Pišu: Andrej Šarogradski, Aleksandar Gostev (Priredila Anamaria Ramač Furman)
U Iranu će uskoro verovatno biti pogubljen 41-godišnji milijarder Babak Zandžani, osuđen za „širenje korupcije u zemlji“. U vreme hapšenja 2013. godine smatran je najbogatijim Irancem: njegovo bogatstvo procenjivano je na 13-14 milijardi dolara. Smrtna presuda Zandžaniju i dvojici njegovih saradnika izrečena je prošle nedelje, ostalo im je samo nekoliko dana da ulože žalbu. Babak Zandžani postao je poznat na Zapadu u vreme kad je na čelu Irana bio Mahmud Ahmadinedžad. Tada je sumnjičen da pomaže Teheranu kršenjem međunarodnih sankcija, konkretno – izvozom nafte. Posle dolaska na vlast u Iranu predsednika Hasana Ruhanija, koji je najavljivao bespoštednu borbu protiv korupcije, Zandžanijeva kola krenula su nizbrdo. Doduše, mnogi Iranci smatraju da milijarder koji je sada osuđen na smrt nije mogao da prisvaja državni novac i daje mito bez pokroviteljstva najviših državnih rukovodilaca.
Posle hapšenja Zandžani je stalno ponavljao da svoj uspeh duguje Alahu i sreći. Njegova poslovna imperija Sorinet Group obuhvatala je 65 kompanija u Iranu, Turskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Maleziji i Tadžikistanu. Zandžani je imao širok spektar interesovanja – od kozmetike do ugostiteljstva, saobraćaja, građevinarstva i bankarstva. Bio je vlasnik fudbalskog kluba „Rah Ahan“, investirao je u iransku filmsku industriju. Pre nekoliko godina Zandžani je često putovao u Tadžikistan, gde je uložio značajna sredstva u izgradnju autobuske stanice, supermarketa i građevinske poslove u Dušanbeu. Najčešće je boravio u Emiratima ili u Turskoj i uvek je insistirao na tome da se ne bavi politikom.
Ime ovog iranskog magnata postalo je poznato širom sveta krajem 2012, nakon uvođenja zapadnih ekonomskih sankcija protiv Irana zbog njegovog nuklearnog programa. Zandžani se našao na crnim spiskovima Evropske unije i SAD zbog „ključne uloge u kršenju sankcija“. EU je smatrala da je Zandžani „glavni posrednik u ilegalnom izvozu iranske nafte i u tajnim transferima novca povezanog s naftom“. Zandžani, koji je sebe nazivao „ekonomskim basidžem“ (u čast iranske poluvojne dobrovoljačke milicije) odbacivao je sve optužbe i nije obraćao pažnju na crne spiskove. Međutim, kasnije je u intervjuu iranskim medijima priznao da je 2010. na molbu Centralne banke Irana pomogao da se u zemlju prebacuje novac od ilegalno prodate nafte.
Prebogati neženja potiče iz skromne porodice, njegov otac radio je na železnici. Izjavljivao je da je prva iskustva u biznisu stekao kao vozač direktora Centralne banke Irana, da bi kasnije otišao u Tursku i tamo stekao veliku imovinu. Zandžani je uhapšen 30. decembra 2013. Nepunih godinu dana pre toga u Iranu je izbio veliki skandal koji je otkrio veze milijardera s političarima. Januara 2013. tadašnji predsednik Mahmud Ahmadinedžad optužio je brata svog političkog protivnika Alija Laridžanija, u to vreme spikera parlamenta, da je primio mito od izvesnog „Mistera Z“, ali nije objavio njegovo puno ime. Međutim, uskoro su se na internetu pojavili snimci i fotografije na kojima je Zardžani snimljen u društvu iranskih funkcionera, među njima i Laridžanijevog brata Fazela. Zandžani je odbacio optužbe za davanje mita i izjavio je se s Fazelem Laridžanijem sreo sasvim slučajno. Na svojoj stranici na fejsbuku on se predstavljao kako svira violinu, vozi motocikl, opušta se u restoranima s prijateljima, putuje, posećuje gradilišta i daje intervjue.
