Bosni i Hercegovini, dok Hrvatska u BiH osniva centar izvrsnosti, podržava BiH i druge države u euroatlantskim integracijama, dok imamo cijeli problem sa položajem Hrvata u BiH, ali i zakonsku obavezu izvještavanja o njima, dok imamo milijun drugih razloga zašto BiH treba medijski pokrivati – ta se dopisništva ukidaju! To je iracionalno, kratkovidno i u poslovnom smislu potpuno neinteligentno", konstatira Marina Škrabalo.
Upravo su novinari iz dopisništava oni koji javnu televiziju čine javnom – oni sa kamerom i mikrofonom ulaze u seoska dvorišta, na ribarske koče, među radnike koji prosvjeduju, u dječje vrtiće pred zatvaranjem. Bez njih je javna televizija samo transmisija mudrih poruka političara iz Zagreba i medij za plasiranje izmišljenih problema koje će vlast riješiti, kako bi narod zaboravio na stvarne probleme, koje je vlast nesposobna riješiti.
I upravo na tom fonu je velik dio hrvatske javnosti shvatio odluku glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije Gorana Radmana da ukine 11 dopisništava po Hrvatskoj - u Karlovcu, Koprivnici, Novoj Gradiški, Sisku, Virovitici, Metkoviću, Požegi, Slavonskom Brodu, Županji, Gospiću i Krapini.
Najglasniji je bivši televizijski novinar sa 33 godine staža i laburistički predsjednik saborskog Odbora za medije Branko Vukšić koji za naš radio kaže kako je Radmanova inicijativa u korist konkurentskih televizija i krupnog kapitala, a protiv interesa hrvatskih građana:
„Na području kojeg ova dopisništva pokrivaju živi 3.200.00 stanovnika, i njih treba onemogućiti da se vide na javnoj televiziji! Ne smiju se više prikazivati protesti protiv ove ili bilo koje druge vlasti, štrajkovi, nezadovoljstva, njihove inicijative… To treba skinuti s ekrana, jer kada se ne vidi, kada nema medija – to ne postoji, to dobro znamo! Hrvatska je daleko šire nego ono što Radman vidi, a iz toga što radio vidi se da Radman ili ne zna, ili da radi podmuklo!", naglašava Vukšić.
U ovih 11 dopisništava radi 51 zaposlenik, među njima i brojni novinari. Oni daju priloge za emisije od jutra do večeri – od poljoprivrede, preko turizma i manjina do malog poduzetništva i zaštite potrošača.
Ima novinara iz dopisništava koji su u prošloj godini proizveli čak po 450 priloga. Njih se baca na ulicu, a ušteda će se moći mjeriti u promilima. Sa druge strane, na 1300 novinara, kamermana, tonaca i tehničara koji dnevno proizvode 4 televizijska i 4 radijska programa, web i teletekst dolazi čak 2000 ljudi u sustavu HRT-a koji su u raznim stručnom službama, ali nitko od njih neće dobiti otkaz.
Dodatno, štedi se na onima koji proizvode program, ali sa druge strane ima novca za 18 novih urednika na HRT-u, kojima sa promaknućem slijedi i povišenje plaće.
Opća katastrofa
I civilna scena pridružila se ogorčenju zbog ove Radmanove odluke, a pogotovo zbog njegovog objašnjenja da će novom organizacijom teren biti još bolje pokriven. Za naš radio Sanja Sarnavka iz udruge Babe pita:
„Što to znači? Zagrebački novinari će ići na teren izvještavati, a ljudi iz lokalnih zajednica koji stvarno poznaju tu sredinu ostat će bez posla. Mislim da je to jedna opća katastrofa.“
Odluci glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije (HRT) o gašenju 11 dopisništava već su se usprotivili HDZ, Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara Hrvatske, Sindikat novinara na HRT-u, Hrvatska zajednica županija i niz gradova i općina.
Sve njih dodatno iritira činjenica da su svi zaposleni u tim dopisništvima, ali i šefovi dopisničke mreže u Zagrebu o ovoj Radmanovoj odluci doznali iz novina, dakle radman je još jednom zaobišao proceduru i profesionalne odnose.
Ova odluka o ukidanju dopisništva po Hrvatskoj uslijedila je nakon Radmanove odluke o ukidanju dopisništva u Sarajevu i Mostaru, čime, po ocjeni savjetnice u GONGU Marine Škrabalo za naš radio, HRT gubi svoju regionalnu konkurentnost, i radi jako lošu stvar.
„Dok istovremeno hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić govori o proaktivnoj regionalnoj politici prema Bosni i Hercegovini, dok Hrvatska u BiH osniva centar izvrsnosti, podržava BiH i druge države u euroatlantskim integracijama, dok imamo cijeli problem sa položajem Hrvata u BiH, ali i zakonsku obavezu izvještavanja o njima, dok imamo milijun drugih razloga zašto BiH treba medijski pokrivati – ta se dopisništva ukidaju! To je iracionalno, kratkovidno i u poslovnom smislu potpuno neinteligentno", konstatira Marina Škrabalo.