Babak Zandžani dugo je bio pritvoren u po zlu poznatom zatvoru „Evin“ u Teheranu. Vrhovni sud Irana tvrdi da je Nacionalna iranska kompanija poverila Zandžaniju da izveze nafte za preko tri milijarde dolara, a da je mladi milijarder, kako je ustanovilo tužilaštvo, prisvojio više od dve i po milijarde. Ranije je iranski parlament optužio Zandžanija zbog toga što nije vratio državni novac. Njegovom hapšenju prethodilo je obećanje predsednika Hasana Ruhanija da će se boriti protiv korupcije, pogotovo među „privilegovanim ličnostima“ koja su iskoristila ekonomske sankcije.
Sudski proces u Teheranu Zandžaniju i dvojici njegovih saradnika završen je 6. marta. Sva trojica osuđena su na smrt vešanjem „zbog širenja korupcije u zemlji“, što se po iranskom Krivičnom zakonu smatra najtežim zločinom protiv Alaha, jer izaziva raspad zajednice vernika. Zandžani je obavezan da vrati celokupnu sumu koju je po mišljenju suda prisvojio, i još četvrtinu tog iznosa. Ovo je izjavio predsednik Visokog sudskog kolegijuma Irana Guljamhusein Mohseni-Edžei:
– Provostepeni sud proglasio je gospodina Babaka Zandžanija i još dvojicu osumnjičenih krivima zbog zločinačkog ponašanja u suprotnosti s Božjim zakonima i zakonima Islamske Republike Iran i izrekao je presudu kojom se sva trojica osuđuju na smrt.
Konzervativna iranska sredstva javnog informisanja propratila su okončanje ovog sudskog procesa samo objavljivanjem presude, dok su umereniji listovi ovom događaju posvetili prve stranice uz ogromne fotografije Babaka Zandžanija, ali i sa zahtevom da se pokrene postupak protiv svih iz njegovog okruženja i bivših visokih državnih funkcionera iz vremena Ahmadinedžadove vladavine, koji su bili povezani s biznismenom.
Ahmad Alavi, iranski ekonomista i pravnik koji živi u Stokholmu, u intervjuu za Radio Svoboda ističe da u Islamskoj Republici Iran niko ne bi mogao da izgradi poslovnu imperiju takvih dimenzija bez odlučujuće pomoći i pokroviteljstva iz najvišeg vrha:
– U Iranu, kao i u Rusiji, ne možete tek tako doći do rukovodilaca zaduženih za poslove s naftom i reći: „Ja sam poslovni čovek, omogućite mi da koristim naftne rezerve naše države i da pokrenem sopstveni biznis“. Iranska vlada koristila je desetine iranskih biznismena koji imaju poslove na Bliskom istoku i u Jugoistočnoj Aziji kako bi preko njih izigravala zapadne sankcije, prodajući naftu za čvrstu valutu. Nuđeni su im tzv. „predlozi koji se ne odbijaju“. Zandžani je bio jedan od mnogih. U vreme kad su cene nafte bile visoke ukupan obrt ovog biznisa u senci procenjivan je na desetine milijardi dolara godišnje.
Kratko vreme pre izricanja presude Babak Zandžani obratio se članovima parlamenta pismom u kojem ističe da je bio ponosan što je mogao da služi svojoj zemlji u teškim vremenima, kad je iranska ekonomija bila u krizi zbog sukoba sa Zapadom i da su ga samo stroge međunarodne sankcije onemogućile da na vreme vrati u otadžbinu svu zaradu od prodaje državne nafte.
Zandžaniju je ostalo samo nekoliko dana za žalbu. Ukoliko ne bude pomilovan, doživeće istu sudbinu kao njegov sunarodnik Mahafarid Amir Hosravi, milijarder koji je 2014. pogubljen pod istom optužbom – za bogoprotivnu korupciju.